PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo

Iljas Hadžibegović, Socijalna struktura Slovenaca u BiH od sredine XIX stoljeća do 1991. godine
Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 135-178.
138
II. Austro-ugarski period (1878-1918)
Austro-ugarskim zaposjedanjem 1878. godine Bosna i Hercegovina je ušla u isti
državni okvir u kojem su se nalazili i Slovenci. Time je doseljavanje bilo ne samo
olakšano nego i veoma poželjno, s obzirom da se ono uklapalo u inicijative i planove
austro-ugarskih vlasti i poslovnih krugova. Slovencima je Bosnu i Hercegovinu (i
obratno) preporučivala prirodno-geografska sličnost njihove domovine sa ovom planinskom,
šumovitom i rudonosnom zemljom, srodnost jezika i alpska tradicija koja
je već do 1878. godine ovdje ostavila izvjesne tragove. Zbog toga svi dolasci iz Slovenije
u Bosnu i Hercegovinu nakon 1878. godine nisu uvijek pokretani iz ministarstava
i državnih kancelarija, nego su bili i plod lične inicijative pojedinaca i grupa.
Uključivanje Bosne i Hercegovine u zajedničko carinsko područje Dvojne monarhije,
donošenje Zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom, stvaranje novog
vojnog i upravnog aparata, izgradnja saobraćaja i industrije, otvaranje i razvijanje
prosvjetnih, kulturnih i naučnih institucija, nalagali su potrebu dovođenja velikog
broja ljudi heterogenog socijalnog profila izvan granica nove jugoistočne provincije.
U okviru takvih potreba odvijalo se i doseljavanje Slovenaca raznovrsne socijalne
pripadnosti, od određenih profila šumskih i rudarskih radnika, preko radnika na
željeznici, vojnika, činovnika, poduzetnika, industrijskih i zanatskih radnika i seljaka-kolonista
do intelektualaca, svećenika, učitelja i profesora, kulturnih, umjetničkih
i naučnih poslenika. Izuzev jedne manje kolonije slovenskih seljaka (Ralutinac
kod Prnjavora), Slovenci u Bosni i Hercegovini kao i u drugim zemljama iseljeništva
nisu živjeli u kompaktnim skupinama, nego su bili izmiješani sa drugim narodima
koji su tu živjeli.
a) Vojska i žandarmerija
Slovenski vojnici pojavljuju se u Bosni i Hercegovini za vrijeme provođenja
okupacije od kraja jula do sredine oktobra 1878. godine, a nakon toga oni ulaze u redovni
kontigent austrougarske vojske razmještene u BiH. Prema popisima stanovništva
broj austrougarskih vojnika 1895. godine raspoređen u ovoj graničnoj jugoistočnoj
pokrajini iznosio je 22.994 vojnika, a 1910. godine taj broj se, usljed promjene
državnopravnog položaja Bosne i Hercegovine, povećao na 33.758, pri čemu
je povećanje iznosilo 10.215 (57%). Raspored jedinica je bio vezan prvenstveno za
gradska naselja gdje je bilo smješteno 83% ukupnog vojnog kontigenta. Za sada nije
nam poznato koliko je u ovom kontigentu bilo uključeno slovenskih vojnika. Au-