PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Hana Younis, Skice porodičnog života u Sarajevu posljednjih decenija osmanske vladavine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 33-68.
ma objavljujući prodaju pokretne i nepokretne imovine i uzvikivao njihovu cijenu.
Nakon što bi rasprodaja bila završena, on bi kao platu, dobio 5% od ukupno dobivenog
novca. 98
Ovdje radi potpunije slike treba napomenuti da su maloljetni nasljednici bili zaštićeni
od podjele imovine ukoliko bi ostali bez oba roditelja, dakle imovina maloljetnika
nije se mogla dijeliti sve dok osoba ne postane punoljetna, što je predstavljalo
zakonsku zaštitu imetka maloljetnika. Ukoliko bi djeca ostala bez oba roditelja
davali bi se na skrb najbližoj rodbini, koji su im bili u svojstvu tutora. 99
Kako ne bi došlo do ovih problema, mnogi su se odlučivali na podjelu svoje
imovine pismenim putem prije smrti. Pisanje testamenta je jedna od osnovnih stvari
kojom je pojedinac određivao svoj odnos prema porodici, rođacima, ali i poznanicima.
100 Vasijetname su predstavljale dokument, u kojem je uz prisustvo svjedoka, dotična
osoba dijelila svoju imovinu prema vlastitoj želji. Da bi vasijetnama bila pravosnažna
morala je, po zakonu, biti pisana pri čistoj pameti i pred svjedocima. 101 Pisanje
testamenta imalo je još jednu prednost, a to je mogućnost isključenja nekog člana
porodice iz oporuke. 102
98 Johan Roskiewicz, navedeno djelo, 160.
99 Kao tutora djeci Surije, žene Husein-age, postavljen je hudžetom 1863. godine Abdulah
Mensur-efendija. U hudžetu je naglašeno da je “dnevna opskrba djeci po 100 para... i ostale
nužne potrebe.” IASA, Zbirka turskih dokumenata Hamdije Kreševljakovića, kutija br. 1, P
11-17, br. 7.
100 Uporedi: Privatni život u srpskim zemljama u osvit modernog doba, 731.
101 Vrlo često su nasljednici pokušavali osporiti vasijetnamu, tj. testament upravo navodeći da
njen naručilac nije bio pri čistoj pameti. U takvoj nakani uspio je Mahmut sin Smajlov, koji
je tražio da se na osnovu izdate fetve šejhul-islama izda emri šerif kojim će se narediti da mu
se uruči pripadajući dio ostavine iza umrlog oca. On je optužio svoju maćehu Nuru da ga je
prikratila u nasljedstvu u ostavštini iza oca, a koju joj je umrli Smajl kao matuh (senilan) bez
saglasnosti valije prodao. Tim povodom je imenovani dobio fetvu šejhul-islama, a na osnovu
iste ranije rumelijski kadi askjer je 1253. izdao ilam iz koga proizilazi da je takva kupoprodaja
zakonski ništavna. Na osnovu toga izdat je emri šerif iste godine. OISA, ZANUBIH, sig.
br.86/II, Šikajet defteri inv. br. IX 1826-1878, 32/3.
102 U Sarajevskom cvjetniku u toku jedne godine objavljene su dvije oporuke kojima je bio
cilj davanje do znanja cjelokupnoj javnosti da je član porodice isključen iz testamenta. Prva
objava desila se nakon iznenadne smrti austrijskog konzula. Njegova oporuka je pročitana,
te se javnim putem dalo svim ljudima na znanje da će ga naslijediti djeca osim sina koji je
isključen iz nasljedstva. Ipak, ostavljena je mogućnost da se on javi u roku od jedne godine
i izjasni o tom pitanju. Isto se desilo i nakon smrti Ante Persića. Iz objave saznajemo da je
Anto ostavio testament iz kojeg je isključio sina Vincenta. Svoju imovinu ostavio je djeci:
59