Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
misija Povratka iznevjerava prvotna očekivanja.<br />
Kada tom kompozicionom haosu dodamo još i<br />
pokušaj sučeljavanja pet različitih perspektiva,<br />
naš čitalac bi očekivao da u rukama drži remekdjelo<br />
epohe, ali to se ne dešava. Zašto?<br />
Naime, pet ličnosti koje su nosioci romaneskne<br />
(novelističke?) fabule u potpunosti su svedeni na<br />
svoju težnju za povratkom kući, za vraćanjem u<br />
predratno (blago)stanje unutar vlastitog doma,<br />
svoj na svome, što je sasvim opravdano i razumljivo.<br />
Međutim, likovi Amele, Brune, Safeta, Azera<br />
i Slobodana, unutar tog monotematskog obrasca<br />
povratka na svoje, nisu tretirani na isti način, u<br />
punini svoje ličnosti, bez obzira na plus ili minus<br />
predznak. Niko od likova, nakon što se spustila<br />
ratna prašina, nije ostao na svom mjestu, što bi ih<br />
trebalo staviti u približno jednak startni položaj,<br />
međutim, autorica ih očigledno polarizira na način<br />
da Amela i Bruno ostaju na strani lagodnog života,<br />
i k tome na strani neispaćenog, vlastoulizivačkog<br />
i posve nemoralnog, dok su preostala tri protagonista<br />
napaćeni, ali plemeniti junaci koji dolaze da<br />
traže ono što im je u ratu oduzeto. Također opravdano,<br />
međutim, nemoguće je otresti se utiska da<br />
su oni a priori negativni likovi pojednostavljeni,<br />
površno svedeni na svoje loše strane, dok su oni<br />
pozitivni, protjerani, oslikani u najsjajnijem svjetlu<br />
vlastite plemenite stradalnosti.<br />
Amela i Bruno su, uprkos tome, ponajbolje<br />
odrađeni likovi, groteskno podvučeni u svojoj<br />
banalnosti - Bruno je stolar poznat po izrađivanju<br />
ukrasa od šperploče u obliku knjiga, dok je Amela<br />
mlada i ambiciozna zaposlenica u Sudu s kojom<br />
se upoznao na moru i koja mu se svidjela na prvi<br />
pogled. Rat oboje prijašnjih pijuna (i u pogledu<br />
društvene uloge i u pogledu vlastitog života)<br />
zatiče na odgovornim pozicijama u biroima za<br />
povrat imovine: Bruno, u duhu svog nadimka<br />
Potemkin, donosi spasonosne odluke o preinaci<br />
stanova protjeranih:<br />
Dvosobne stanove protjeranih Bošnjaka, Brunini<br />
graditelji su po njegovoj zamisli i maketama koje<br />
je napravio od komadića šperploče, u čas posla<br />
pretvarali u prostrane četverosobne tako što su<br />
ih spajali sa susjednim, a od stanova sa malim<br />
neuglednim sobama pravili prostrane garsonijere,<br />
rušili su niše i plakare i tako stvarali sasvim<br />
novi prostor.<br />
Neurotično potcrtana Amela se poigrava sa sudbinama<br />
prognanih koje su joj povjerene u sklopu<br />
njene funkcije u sarajevskom birou za povrat<br />
imovine, što će reći da ni ona, kao ni Bruno, svoj<br />
posao ne izvršava dosljedno. Čini se da autorica<br />
ne nudi bolju motivaciju za postupke svojih pro-<br />
tagonista od njihovog straha da bi i sami mogli<br />
izgubiti sadašnje idealno, zahvaljujući funkciji<br />
stečeno, boravište, te ih tako redefinira položejem<br />
u odnosu na dom, gdje se kod njih dvoje, samim<br />
tim što su stambeno ‘obezbijeđeni’, ne pojavljuje<br />
ona ‘praiskonska’ čežnja za povratkom i obnovi<br />
prijašnjeg doma, niti se čini da ih je rat emocionalno<br />
dotakao kao druge likove.<br />
Drugi likovi su svi sazdani od spomenute čežnje<br />
i ona boji sve njihove postupke i razmišljanja,<br />
te u tom smislu, psihologija i jednih i drugih, i<br />
crnih i bijelih, biva uglavnom maksimalno pojednostavljena.<br />
To je slučaj sa Slobodanom, unukom<br />
četničkog vojvode koji panično pokušava<br />
sakriti svoje porijeklo i grijehe svojih predaka, ne<br />
zbog unutrašnje potrebe da svoj život kreira na<br />
drugačijim etičkim temeljima, nego, čini se, više<br />
zbog straha od mahalanja i svojevrsne stigme u<br />
sarajevskoj čaršiji.<br />
Ironijom sudbine, koja je, čini se, osnovni princip<br />
gradnje zapleta romana, on pri pokušaju bijega<br />
iz ratnog pakla, biva zaustavljen od strane jednog<br />
četničkog voda i tek se nakon niza peripetija<br />
uspijeva izbaviti i pridružiti porodici.<br />
Da li nam ovdje autorica implicira da je nemoguće<br />
pobjeći grijesima predaka ili da ‘niko nije čist’ kada<br />
dođe ratno vrijeme obračuna, nije sasvim jasno.<br />
Na drugoj strani, mostarski profesor bosanskog<br />
jezika Azer se po završetku rata pokušava<br />
izbaviti iz neugodnog prebivališta koje je njemu i<br />
njegovoj porodici pribavilo puko milosrđe, i, ponovo<br />
ironijom sudbine, saznaje da sada u njegovom<br />
stanu živi niko drugi do pročelnik za povrat<br />
imovine, Bruno Potemkin Vasilj. Naposljetku, u<br />
Foči ili ratom preimenovano: u Srbinju, bitku za<br />
povratak u svoju kući vodi Safet, još jedan profesor<br />
u romanu (ovaj put matematike), koji je<br />
bio primoran izbjeći u Njemačku, a sada u svom<br />
domu zatiče kafanu ‘Kod vojvode’ u prizemlju, i<br />
samohranu udovicu četnika, Milicu, na spratu, sa<br />
dvoje djece.<br />
Raspleti su jednako opskurni kao i same situacije,<br />
i ukazuju na dodatni nedostatak motivacije<br />
postupaka i akcija likova, kao i neprozirne<br />
okolnosti u kojima djeluju: Slobodan pokušava<br />
povratiti svoj stan tako što će službenici Ameli<br />
obezbijediti donaciju za popravak njenog vlastitog<br />
doma, što na kraju dovodi do razvoda<br />
između njega i njegove supruge. Vjerna svojoj<br />
temeljnoj karakternoj osobini, neurotičnosti,<br />
Amela pokušava da ga zadavi kada je Slobodan<br />
obavijesti o rezultatima svojih napora, bez obzira<br />
na to što je prethodno o njegovom ponovnom<br />
dolasku sladostrasno maštala. Slobodan na kraju<br />
8 (<strong>sic</strong>!)
Change language