Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
lizama iz XIX vijeka nego, dodatno, upravo tim nasljeđivanjem i preuzimanjem svjedoči o subjektu revolucionarne borbe. Pobjednicima rata, narodima i narodnostima, nije se mogla oduzeti njihova pobjeda, nisu se zasluge pobjednika mogle prebaciti s konta naroda i narodnosti na konto radničke klase i seljaka, ma koliko se ova dva kolektivno-identitarna sklopa fizički preklapala i stapala. Stoga je bilo neophodno narodima i narodnostima, kao potencijalnim a kasnije i realnim političkim subjektima, stvoriti novu strukturu odnosa koja bi i simbolički i tehnički omogućila spokojnu vlast nad kapitalom i proizvodnim sredstvima. Broz i Savez komunista su, jasno je, svoju političku i finansijsku vlast legitimirali narodima i narodnostima - kulturama. Narode i narodnosti Jugoslavije, kasnije nacije i etnije post-Jugoslavije, kao ni njihove konfliktne odnose napetosti i trpljenja, nisu, dakle, stvorili balkanski ratovi (Hrvatska, BiH, pa i Kosovo) koncem XX vijeka, nego su narodi i narodnosti Jugoslavije, kako stvarnosno tako i ustavno, i zavnobihovski i avnojevski, bili nositelji državnog suvereniteta i političkog subjektiviteta. Istina, ne bismo smjeli biti slijepi pred činjenicom da je titoistički etnosocijalizam narode i narodnosti (velike i male kulture) iz Drugog svjetskog rata, u kojem su bili i međusobno sukobljeni i u kojem su počinjeni mnogobrojni etno- i kulturzločini, uveo u nekoliko desetljeća mirne trpeljivosti, koja je rezultirala i nekolikim političkim i društvenim ostvarenjima ideje i koncepta jugoslavenstva kao nacionalnosti. Međutim, ukoliko Jugoslavene tvore Srbi, Hrvati, Makedonci, Muslimani, Slovenci… to ne znači naprosto da se ovi pobrojani dokidaju i da je novi nacionalni identitet, utemeljen na državnoj zajednici i državnoj kulturnoj praksi, samostalno, autonomna i jedinstvena kategorija. Prije će biti da je jugoslavenstvo ne-sukob-već-trpeljivost južnoslavenskih naroda (i narodnosti) nego što bi bilo zasebnim etničkim identitetom. Moglo bi se kazati da je Jugoslavija bez jugoslavenstva bila multikulturno društvo, a da je stvaranje jugoslavenstva i njegovo kratkotrajno i mlako i zaživljavanje vodilo interkulturnom društvu. Kako Bosnu i Hercegovinu uvijek poklapaju metaforom Jugoslavije u malom, neizbježno je na ovom mjestu dotaći se i problema savremenog, poslijeratnog koncipiranja bosanstva (kao interkulturne nadgradnje multikulturnosti), koje se konstruira iz najmanje tri uglavnom suprotstavljene pozicije. Bošnjačka politička, kulturna i znanstvena desnica unitaristički vidi bosanstvo kao bošnjaštvo s otvorenim vratima, na koju, uz rigidnu kontrolu i valjanu propusnicu, mogu ući i drugi. Jugonostalgična, pozerska, ngoovsko-medijska antinacionalistička struja u konceptu bosanstva vidi laganu i brzu pobjedu nad etnonacionalizmima u BiH, uglavnom se pozivajući na državljanstvo kao temelj kolektivnog (nacionalnog) identiteta. Treća, ne najmanje bitna, izvanjska pozicija međunarodne zajednice oličene kroz Visokog predstavnika i predstavnika Evropske unije, te cijeli niz ambasadora zemalja Evropske unije i SAD-a, slično ngoovsko-medijskoj struji, bosanstvo tu i tamo izbaci kao pogodnu metaforu, složenu zajedno s metonimijama tranzicije, evropskih integracija i ljudskih prava, u borbi s prevelikim zalogajom etnonacionalizma u političkoj praksi. Sve tri koncepcije su suštinski utemeljene u kategoriji etničkog identiteta, što će reći da su duboko u kalovitom i nepresušnom teritoriju kulture, isto kao i etnosocijalističko jugoslavenstvo, koje, kao i poslijeratno bosanstvo, nije ništa drugo nego prost, neinventivan, i nadasve tipično interkulturalistički opasan pokušaj prenebregavanja tranzicijske, etnokapitalističke stvarnosti. U društvu u kojem je etničko direktno svezano s traumom, žrtvom, zločinom i dželatom, i u kojem je etničko metaoznačitelj koji ne dopušta minimum jedinstvenog društvenog imaginarija i zasnivanje bilo kakvih praksi budućnosti, iznalaženje novih kolektivnih identiteta zasnovanih na kulturama, odnosno etnijama (narodima i narodnostima), može uroditi ne samo odgađanjem rješavanja problema nego i njegovim produbljivanjem tako Foto: Denis Ruvić 70 (sic!)
