Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Kadar drugi<br />
U “Kući Ipatijevih” je poprilično mirna noć, mada<br />
napetost podmuklo tinja, jer su vijesti o napredovanju<br />
bjelogardejaca stalne. Minula je ponoć 16 na<br />
17 april 1918- te. Jedna od onih noći koja svojom<br />
nadobudnom utihlošću treba da porodi reski krik<br />
sudbonosnog momenta prekretnice. Hladna noć<br />
pred velike događaje.<br />
Carska porodica je prema naredbi Jurovskog<br />
probuđena u učtivom ophođenju stražara i zamoljena<br />
da pređe u podrumske prostorije gdje se,<br />
kako im je rečeno, pred evakuaciju treba obaviti<br />
jedno “grupno fotografisanje”.<br />
Postoji mnoštvo izvještaja koji interpretiraju, s<br />
manje ili više, preciznosti posljednju noć Dinastije<br />
Romanovih. Ne postojanje validnog dokumenta i<br />
stalno prisustvo konspiracije u svezi tih događaja<br />
i dan danas potkrepljuje ono vječito spekulisanje<br />
“puka željnog senzacije”.<br />
Od teorija zavjere do velike obmane režimskih<br />
historičara. Dakle: donesene su stolice za Nikolaja,<br />
vidno slabog prestolonasljednika Alekseja i caricu<br />
Aleksandru. Tri princeze, porodični ljekar Botkin<br />
i troje iz posluge su ostali da stoje na nogama.<br />
Podrumska prostorija zaudara na vlagu i sladunjavi<br />
miris neprijatnog iščekivanja. Jurukovski<br />
zatim ulazi u prostoriju sa tucetom boljševika<br />
u dugim, uredno zakopčanim kaputima, te podmuklim<br />
glasom čita presudu što su je donijeli<br />
mjesni boljševici. Par kratkih i jasnih rečenica;<br />
revolucija, narod, izdaja. Kazna: smrt strijeljanjem.<br />
Tik nakon posljednje rečenice poteže pištolj i puca<br />
u glavu ukočenog Cara Nikolaja. Njegovoj pratnji je<br />
to znak da i oni zapucaju u već dogovorene ciljeve.<br />
Podrum Ipatijevih se puni barutnim dimom i<br />
isprekidanim kricima zatvorenika. Šta je Jurikovski<br />
pročitao, u onom simboličkom značenju ponuđene<br />
scene. Proglas da Revolucija ovim činom može da<br />
napravi sljedeći korak u svojoj progresivnoj evoluciji,<br />
ne shvativši da je svoj put već okončala iste<br />
te večeri u “gostoprimstvu Ipatijevih” (dok su se<br />
bajoneti vojnika s mukom probijali kroz rebra<br />
užasnutih princeza).<br />
S povijesne distance te večeri je proreknut “krah”,<br />
daleko prije nego je, mnogo godina poslije u<br />
euforiji porušen i posljednji betonski blok sramotne<br />
granice kroz ulice Berlina.<br />
(One koji nisu smjesta poginuli dokrajčili su<br />
bajonetama. Trupla su zatim ubacili u kamion te<br />
odvezli u napušteni rudnik kraj grada, gdje su ih<br />
isjekli na komade, zapalili, polili kiselinom i bacili<br />
u rudničko okno. Istog je dana rukovodstvo u<br />
Moskvi iz Ekaterinburga dobilo kodiranu poruku:<br />
“Obavijestite Sverdlova (bliskog Lenjinova suradnika)<br />
da je čitavu obitelj snašla ista sudbina kao<br />
i njezinu glavu.” Službeno je obitelj poginula u<br />
evakuaciji.)<br />
Nakon niza scena koje su minule u prethodnom<br />
sagledavanju vraćamo se onom posljednjem<br />
osjećaju Jozefa K. Definiciju stida ili srama što<br />
je osobina koja dijeli junaka Procesa od njegovih<br />
krvnika, a što nam može biti važnim kod pronicanja<br />
u posljednji osjećaj u još uvijek živom tijelu<br />
Jozefa K., nalazimo kod G. Taylora koji veli da je<br />
stid (sram) osjećaj gubitka vlastite vrijednosti u<br />
očima drugih.<br />
Tugendhat u svom prepoznatljivom analitičkom<br />
pristupu navodi primjer djece koja pohađaju<br />
časove sviranja violine. Na svečanosti upriličenoj<br />
kao provjera postignutog umijeća, dijete koje<br />
ne pokaže umjesnost i nespretno istakne očit<br />
nedostatak talenta i vježbe osjetiće posramljenost.<br />
Osjećaj gubitka vlastite vrijednosti u očima drugih<br />
ili u sopstvenim očima, kao kod junaka Procesa.<br />
Može li se desiti u nedodirljivim akademskim,<br />
intelektualnim krugovima da “autoritet” doživi taj<br />
osjećaj, da ga manifestuje u svom djelovanju!?<br />
Može li se desiti samospaljivanje ili spaljivanje<br />
vlastitog opusa zabluda. Preduslov za porođaj<br />
alternative i izlaska iz aktuelnog lavirinta beznađa<br />
je ta famozna mogućnost samospaljivanja, a<br />
inicijalna varnica tog plamena je onaj osjećaj iz<br />
definicije Taylora.<br />
Treba li revolucionar imati na umu i talog jednog<br />
takvog promišljanja prije nego li upotpuni arsenal<br />
i prihvati unaprijed dogovoreni cilj.<br />
Devijantnost koja vodi u razaranje i destrukciju<br />
se pojavljuje onda kada nema tako pojmljenog<br />
osjećaja stida, na bez obzira koliko poguban<br />
rezultat vlastitog angažmana.<br />
Koji je položaj umjetnika<br />
Vrativši se u vlastitu potragu za alternativnim<br />
putem suočavanja i riješenošću da se isti, ne<br />
pronađe, već izgradi, prokopa, te da se na njemu<br />
istraje, moramo umetnuti i tu kratku sekvencu<br />
“filma”. Već navedeni kadrovi su tek minimalistički<br />
koncept za neko eventualno ispunjavanje osobne<br />
“knjige snimanja”, kao neophodnog priručnika<br />
koji treba da je uvijek pri ruci. Kao neautorizovano<br />
štivo za kontinuirano iščitavanje, zarad sebe.<br />
Ako se upustimo i samo ovlaš sagledamo<br />
razmjere komunikacijskog nasilja, primitivizma,<br />
riječima ukroćene energije koja treba da postigne<br />
98 (<strong>sic</strong>!)<br />
<strong>sic</strong>!esej
Change language