PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Hana Younis, Skice porodičnog života u Sarajevu posljednjih decenija osmanske vladavine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 33-68.
mače kao nevaljao. 73 Za razliku od prošlih vremena, takve društveno-ekscesne situacije
u posljednjim decenijama osmanske vladavine u Sarajevu postaju predmetom
novinskih članaka, te je javnost daleko više obaviještena nego što je bila prije. 74
Dobivanjem imena novorođenče je ulazilo u porodicu i postajalo njenim članom,
stoga je ime brižno birano i obično je imalo vjersko značenje. 75 U tradicionalnom
osmanskom društvu postojala su i porodična imena, stoga ne začuđuje neprestano
ponavljanje istog imena u nekim porodicama. Najčešće davano ime kod muslimana
je Mustafa i teško je pronaći kuću u kojoj nema ovog imena. 76
Uočljiva je razlika u položaju između muške i ženske djece u porodici. Podaci
iz arhivske građe jasno ukazuju da su dječaci bili poželjniji od djevojčica i da su u
porodici zauzimali važnije mjesto. Na to nam ukazuje i popis kuća iz 1867. u kojem
se prvi put spominju ženska imena, ali tako da je muško dijete obavezno ispred ženskog,
bez obzira da li je mlađe ili ne. Ovu veoma jasnu razliku u odnosu prema djeci
različitog spola vidimo i u defteru kućnih troškova Alekse Jeftanovića. Naime, Aleksa
svaki drugi dan tokom cijele godine daje sinu Jefti za troškove od 4 do 6 forinti,
73 Gazi Husrev-begova biblioteka, Zbirka sidžila, sidžil br.77, 45-46.
74 Bosanski vjestnik u julu 1866. godine iznosi jedan primjer koji dosta surovo prikazuje svu
složenost ovog problema. U ovom članku stoji: “U Sarajevu 07.07. više su se puta raznosili
po ovoj varoši glasovi da su se mala đeca pobačana nalazila u rijeci Miljacki, kojima glasovima
nismo dosad poklanjali toliko pažnje i vjerovanja. Slučaj jedan onomad 4. ov. mj. u
Ponedjeljak osvjedoči mogućnost ovih glasova. Susjedi Pašine česme u Kulkučinoj mahali
primijete na sat pred podne tog dana njeku uvijenu ženu gdi uđe u Tursko groblje do te česme
nalazeće se, al misleći da je došla na grob svoga kakvog srodnika, da se isplače i molitvu
očita nisu na istu dalje ni pazili. Kad se ona udalji na po sata prođe neka Evrejka pored tog
groblja i tu joj pobudi pažnju cika dvoje paščadi koji se oko nečeg kolju, ona pogleda bolje
i užasne se kad ugleda gdi se psi kolju oko mrtvog djeteta uhvativši svako u zube po jednu
ručicu istog. Užasnuta poviče, te se skupi komšiluk pa i obližnji nalbanta dođe gdi nađu krasno
muško djetence punačko kao naliveno, al mrtvo, ručica mu je jedna već bila nagrižena
onim psima. Ovaj nalbanta odma javi nadležnoj vlasti te se naredi i dijete bude zakopano.”
Bosanski vjestnik, I; br.14, Sarajevo, 09.07. 1866.,10.; Većina žena na ovako gnusan čin odlučivala
se odmah nakon porođaja gušenjem djeteta, takav zločin bilo je teško dokazati, s obzirom
na redovne tvrdnje tih žena da je dijete rođeno mrtvo. Vidi: ABiH, AUGKSR, 699/67,
1654/69.
75 Johan Roskiewicz, navedeno djelo, 204.
76 Porodica Morić bila je jedna od najuglednijih sarajevskih porodica, muškim potomcima su
u ovoj porodici davana tradicionalna imena sve do Mustafe Morića koji je prekinuo tu tradiciju,
davši svojim sinovima, imena Mehmed, Ahmed i Asim. Vidi: Hamdija Kreševljaković,
Izabrana djela, I, 338.
53