!TeMAT (sic!) što mu se navodnim suprotstavljanjem (disjunktivnom sintezom) dodatno potvrđuje političkodruštveni legitimitet. Upravo je etnosocijalističko odgađanje rješavanja istog problema, Titova kalkulacija s mirom i stabilnošću, odnosno s lagodnom vlašću, i rezultiralo time da se u procesu političkog i finansijskog krahiranja SFR Jugoslavije kulture, to jest: etnički identiteti, iskoriste kao osnovno sredstvo legitimacije pozivanja na ubijanje zarad osvajanja/ zadržavanja/čuvanja teritorija, koji nije tek puko ognjište, prag, toprak ili rodna gruda, nego je konkretan geografski (ali i katastarski) odsječak na kojem postoje određeni (vrlo bogati) prirodni resursi, određena (vrlo razvijena) industrijska i privredna infrastruktura i određene mogućnosti ulaganja kapitala. Skoro svi oblici političke (kolektivne) pobune i skoro svaki oblik zahtjeva za preustrojem Socijalističke Jugoslavije dolazili su ne zbog rušenja autokratičnosti i ne-demokratičnosti režima kao takvog, neljudskog - kako se to danas želi, u svjetlu procvata demokratije i neoliberalizma, prikazati - nego skoro uvijek zbog ugroženosti jednog ili hegemonije drugog naroda u tamnici naroda, kako su Jugoslaviju često metaforički krstili njeni protivnici s nacionalističkih položaja. Jugoslaviju su osporavali i htjeli rušiti ne što je bila tamnica sloboda i pojedinaca nego zato što je, navodno, bila tamnica naroda, pa je tako postepena federalizacija države uvijek bila ustupak konceptima kojima se zahtijevala veća sloboda naroda unutar državne zajednice, što će reći da demokratizacija, liberalizacija i federalizacija Jugoslavije nisi bili put ka evropskoj demokratiji i vrijednostima naprednog sjevernoatlantskog svijeta nego kompromis (zarad očuvanja vlasti) sa sve moćnijim nacionalistima i put ka konačnoj realizaciji zapadnoevropskog koncepta nacijedržave. Ako takvu postavku prevedemo na jezik moderne neoliberalističke teorije onda ona glasi: Jugoslavija je postajala sve više multikulturalno društvo, da bi se, sljedstveno tome, ratovima multikulturalizam pokazao u svom konačnom, istinskom obliku. Stoga bi pošteno bilo tezu da je rat najveći kulturni događaj (Ugo Vlaisavljević) preformulirati u: rat kao najveći multikulturni događaj. Međutim, kako rat uveliko i poslije rata traje u političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj društvenoj praksi, na nivou ideologija i diskursa, Bosna i Hercegovina i dalje je, još uvijek, danas, multikulturno događanje, gdje su kulture (etnije) jedini politički subjekti, profilirani ratom, legitimirani Ustavom, koji je aneks Mirovnog sporazuma. I dok kulture multikulturalistički ratuju (i rat je oblik komunikacije), elite, koje svoje političke i privredne prakse legitimiraju kulturnom/etničkom ugroženošću, ravnopravnošću i nadmoćnošću, kulturno-legitimno pljačkaju društvena dobra, osiromašujući veliku većinu onih što su za kulture ratovali i koji su zbog kultura, opet, spremni ratovati, uvećavajući tako, što legalno što ilegalno - ali uvijek legitimno, svoj kapital. Ta etnokapitalistička elita nije tek proizvod rata, ratne