PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Hana Younis, Skice porodičnog života u Sarajevu posljednjih decenija osmanske vladavine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 33-68.
i tako uznemiravao komšiluk, nakon čega bi uzimao tojagu i udarao Đulbadžu. Da bi
ga udobrovoljila, kako ne bi psovao i uznemiravao komšiluk, ona bi ga na najljepši
način dočekivala, stavila večeru pred njega, a štap omotavala pamukom kako ne bi
nažuljao ruku dok je tuče. 56 Ovako prikazan kult Đulbadže želio se iskoristiti sa pozicije
supremacije muškarca nad ženom.
Iako zakonom dozvoljena, poligamija nije bila uobičajena u Bosni, pa tako ni u
Sarajevu. Da li je tome razlog bio materijalno stanje, s obzirom da je bilo poželjno
da svaka žena ima posebno domaćinstvo ili je zaista “na koncu konca i muhamedovac
(je) s jednom ženom sit i presit,” 57 kako tvrdi Rener, ne možemo sa sigurnošću
ustvrditi. Poligamija je bila rijetkost koja se nije odobravala u društvu. Tako je slučaj
Ali-bega Džinića izazvao pometnju i “sva je Bosna reagirala” piše Giljferding “kad
je, prije nekoliko godina, Ali-beg Džinić, jedan od najbogatijih spahija, uzeo drugu
ženu za života prve.” 58 Na osnovu analize arhivskih izvora možemo zaključiti da je
poligamija postojala, ali da nije zastupljena u nekom značajnijem procentu. 59
U 19. stoljeću dijete je više nego u prethodnom vremenu u središtu porodice.
Ono je predmet svakovrsnog ulaganja: osjećajnog, ekonomskog, vaspitnog, egzistencijalnog.
Kao nasljednik, dijete znači budućnost porodice, njen način borbe protiv
vremena i smrti. Iako djeca nisu jedini, zasigurno su najvažniji razlog zajedničkog
života. Djeca su osnova bračne sreće zbog kojih se porodica osniva. 60
Rađanje dvojki ili trojki predstavljalo je senzaciju koja se objavljivala u novinama,
što nam ukazuje na rijetkost ovakve pojave. Godine 1867. izvjesna Daša rodila
56 Muhamed Hadžijahić, Badžijanije u Sarajevu i Bosni. Anali, Sarajevo: Gazi Husrev-begova
biblioteka, 1982, br. VII-VIII, 119-120; Uporedi: Vlajko Palavestra, Historijska usmena
predanja iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Buybook, 2004, 455.
57 Henrik Renner, navedeno djelo, 85.
58 A. F. Giljferding, navedeno djelo, 86.
59 Iako se ne odnosi na Sarajevo, jedan veoma zanimljiv slučaj poliandrije koji se spominje
u zvaničnim dokumentima austro-ugarskog konzulata, plijeni pažnju. Radi se o nekoj ženi
Aleksinoj koja je u isto vrijeme imala dva supruga. Naime, njen suprug Aleksa je službeno
tražio da mu se ona vrati iako je sklopila drugi brak u Bijeljini sa svećenikom Vasinom Petrovićem.
Kada su saznali da je Aleksa saznao mjesto njihovog prebivališta, njegova supruga
i njen drugi muž su se odselili u Tuzlu, nakon čega im se zvanično gubi svaki trag. ABiH,
AUGKSR, 91/53.
60 Brojni su primjeri sklapanja drugog braka ukoliko u prvom nije bilo potomstva. U većini
slučajeva situacija bi ostala ista. Jedan od primjera je i Nalo Ahmed koji je posjedovao dvije
kuće, jednu do druge, i u njima je imao po jednu ženu, ali ni sa jednom nije imao djece. Bejtić
Alija, Ali-pašina mahala, 39.
50