PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hana Younis, Skice porodičnog života u Sarajevu posljednjih decenija osmanske vladavine<br />
Prilozi, 36, <strong>Sarajevo</strong>, 2007, str. 33-68.<br />
Razvod braka predstavlja potpunu promjenu u porodičnom životu ne samo bračnog<br />
para koji se na taj čin odlučio nego i šire porodice. Vjerske institucije su kroz<br />
pravo sklapanja i raskida bračne <strong>za</strong>jednice imale vrhovni autoritet u pitanju porodičnog<br />
života. Vjerski <strong>za</strong>koni nisu <strong>za</strong>branjivali razvod braka, s tim da je svaka vjeroispovijest<br />
imala posebne odredbe zbog kojih bi dozvolila razvod braka. 106 Hrišćani su<br />
vrlo često, upravo iz razloga lakšeg dobivanja razvoda, svoj bračni život počinjali<br />
pred kadijom, a ne mitropolitom. Dužni smo napomenuti da je razvod braka u islamu<br />
dozvoljen, ali nepoželjan. 107 Ponovit ćemo da su bračne <strong>za</strong>jednice najčešće prekidane<br />
smrću jednog od bračnih drugova. Sasvim je uobičajeno, čak i poželjno, bilo<br />
sklopiti brak po drugi put ukoliko je jedno od supružnika preminulo. U popisu Alipašine<br />
mahale iz 1867. godine, od 117 brakova nema niti jednog razvedenog braka,<br />
dok je ponovno vjenčanih zbog smrti prethodnog supružnika 15, i to jedanaest žena i<br />
četiri muškarca. 108 Razlozi <strong>za</strong> raskidanje bračne <strong>za</strong>jednice su raznoliki. Navest ćemo<br />
one koji se najčešće spominju u dokumentima.<br />
Jedan od najčešćih razloga <strong>za</strong> prekid bračne <strong>za</strong>jednice je nemogućnost rađanja<br />
djece. S obzirom da su djeca predstavljala ključ bračne sreće nemati djece ne samo<br />
da je smatrano <strong>za</strong> nepotpunu sreću, nego je predstavljalo i sramotu koju su muškarci<br />
pokušavali odmah sprati sa svog imena, najčešće ženeći se ponovno. 109<br />
Brak se raskidao i zbog odlaska jednog od supružnika iz mjesta stalnog prebivališta.<br />
Karakterističan primjer ovakvog razloga predstavlja slučaj Milice Dučić i njenog<br />
muža Ilije, koji je napustio <strong>Sarajevo</strong> i otišao u Dalmaciju. Iako je austrijski konzulat<br />
na <strong>za</strong>htjev Ilije pokušao “šupirati” Milicu, jer oni nisu ustanovili razloge zbog<br />
kojih Milica ne bi otišla mužu, to im nije pošlo <strong>za</strong> rukom. Nakon nekoliko pokušaja,<br />
Milica odgovara da “neće ni pod kojim uslovom živjeti s mužem.” 110 Iz njenog narednog<br />
pisma saznajemo da je Ilija, pored toga što ju je “zlostavljao”, obećao da će i<br />
pristao na ponudu Pinte jer “misli da je bolje to prihvatiti nego čekati na 100%.” Vidi: ABiH,<br />
AUGKSR, 1439/66; 1212/61; 875/67.<br />
106 U Francuskoj je tek donošenjem <strong>za</strong>kona 1792. godine dozvoljen razvod braka, ali je pravo<br />
na razvod ponovno ukinuto 1816. godine, nakon čega je 1884. godine ovaj <strong>za</strong>kon opet stavljen<br />
na snagu. Filip Aries, Žorž Dibi, Istorija privatnog života, 4, 28-30.<br />
107 J. El-Qardawi, Navedeno djelo, 275-277.<br />
108 Alija Bejtić, Ali-pašina mahala, 36-51.<br />
109 Roskijević o tome piše: “Brak bez djece, po <strong>za</strong>konu može se razriješiti.” Johan RoskieRoskiewicz, Navedeno djelo, 205. Uporedi: dr. Afifa abu Safijja i dr. Aiša Smailbegović, Navedeno<br />
djelo, 153-159.<br />
110 ABIH, AUGKSR, 1047/62.<br />
61
Change language