PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Prikazi<br />
Prilozi, 36, <strong>Sarajevo</strong>, 2007, str. 211-303.<br />
počele nakon devedesetih godina baviti problematikom nacionalnih manjina u Jugoslaviji<br />
u 19. i 20. stoljeću. Uz relevantnu znanstvenu literaturu, knjiga dr. Binzbergera<br />
na osobit način, vrlo sjetno i tužno govori o ovom događaju, ali se u isto vrijeme<br />
osjeća i neka blaga radost da se konačno dostojno obilježilo mjesto stradanja uz<br />
liturgijske molitve <strong>za</strong> duše pokojne rodbine i sugrađana.<br />
Na pet različitih jezika (njemačkom, engleskom, francuskom, srpskom i mađarskom)<br />
u knjizi je kronološkim redom složena dokumentacija koja govori o inicijativama,<br />
potpori, donatorima, arhitektonskim i idejnim rješenjima, podi<strong>za</strong>nju spomenika,<br />
posvećenju grobnog mjesta, daljnjem održavanju groblja i svakako o nesebičnom<br />
<strong>za</strong>laganju dr. Binzbergera da se <strong>za</strong>misao o spomen-obilježju dovede do konačne<br />
reali<strong>za</strong>cije. Objavljeni prigodni govori zvaničnika na tužan način govore o stradalima<br />
u Kikindi prije pedeset godina što je nažalost ponovljeno i na drugim mjestima<br />
tijekom ostatka 20. i početkom 21. stoljeća. “Tekst na trima pločama krsta masovne<br />
grobnice glasi: - sve na nemačkom, srpskom i mađarskom jeziku – OVDE SE<br />
ZAVRŠIO PUT STRADANJA VIŠE STOTINA NAŠIH SUGRAĐANA NEMAČ-<br />
KE NARODNOSTI LOGORA ‘ MILCHALLE’’ U KIKINDI OD 1944. DO 1947.<br />
Neka mrtvi počivaju u miru!’’ (str. 229) Memento poslije pola stoljeća kao da govori<br />
o osjećanjima Bosanaca i Hercegovaca nad grobovima najmilijih iz posljednjeg<br />
rata, uz pitanje da li će i oni iz raznih država svijeta godišnje dolaziti, moliti i plakati<br />
nad sjenama svojih mrtvih. Duboko emotivan govor dr. Binzbergera, prigodom svečanog<br />
osveštavanja spomenika Podunavskim Švabama 12. 10. 2002. godine na Železničkom<br />
groblju u Kikindi, na univer<strong>za</strong>lan način govori o stradanjima, osjećanjima i<br />
boli nanesenim nasiljem nad nevinim žrtvama rata: “Danas proživljavam dan duboke<br />
tuge – jer ovde na groblju u Kikindi prisustvujem osveštavanju ovog spomenika<br />
– i to skoro u dan tačno 58 godina posle napuštanja <strong>za</strong>vičaja mog detinjstva - jer <strong>za</strong><br />
mene ovaj spomenik simboliše duboku pove<strong>za</strong>nost mnogobrojnih podunavskih Švaba<br />
u dalekom svetu sa svojim ovde u Banatu živim rođacima i zemljacima - jer ovaj<br />
spomenik svedoči o poštovanju koje podunavske Švabe u dijaspori iskazuju prema<br />
svojim mrtvima i prema svojim precima, - jer je ovaj spomenik i dokaz o dubokoj<br />
emocionalnoj vezi podunavskih Švaba koji su rasuti po celom svetu sa njihovom starom<br />
domovinom i sa njihovom crkvom, u kojoj su kršteni i u kojoj su bogu izgovorili<br />
prve dečje molitve. (...) – jer sam prilikom svojih poseta poslednjih meseci mogao<br />
da uvidim da ljudi različitih narodnosti ponovo žive jedni sa drugima – još uvek<br />
oprezno, ali otvorenog duha i sa razumnom tolerancijom prema željama i potrebama<br />
svih građana...’’ (str. 221) I ovom prigodom izgovoreno “PRAŠTAMO, ALI NE<br />
ZABORAVLJAMO’’ nažalost je puno puta izgovoreno do današnjih dana, a pri tom<br />
ništa nismo naučili iz prošlosti. Nadajmo se barem mirnijoj budućnosti.<br />
276
Change language