politike, ratne pljačke, privrede i profiterstva - ona je sastavnica multikulturalističkog poimanja društva, u kojem su kolektivi utemeljeni na kulturi politički subjektivizirani, pa se, shodno demokratijskom sistemu, mora iznaći instanca političke reprezentacije. Stotine političkih partija, parlamentarnih zastupnika, ministara, desetine premijera, stotine predsjednika etnokulturnih udruženja, bataljoni pisaca, historičara, novinara, vjerskih poglavara, desetine krupnih kapitalista i posjednika bogate se na račun etnije-kulture na konkretnu materijalnu, ali i svaku drugu, štetu dva-tri miliona stanovnika Bosne i Hercegovine. Klasni jaz između političkoklerikalno-intelektualno-finansijske elite i ostatka stanovništva, radnika, seljaka, penzionera, nezaposlenih (koje je nemoguće imenicom odrediti!)…, ali i malih poduzetnika, apsolutno je neprisutan na nivou javne reprezentacije i bilo koje diskurzivne prakse. Etničko-kulturno kao metaoznačitelj svake društvene prakse naprosto je suština savremenog bosanskohercegovačkog do-društva (jer nema minimuma jedinstvenog društvenog imaginarija), pa je tako ono kako osnovno polazište u raspravama o ustavnom i administrativnom preuređenju zemlje, tako i u odbrani političara optuženih za kriminal i korupciju, od kojih svaki istovjetno, kada se suoči sa optužnicom, govori o montiranom političkom procesu, pozivajući se na svoju nacionalnu pripadnost i na etniju-kulturu koju predstavlja i u čije ime legitimno pljačka. Bilo koja koncepcija prosvjetiteljstva u Bosni i Hercegovini koja će operirati sa kulturamaetnijama, bilo u njihovom sukobu, ugroženosti i neravnopravnosti, bilo u njihovom redefiniranju i nadgradnji u kojekakvo bosanstvo, bilo koji oblik multikulturalizma, da li konfliktnog, da li pomiriteljskog, samo će odgađati problem (problem političkog subjekta-kolektiva), pri tome dodatno legitimirajući etnokapitaliste u njihovoj zajedničkoj, ravnopravnoj, dogovorenoj - multikulturnoj pljački društvenog dobra. 71
- Page 19 and 20: (sic!) Drugi momenat u kojem su Dan
- Page 21 and 22: Rubni (sic!) !stav žanr pripovijed
- Page 23 and 24: (sic!) Jasmina Bajramović Jalovost
- Page 25 and 26: koja (sic!) !stav uvijek trpi i biv
- Page 27 and 28: (sic!) status koji je bio usmjeren
- Page 29 and 30: polucivilizirana, poluorijentalna
- Page 31 and 32: (sic!) U topici Bosne koja se sreć
- Page 33 and 34: (sic!) !protustavvima može se opis
- Page 35 and 36: (sic!) isto kao što se u njima cij
- Page 37 and 38: (sic!) ju njezine knjige, koja će
- Page 39 and 40: !NTERVJU (sic!) Miletić iz Mostara
- Page 41 and 42: Haris Imamović / Žižek - za i pr
- Page 43 and 44: !TeMAT (sic!) se vladavini stava ra
- Page 45 and 46: !TeMAT (sic!) Da bi se zaustavio na
- Page 47 and 48: !TeMAT (sic!) podrazumijevaju pozit
- Page 49 and 50: !TeMAT (sic!) Mirnes Sokolović kap
- Page 51 and 52: !TeMAT (sic!) 4. Spašavanje univer
- Page 53 and 54: Foto: Denis Ruvić (sic!) nalnih id
- Page 55 and 56: !TeMAT (sic!) 7. Obzori treće sekv
- Page 57 and 58: !TeMAT (sic!) Edin Salčinović Giv
- Page 59 and 60: (sic!) kako bi sebe - kao zajednicu
