18.01.2013 Views

Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

(<strong>sic</strong>!)<br />

kako bi sebe - kao zajednicu stresa koji oscilira u<br />

samoj sebi - uverio da zaista postoji. 57<br />

Takva virtualna masa odnos prema vlasti<br />

neminovno usmjerava ka antropotehnikama<br />

upravljanja i konačnom formuliranju kodeksa<br />

antropotehnike (Takav kodeks bi povratno<br />

promenio značenje klasičnog humanizma jer bi<br />

sa njim bilo raskriveno i zabeleženo da humanitas<br />

ne obuhvata samo prijateljstvo čoveka sa<br />

čovekom; on uvek - i sve eksplicitnije - implicira<br />

da čovek za čoveka predstavlja višu silu.) 58<br />

konstituišući se kao politička metanoja raspeta<br />

između fiktivnih pripovijesti u kojima nalazi<br />

razlog za svoje postojanje i zakonitosti<br />

ekonomskog tržišta na koje istupa kao proizvod.<br />

Vratimo se sada na priču o pojavljivanju nacijedržave,<br />

te na odnos takve zamišljene zajednice i<br />

nacionalne tradicije. Dopuštajući da pojam nacije<br />

pluta čak i do XVII vijeka lako je pratiti trag pojave<br />

novog oblika mehanizma vlasti koji zamjenjuje<br />

dotadašnje monarhijsko upravljanje, a ima znatno<br />

drugačije procedure, služi se novim instrumentima<br />

i na nov način koncipira aparat upravljanja.<br />

Taj novi mehanizam vlasti se pre svega tiče tela<br />

i onoga što ona čine, više nego zemlje i njenih<br />

proizvoda. To je mehanizam vlasti koji omogućava<br />

da se vreme i rad izvuku iz tela, a ne iz dobara<br />

i bogatstva. To je tip vlasti koji se neprestano<br />

vrši kroz nadgledanje, a ne na isprekidan način<br />

kroz sisteme davanja i trajnih obaveza. To je tip<br />

vlasti koji pretpostavlja gustu mrežu materijalne<br />

prinude, umesto fizičkog postojanja vladara, i<br />

određuje novu ekonomiju vlasti čije je načelo da<br />

istovremeno treba uvećavati podaničke snage i<br />

snage u efikasnosti onoga što ih podjarmljuje. 59<br />

Logička posljedica koja proističe iz otjelotvorenja<br />

takvog mehanizma vlasti je pojava (novo)govora<br />

kojeg obilježava pozivanje na pravo, a koji pri<br />

tome posjeduje autoritet iskaza kao jamčevinu<br />

onoga koji govori istinu, onoga koji zna historiju<br />

događaja, onoga koji otkriva i oživljava sjećanje i<br />

čuva ga od zaborava.<br />

Taj govor oslonac i uporište nalazi u tradiciji i<br />

mitovima, i cjelokupan se usmjerava na veliku<br />

mitologiju fabrikujući pripovijesti o slavnom<br />

dobu iskonskih predaka, drevnim osvajanjima,<br />

velikim državnim granicama, zlopatnim modernim<br />

vremenima i hiljadugodišnjim osvetama,<br />

dolasku novog doba koje će izbrisati stare<br />

poraze. On je diskurs u kojem istina jasno<br />

57 “U istom čamcu”, Peter Sloterdajk, Beogradski krug, Beograd, 2001. (str. 87)<br />

58 Isto, (str. 123)<br />

funkcioniše kao oružje za jednu isključivo pristrasnu<br />

pobedu. 60 Očito da taj govor koji prati<br />

pojavu nacije-države i društvenu transmutaciju<br />

do zamišljene zajednice u obliku moderne<br />

nacije preupisuje kompletnu kulturnu teksturu u<br />

iznađenu tradiciju koja će zastrijeti nepodnošljivu<br />

činjeničnost istinske etničke tradicije.<br />

Prema tome, nacija-država ne predstavlja prirodno<br />

jedinstvo društvenog života utemeljeno u historijskoj<br />

oprirođenosti nacionalne kulture, već<br />

privremenu ravnotežu odnosa između partikularne<br />

etničke Stvari (patriotizam, pro patria mori<br />

itd.) i (potencijalno) univerzalne funkcije tržišta.<br />

S jedne strane, nacija-država “nadilazi/ukida”<br />

organske lokalne oblike identifikacije prema<br />

univerzalnoj “patriotskoj” identifikaciji; s druge,<br />

postavlja se kao neka vrsta pseudo-prirodne<br />

granice tržišnog gospodarstva, razgraničavajući<br />

“unutarnju” od “vanjske” trgovine - gospodarska<br />

aktivnost je tako “sublimirana”, uzdignuta na<br />

razinu etničke Stvari, legitimirana kao patriotski<br />

doprinos veličini nacije. 61<br />

Jasno je da formiranje takve moderne društvene<br />

zajednice prati prijelaz od industrijalnih ka planetarnim<br />

politikama (unutarnja dinamika razvoja<br />

nacije-države), a što opet rezultira pojavom globalnog<br />

liberal-kapitalističkog tržišta kao neupitnog<br />

merituma svih vrijednosti. Ne radi se samo o tome<br />

da merkantilna logika zauzima mjesto načelima<br />

vrijednosne hijerarhije vršeći globalnu fetišizaciju<br />

svijeta-života, već i o globalnoj (pre)raspodjeli<br />

moći sprovedenoj kroz političku legislativu, što<br />

posljedično povlači pitanje distributivne pravde,<br />

jer se definišu socijalno-pravne kategorije kojima<br />

se nekoga privileguje, a nekoga marginalizira.<br />

Otuda dolazi pojava da se liberal-kapitalističko<br />

tržište homogenizira kao apolitičan globalni<br />

svjetski sustav u kojem socijalne razlike umiču<br />

pred monumentima kulama čvrstih kulturnih<br />

identiteta.<br />

Sva kritička energija preusmjerava se na borbu za<br />

kulturne razlike ostavljajući temeljni kapitalistički<br />

poredak netaknutim. Idealan oblik hibridne koegzistencije<br />

raznolikih kulturnih života-svjetova<br />

(Žižek) ponudio je koncept multikulturalizma kao<br />

idejni obrazac kulturnog inkluziviteta koji se utemeljuje<br />

u praznoj globalnoj poziciji.<br />

Sa te tačke većinska kultura se prema lokalnim/<br />

marginalnim kulturama odnosi kao konkvistadori/kolonizatori<br />

prema “urođenicima” koje se<br />

treba proučavati i poštovati. Takva raspodjela<br />

59 “Treba braniti društvo”, Mišel Fuko, Predavanja na Kolež de Fransu iz 1976. godine, Svetovi, Novi Sad, 1998. (str. 51)<br />

60 Isto (str. 75)<br />

61 “Škakljivi subjekt”, Slavoj Žižek, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2006. (str. 191)<br />

59

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!