Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
!TeMAT<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
što mu se navodnim suprotstavljanjem (disjunktivnom<br />
sintezom) dodatno potvrđuje političkodruštveni<br />
legitimitet.<br />
Upravo je etnosocijalističko odgađanje rješavanja<br />
istog problema, Titova kalkulacija s mirom i<br />
stabilnošću, odnosno s lagodnom vlašću, i rezultiralo<br />
time da se u procesu političkog i finansijskog<br />
krahiranja SFR Jugoslavije kulture, to jest: etnički<br />
identiteti, iskoriste kao osnovno sredstvo legitimacije<br />
pozivanja na ubijanje zarad osvajanja/<br />
zadržavanja/čuvanja teritorija, koji nije tek puko<br />
ognjište, prag, toprak ili rodna gruda, nego je<br />
konkretan geografski (ali i katastarski) odsječak<br />
na kojem postoje određeni (vrlo bogati) prirodni<br />
resursi, određena (vrlo razvijena) industrijska i<br />
privredna infrastruktura i određene mogućnosti<br />
ulaganja kapitala.<br />
Skoro svi oblici političke (kolektivne) pobune<br />
i skoro svaki oblik zahtjeva za preustrojem<br />
Socijalističke Jugoslavije dolazili su ne zbog<br />
rušenja autokratičnosti i ne-demokratičnosti<br />
režima kao takvog, neljudskog - kako se to danas<br />
želi, u svjetlu procvata demokratije i neoliberalizma,<br />
prikazati - nego skoro uvijek zbog ugroženosti<br />
jednog ili hegemonije drugog naroda u tamnici<br />
naroda, kako su Jugoslaviju često metaforički<br />
krstili njeni protivnici s nacionalističkih položaja.<br />
Jugoslaviju su osporavali i htjeli rušiti ne što<br />
je bila tamnica sloboda i pojedinaca nego zato<br />
što je, navodno, bila tamnica naroda, pa je tako<br />
postepena federalizacija države uvijek bila ustupak<br />
konceptima kojima se zahtijevala veća sloboda<br />
naroda unutar državne zajednice, što će reći<br />
da demokratizacija, liberalizacija i federalizacija<br />
Jugoslavije nisi bili put ka evropskoj demokratiji<br />
i vrijednostima naprednog sjevernoatlantskog<br />
svijeta nego kompromis (zarad očuvanja vlasti)<br />
sa sve moćnijim nacionalistima i put ka konačnoj<br />
realizaciji zapadnoevropskog koncepta nacijedržave.<br />
Ako takvu postavku prevedemo na jezik<br />
moderne neoliberalističke teorije onda ona glasi:<br />
Jugoslavija je postajala sve više multikulturalno<br />
društvo, da bi se, sljedstveno tome, ratovima<br />
multikulturalizam pokazao u svom konačnom,<br />
istinskom obliku.<br />
Stoga bi pošteno bilo tezu da je rat najveći kulturni<br />
događaj (Ugo Vlaisavljević) preformulirati u:<br />
rat kao najveći multikulturni događaj. Međutim,<br />
kako rat uveliko i poslije rata traje u političkoj,<br />
kulturnoj i svakoj drugoj društvenoj praksi, na<br />
nivou ideologija i diskursa, Bosna i Hercegovina<br />
i dalje je, još uvijek, danas, multikulturno<br />
događanje, gdje su kulture (etnije) jedini politički<br />
subjekti, profilirani ratom, legitimirani Ustavom,<br />
koji je aneks Mirovnog sporazuma. I dok kulture<br />
multikulturalistički ratuju (i rat je oblik komunikacije),<br />
elite, koje svoje političke i privredne<br />
prakse legitimiraju kulturnom/etničkom ugroženošću,<br />
ravnopravnošću i nadmoćnošću, kulturno-legitimno<br />
pljačkaju društvena dobra,<br />
osiromašujući veliku većinu onih što su za kulture<br />
ratovali i koji su zbog kultura, opet, spremni<br />
ratovati, uvećavajući tako, što legalno što ilegalno<br />
- ali uvijek legitimno, svoj kapital.<br />
Ta etnokapitalistička elita nije tek proizvod rata,<br />
ratne politike, ratne pljačke, privrede i profiterstva<br />
- ona je sastavnica multikulturalističkog<br />
poimanja društva, u kojem su kolektivi utemeljeni<br />
na kulturi politički subjektivizirani, pa se, shodno<br />
demokratijskom sistemu, mora iznaći instanca<br />
političke reprezentacije.<br />
Stotine političkih partija, parlamentarnih zastupnika,<br />
ministara, desetine premijera, stotine predsjednika<br />
etnokulturnih udruženja, bataljoni pisaca,<br />
historičara, novinara, vjerskih poglavara, desetine<br />
krupnih kapitalista i posjednika bogate se na<br />
račun etnije-kulture na konkretnu materijalnu,<br />
ali i svaku drugu, štetu dva-tri miliona stanovnika<br />
Bosne i Hercegovine. Klasni jaz između političkoklerikalno-intelektualno-finansijske<br />
elite i ostatka<br />
stanovništva, radnika, seljaka, penzionera,<br />
nezaposlenih (koje je nemoguće imenicom<br />
odrediti!)…, ali i malih poduzetnika, apsolutno je<br />
neprisutan na nivou javne reprezentacije i bilo<br />
koje diskurzivne prakse.<br />
Etničko-kulturno kao metaoznačitelj svake<br />
društvene prakse naprosto je suština savremenog<br />
bosanskohercegovačkog do-društva (jer<br />
nema minimuma jedinstvenog društvenog imaginarija),<br />
pa je tako ono kako osnovno polazište<br />
u raspravama o ustavnom i administrativnom<br />
preuređenju zemlje, tako i u odbrani političara<br />
optuženih za kriminal i korupciju, od kojih svaki<br />
istovjetno, kada se suoči sa optužnicom, govori o<br />
montiranom političkom procesu, pozivajući se na<br />
svoju nacionalnu pripadnost i na etniju-kulturu<br />
koju predstavlja i u čije ime legitimno pljačka.<br />
Bilo koja koncepcija prosvjetiteljstva u Bosni<br />
i Hercegovini koja će operirati sa kulturamaetnijama,<br />
bilo u njihovom sukobu, ugroženosti i<br />
neravnopravnosti, bilo u njihovom redefiniranju<br />
i nadgradnji u kojekakvo bosanstvo, bilo koji<br />
oblik multikulturalizma, da li konfliktnog, da li<br />
pomiriteljskog, samo će odgađati problem (problem<br />
političkog subjekta-kolektiva), pri tome<br />
dodatno legitimirajući etnokapitaliste u njihovoj<br />
zajedničkoj, ravnopravnoj, dogovorenoj - multikulturnoj<br />
pljački društvenog dobra.<br />
71
Change language