PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Iljas Hadžibegović, Socijalna struktura Slovenaca u BiH od sredine XIX stoljeća do 1991. godine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 135-178.
manja. Na jedno aktivno lice dolazilo je 0,71 izdržavanih osoba, što ukazuje da su u
znatnom broju Slovenci u Bosni i Hercegovini boravili kao samci.
Raspored pojedinih socijalnih grupacija u Bosni i Hercegovini bio je uglavnom
vezan za veće gradove i značajnije privredne i administrativne centre.
U 14 kotareva nije bilo nekvalifikovanih radnika Slovenaca. Pada u oči velika
raštrkanost, po mjestima. Prednjači Zenica (grad), u kojoj je zabilježeno aktivnih
132 nekvalifikovana radnika Slovenaca, što čini 48,5% svih u Bosni i Hercegovini.
Kada joj se dodaju: Banja Luka, Sarajevo, Visoko i Tuzla sa 77 aktivnih, oni čine
više od tri četvrtine nekvalifikovanih Slovenaca u Bosni i Hercegovini.
Poljoprivrednici su bili naseljeni u Banjoj Luci i okolini. Ukupno ih je 211, od
kojih je 110 aktivnih te čine više od dvije trećine svih. U 10 kotareva nije ih bilo nikako,
a u 43 bili su nastanjeni od 1-5 aktivnih lica. Rudari su bili naseljeni u poznatim
rudarskim centrima: Tuzli sa okolinom, ukupno 73 (26 aktivnih), Visokom 77
(31 aktivnih), Varešu 12 (5 aktivnih), Zenici 40 (18 aktivnih). Ukupno ih je bilo 156
od čega aktivnih 102. Trgovačkih radnika bio je mali broj, aktivnih 43, a ukupno 78.
Bilo ih je u Sarajevu (grad), Zenici (grad), Visokom (kotar), Banjoj Luci 7.
Stručnjaci i umjetnici također potvrđuju prethodne gradove i kotareve kao središta
gotovo svih ekonomskih i socijalnih zbivanja. Tu je ponovo 10 gradova i kotareva:
Sarajevo (grad), Zenica, Banja Luka (grad), Tuzla (grad i kotar), Mostar, Travnik,
Visoko, Konjic i Goražde u kojima je bilo smješteno 304 (79,58%) aktivnih
stručnjaka i umjetnika, a sa izdržavanim oni čine 80,97% ove socijalne grupe. Izvan
ovih 10 gradova i kotareva u 28 kotara smješteno je ukupno 120, aktivnih 78.
Lica s ličnim prihodom su kao i ogromna većina njihovih zemljaka bili naseljeni
u 8 gradova i kotareva koji su spadali u desetak najprivlačnijih urbanih i privrednih
središta. I ovdje su Sarajevo i Banja Luka zadržali vodeća mjesta po atraktivnosti.
Dakle, za Slovence je u bosanskohercegovačkom primjeru karakteristično da su
se samo privremeno pojavili kao poljoprivrednici, a onda su sve više bili koncentrirani
na značajna privredna i gradska središta. U Sarajevu je bilo smješteno 265 lica
sa ličnim prihodom i ona su činila 39,2% svih u Bosni i Hercegovini, a sa Zenicom,
Tuzlom i Banjom Lukom taj broj se penje do blizu 75%.
Iz uvida u socijalnu strukturu Slovenaca 1953. u gradovima gdje su imali najjaču
koncentraciju (Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli i Zenici), 50 možemo vidje-
50 Različite obrade podataka popisa iz 1953. godine o nacionalnoj, socijalnoj, obrazovnoj i
drugim strukturama ne daju uvijek iste podatke o ukupnom broju i broju Slovenaca u pojedinim
mjestima. Kao primjer navodimo da “Popis stanovništva 1953., knj. VIII, Narodnost,
maternji jezik. Podaci po srezovima prema upravnoj podjeli u 1953. godini, SZS, Beograd,
1958., str. 274-344.” ne bilježi Slovence u Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradišci, Derventi,
Kiseljaku, Modriči, Prnjavoru i Srpcu, dok ih “Popis stanovništva 1953, knj. XI, starost, ►
161