- Page 61 and 62: !TeMAT (sic!) Foto: Denis Ruvić š
- Page 63 and 64: !TeMAT (sic!) vrhunca polemike, ne
- Page 65 and 66: (sic!) Kenan Efendić multietnično
- Page 67 and 68: (sic!) desubjektivizirane. (Klase s
- Page 69: Foto: Denis Ruvić (sic!) računovo
- Page 73 and 74: (sic!) ! CITAT “Nikakva pravda -
- Page 75 and 76: (sic!) Denis Ruvić !GAlerija 75
- Page 77 and 78: (sic!) KUĆA Nije tvoje da ulaziš
- Page 79 and 80: (sic!) Saša Ilić Noć jezika [18/
- Page 81 and 82: ! pROZa (sic!) Gazibara: Slikar je
- Page 83 and 84: (sic!) Gazibara se polako odmiče o
- Page 85 and 86: (sic!) homesic!Edin Damar vojnih bu
- Page 87 and 88: (sic!) Almir Kljuno SRPSKA U MOME S
- Page 89 and 90: (sic!) Kenan Efendić EVO ZORE, EVO
- Page 91 and 92: (sic!) Naravno, upravu ste, takva b
- Page 93 and 94: (sic!) sic!ranje Mirnes Sokolović
- Page 95 and 96: (sic!) preporucujemo! U prodaji je
- Page 97 and 98: sic!esej (sic!) Almir Kolar Kijevsk
- Page 99 and 100: (sic!) što veći stepen destruktiv
- Page 101 and 102: sic!esej (sic!) naredbodavci bili u
- Page 103 and 104: (sic!) svog ispoljavanja postavlja
- Page 105 and 106: sic!esej (sic!) biti izgovorena (I
- Page 107 and 108: (sic!) Vedad Jusić boGomolje kultu
- Page 109 and 110: (sic!) rubrika za kulturu na web sa
- Page 111 and 112: (sic!) militantnu strategiju “šo
- Page 113 and 114: !prijevod (sic!) sagledavanje. Baš
- Page 115 and 116: (sic!) Maja Abadžija, rođena 29.1
lizama iz XIX vijeka nego, dodatno, upravo tim<br />
nasljeđivanjem i preuzimanjem svjedoči o subjektu<br />
revolucionarne borbe.<br />
Pobjednicima rata, narodima i narodnostima, nije<br />
se mogla oduzeti njihova pobjeda, nisu se zasluge<br />
pobjednika mogle prebaciti s konta naroda i narodnosti<br />
na konto radničke klase i seljaka, ma koliko<br />
se ova dva kolektivno-identitarna sklopa fizički<br />
preklapala i stapala. Stoga je bilo neophodno narodima<br />
i narodnostima, kao potencijalnim a kasnije<br />
i realnim političkim subjektima, stvoriti novu<br />
strukturu odnosa koja bi i simbolički i tehnički<br />
omogućila spokojnu vlast nad kapitalom i proizvodnim<br />
sredstvima. Broz i Savez komunista su,<br />
jasno je, svoju političku i finansijsku vlast legitimirali<br />
narodima i narodnostima - kulturama.<br />
Narode i narodnosti Jugoslavije, kasnije nacije i<br />
etnije post-Jugoslavije, kao ni njihove konfliktne<br />
odnose napetosti i trpljenja, nisu, dakle, stvorili<br />
balkanski ratovi (Hrvatska, BiH, pa i Kosovo)<br />
koncem XX vijeka, nego su narodi i narodnosti<br />
Jugoslavije, kako stvarnosno tako i ustavno, i<br />
zavnobihovski i avnojevski, bili nositelji državnog<br />
suvereniteta i političkog subjektiviteta.<br />
Istina, ne bismo smjeli biti slijepi pred činjenicom<br />
da je titoistički etnosocijalizam narode i narodnosti<br />
(velike i male kulture) iz Drugog svjetskog<br />
rata, u kojem su bili i međusobno sukobljeni i u<br />
kojem su počinjeni mnogobrojni etno- i kulturzločini,<br />
uveo u nekoliko desetljeća mirne trpeljivosti,<br />
koja je rezultirala i nekolikim političkim i<br />
