PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Hana Younis, Skice porodičnog života u Sarajevu posljednjih decenija osmanske vladavine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 33-68.
Poštovanje koje djeca ukazuju roditeljima posebno su zapazili strani putopisci.
82 Koliko je bilo “normalno” slušati naređenja roditelja govori i njena zakonska
regulativa. Naime, naredba roditelja po zakonu nikako nije mogla biti “prinuđena”,
jer “proizilazi iz poštovanja i uvažavanja.” 83 Zakon je također predviđao da dijete,
koje napravi zakonski prekršaj, a nije punoljetno, “neće se osuđivati na kaznu koja je
određena po zakonu, za učinjenu krivicu predaće se otcu, materi ili srodnicima pošto
se uzme od ovih sigurno jemstvo.” 84 Ovim se jasno davalo do znanja da roditelji pored
neograničenih prava preuzimaju i svu zakonsku odgovornost vezanu za djecu.
Ukoliko se djeca nalaze u drugom gradu, pisma predstavljaju vezu između njih
i roditelja. Zanimljivo je da bez obzira da li je žensko ili muško dijete u pitanju, pismo
se uvijek šalje ocu ukoliko je živ, a ako nije tek onda je pismo adresirano na
majku. 85
Pored ovog porodičnog jezgra, u krug porodice ulaze i rođaci, obično prvog ili
drugog koljena. Na bliskost među njima ukazuje učestalost dopisivanja ukoliko su
daleko. Novogodišnja čestitka-pismo ponekad je jedina prilika da se podnese izvještaj
o stanju zdravlja u porodici, da se pomenu umrli iz te godine, rođenja, vjenčanja,
bolesti ili uspjeh u školi. Ova praksa vezuje se svakako samo za pismene ljude.
Privatna prepiska u arhivima nameće zaključak da su se, uglavnom, dopisivali samo
rođaci među kojima je postojao materijalni odnosno trgovački interes, s obzirom da
je većina pisama tog sadržaja. 86
82 Roskiewicz navodi da; “Djeca, naročito odrasla, ukazuju veliko poštovanje svojim roditeljima,
kao i starijoj braći. Sin ili mlađi brat nikada neće sjesti pred starijim dok ga se ne
ponudi niti će početi govoriti nepozvan.” Johan Roskiewicz, navedeno djelo, 206.; Uporedi:
Henrik Renner, navedeno djelo, 86.
83 “Slučaji koji proizlaze iz poštovanja i uvaženja, kao što su zapovijedi roditeljske djeci, i
gospodarske slugama, neuvažavaju se kao prinuđene.” Carski kazneni zakonik, kopija hatihumajuna,
Vilajetska štamparija u Sarajevu,1870, (dalje Carski kazneni zakonik), Ovaj zakonik
nalazi se u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, inv. br. V 19583a, § 42.
84 Isto, § 40.
85 Karakterističan je primjer Mare Savić koja se dopisuje sa roditeljima veoma često, ali
uvijek sa ocem, dok majci prvo pismo upućuje upravo povodom smrti oca i u njemu piše:
“Mila mati. Žalosna sam ožalostija, ožalosti smo se jer smo izgubili onoga koga smo i preko
ljubili koji je duša naša.” IASA, Porodični fond, Zbirka porodice Hadžiristić, privatna pisma,
kutija br.3.
86 ABiH, Porodični fond, Porodica Jelić, kutija br.1; IASA, Porodični fond, Zbirka porodice
Fadilpašić, kutija br.1, 4; IASA, Porodični fond, Zbirka porodice Hadžiristić, privatna pisma; ►
55