Jasenovacke zrtve - Jovan Mirkovic - KrajinaForce

Jovan Mirković: OBJAVLJENI IZVORI I LITERATURA O JASENOVAČKIM LOGORIMA
Ovo pitanje (zašto logor baš u Jasenovcu?) postavljeno je i na prvom naučnom
skupu u Jasenovcu 1984. 20 Odgovori na ovo pitanje kreću se u relacijama geografskih,
strateških i prometnih prednosti jasenovačkog prostora na području tadašnje NDH, 21 šta je
20 Ana Požar, "Jasenovac" traži više istraživanja, Okrugli stol Jasenovac, 21. travnja 1984. Materijali s ras-
prave. Jasenovac, Spomen-područje, 1985, 14.
21 Ana Požar postavljajući ovo pitanje daje jedan i od mogućih odgovora (Isto, 15): "Položaj Jasenovca je odigrao
odlučujuću ulogu. Povezan je sa željezničkom prugom, okružen vodom (rijeka Sava, Una, Veliki
Strug), koja je bila zaštita naselja i logora od eventualnog napada, a s druge strane dva močvarna polja –
Lonjskog i Mokrog, i stari neizvršeni planovi o njihovu isušivanju i melioraciji, poslužili su ustašama da pred
javnošću prikriju prave razloge osnivanja logora na tom terenu. Ustaše obmanjuju javnost, pišući u svojoj
štampi da ovamo dolaze politički protivnici koje će radom preodgojiti i učiniti korisnim građanima tzv.
NDH. Međutim, strašna istina je da je najveći broj njih ostavio svoje kosti na ovom jasenovačkom prostoru, a
da nikad nisu bili upotrebljeni ni za kakav rad."
Ovom pitanju odgovor pokušava dati i Antun Miletić, Pet pitanja, pet odgovora o koncentracionom
logoru Jasenovac, Okrugli stol »Jasenovac 1986«, 146-147; isti, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945,
Dokumenta, knj. III, Pogovor, str. 704-705; isti, Ustaška fabrika smrti 1941-1945, Vojnoizdavački i novinski
centar, Beograd, 1988, 77-79. Ustaše vrše masovno logorisanje Srba, Jevreja i Cigana shodno ustaškoj rasističkoj
verskoj politici "glas krvi, rase i zemlje", a komunista i antifašista kao političkih protivnika. Takvu
politiku – genocid, iseljavanje, prekrštavanje i ubijanje ljudi, žena i dece – ustaše smatraju kao uslov opstanka
NDH. Nakon likvidacije logora u Gospiću, tj. Jadovno (koji bi, da nisu iskrsli problemi u odnosima ustaške
NDH i Mussolinijeve Italije uslovljeni razvojem narodnooslobodilačkog pokreta krajem jula i u augustu
1941. godine ostao i dalje centar za masovnu likvidaciju), ustaše su morali napustiti demilitarizovanu zonu, te
su izvršili prebacivanje logoraša u Jasenovac. Logorisanje je sproveo ustaški bojnik Ferdinand Rostaš, a građevinske
radove (barake) izvela Građevinska sekcija Ministarstva javnih radova. Ustaške novine "Hrvatski
narod" objavile su 23. augusta 1941. da su spremne barake za prijem »radnika« za regulaciju Trebeža i Lonje,
tj. početak radova na planu iz prošlog stoleća o regulaciji Save od Sutle do Mitrovice. Izbor šireg područja
Jasenovca je i zbog položaja u geografskom smislu. Jasenovac je povezan i železničkom prugom, okružen
vodom, usred Lonjskog, odnosno Mokrog polja, s druge strane teško pristupačan. Miletić prenosi i mišljenje
jednog logoraša iz marta 1942. o lokaciji: šta je na podvodnom i nepristupačnom zemljištu pa je bekstvo iz
njega nemoguće i šta su se na tom terenu nalazila već postrojenja firme "Bačić i drug" (ciglana, pilana, tvornica
lanaca, električna centrala itd.) Ustaše uz to logorišu Srbe iz sela s obe strane Save od Jasenovca do Stare
Gradiške, tako da to faktički ostaje prazan prostor. Miletić kaže da "odgovor sigurno nije zadovoljavajući,
ali bez dokumenata nije drukčije ni moguće odgovoriti. Iz ustaških dokumenata, pogotovo njihove štampe,
sve o logoru Jasenovac odiše propagandom, da se tu radi na isušivanju i melioraciji i drugim poslovima sa ciljem
da se politički protivnici radom prevaspitaju, kako bi se učinili korisnim građanima NDH. To je njihov
10