društvenim ostvarenjima ideje i koncepta jugoslavenstva<br />
kao nacionalnosti. Međutim, ukoliko<br />
Jugoslavene tvore Srbi, Hrvati, Makedonci, Muslimani,<br />
Slovenci… to ne znači naprosto da se ovi<br />
po<strong>broja</strong>ni dokidaju i da je novi nacionalni identitet,<br />
utemeljen na državnoj zajednici i državnoj<br />
kulturnoj praksi, samostalno, autonomna i jedinstvena<br />
kategorija. Prije će biti da je jugoslavenstvo<br />
ne-sukob-već-trpeljivost južnoslavenskih<br />
naroda (i narodnosti) nego što bi bilo zasebnim<br />
etničkim identitetom. Moglo bi se kazati da je<br />
Jugoslavija bez jugoslavenstva bila multikulturno<br />
društvo, a da je stvaranje jugoslavenstva i njegovo<br />
kratkotrajno i mlako i zaživljavanje vodilo<br />
interkulturnom društvu.<br />
Kako Bosnu i Hercegovinu uvijek poklapaju metaforom<br />
Jugoslavije u malom, neizbježno je na<br />
ovom mjestu dotaći se i problema savremenog,<br />
poslijeratnog koncipiranja bosanstva (kao<br />
interkulturne nadgradnje multikulturnosti), koje<br />
se konstruira iz najmanje tri uglavnom suprotstavljene<br />
pozicije. Bošnjačka politička, kulturna i<br />
znanstvena desnica unitaristički vidi bosanstvo<br />
kao bošnjaštvo s otvorenim vratima, na koju, uz<br />
rigidnu kontrolu i valjanu propusnicu, mogu ući i<br />
drugi.<br />
Jugonostalgična, pozerska, ngoovsko-medijska<br />
antinacionalistička struja u konceptu bosanstva<br />
vidi laganu i brzu pobjedu nad etnonacionalizmima<br />
u BiH, uglavnom se pozivajući na državljanstvo<br />
kao temelj kolektivnog (nacionalnog) identiteta.<br />
Treća, ne najmanje bitna, izvanjska pozicija<br />
međunarodne zajednice oličene kroz Visokog<br />
predstavnika i predstavnika Evropske unije, te<br />
cijeli niz ambasadora zemalja Evropske unije i<br />
SAD-a, slično ngoovsko-medijskoj struji, bosanstvo<br />
tu i tamo izbaci kao pogodnu metaforu, složenu<br />
zajedno s metonimijama tranzicije, evropskih<br />
integracija i ljudskih prava, u borbi s prevelikim<br />
zalogajom etnonacionalizma u političkoj praksi.<br />
Sve tri koncepcije su suštinski utemeljene u<br />
kategoriji etničkog identiteta, što će reći da su<br />
duboko u kalovitom i nepresušnom teritoriju<br />
kulture, isto kao i etnosocijalističko jugoslavenstvo,<br />
koje, kao i poslijeratno bosanstvo, nije ništa<br />
drugo nego prost, neinventivan, i nadasve tipično<br />
interkulturalistički opasan pokušaj prenebregavanja<br />
tranzicijske, etnokapitalističke stvarnosti.<br />
U društvu u kojem je etničko direktno svezano s<br />
traumom, žrtvom, zločinom i dželatom, i u kojem je<br />
etničko metaoznačitelj koji ne dopušta minimum<br />
jedinstvenog društvenog imaginarija i zasnivanje<br />
bilo kakvih praksi budućnosti, iznalaženje novih<br />
kolektivnih identiteta zasnovanih na kulturama,<br />
odnosno etnijama (narodima i narodnostima),<br />
može uroditi ne samo odgađanjem rješavanja<br />
problema nego i njegovim produbljivanjem tako<br />
Foto: Denis Ruvić<br />
70 (<strong>sic</strong>!)
Change language