PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Iljas Hadžibegović, Socijalna struktura Slovenaca u BiH od sredine XIX stoljeća do 1991. godine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 135-178.
vrednicima (Prnjavor, Banja Luka, Derventa i dr.), rudarima i metalurzima (Zenica,
Kakanj i Breza, Tuzla, Kreka, Vareš i Ljubija), radnicima na eksploataciji i preradi
drveta (Tešanj i Teslić, Žepče i Zavidovići, Bosanski Petrovac i Ključ, Drvar i dr.),
činovnicima i namještenicima, uglavnom u okružnim i kotarskim središtima i većim
gradovima (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla i Zenica). Tu su također, koncentrirani
industrijski i zanatlijski radnici, finansijski stručnjaci, prosvjetno osoblje, saobraćajni
(željeznički i poštanski) službenici i namještenici.
Prezentirani podaci pokazuju da su Slovenci prema dva kasnija popisa, uglavnom,
i dalje najprisutniji u onim gradovima i kotarevima koji su i ranije za njih bili
najprivlačniji. To jasno pokazuje da se u privrednoj i socijalnoj strukturi zemlje nije
ništa posebno izmijenilo. Promjena državnog okvira i čitav taj period do Drugog
svjetskog rata nisu donijeli privredni razvoj koji bi učinio značajna pomjeranja stanovništva
i radne snage iz poljoprivrede u industriju ili njen transfer sa sela u gradove.
Nešto na značaju dobijaju Brčko i Bijeljina dok se za Slovence smanjuje značaj
Travnika, Bosanskog Petrovca, Bihaća, Ključa i Konjica.
Ipak se čini da je došlo do izvjesnog pomjeranja u rasprostranjenosti Slovenaca
u navedenim područjima. U odnosu na 1910, prisustvo Slovenaca u njima je manje
za 9,4% godine 1921, a 1931. godine, u odnosu na 1921, porast iznosi 3,1%, što
u odnosu na 1910. još uvijek čini manjak od 6,3%. Ovo se može objasniti time što
su određena mjesta u kojima su Slovenci participirali, iz različitih razloga (ekonomskih,
političkih i dr.) postala za njih manje atraktivna. Broj Slovenaca u kotaru Prnjavor
(poljoprivrednici) opao je 1931. u odnosu na 1921. sa 108 na 12, u Bosanskoj
Dubici sa 65 na 5, u Bosanskoj Gradiški sa 53 na 31, u Tešnju i Tesliću sa 177
na 34, u Gradačcu sa 56 na 10, u Derventi sa 158 na 70, u Kotor Varoši sa 42 na 4,
u Bosanskom Petrovcu sa 30 na 1. Na ovo opadanje utjecala su sezonska zapošljavanja
na sječi šume, u građevinarstvu i poljoprivredi i sl. U Travniku broj Slovenaca
u ovom razdoblju stalno opada, sa 174 (1910.) na 143 (1921.), pa na 63 u 1931. godini.
Kotar Bosanski Novi imao je 91 Slovenca, u gradu je živjelo 24, Dobrljinu 10,
Lješljanima 37, Kuljanima 9, Devetacima 10, Bosanskoj Kostajnici 9 ( u gradu 5, u
Bukovici Katoličkoj 4). U Kotor Varoši bila su smještena 42 Slovenca, od kojih su
se 32 nalazila u selu Maslovare, gdje se eksploatirala rimska željezna troska. Ona je
zamjenjivala željeznu rudu, jer je prvom preradom istaljeno samo 50% željeza. Kotar
Prijedor imao je 114 Slovenaca, uglavnom smještenih u užem području kotara: u
gradu 69, Ljubiji Katoličkoj 15, Čirkinpolju 15 i Brezičanima 6. Boravak Slovenaca
u ovom kotaru bio je uglavnom vezan za eksploataciju željezne rude u Ljubiji, i
širem području kotara.
Za naseljavanje slovenačkih poljoprivrednika u Bosni i Hercegovini nakon 1918.
godine odnosi nisu bili povoljni jer se od 1917, kada se nazirao ishod rata, među ko-
156