Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
je da takvo procesualno i dijalogično zasnivanje<br />
Bosne može distingvirati od monologične konstrukcije<br />
npr. Filipovićevog bosanskog duha, no<br />
u suštini i procesualna koncepcija neizostavno<br />
računa na minimum esencije (melankolija, npr.),<br />
ali i pruža prostora falsificiranju i mistificiranju<br />
univerzalnih vrijednosti kao partikularnih. 44<br />
Ono što bi moglo demontirati i dinimizirati ukupnu<br />
nacionalističko-multikulturalističku zarobljenost<br />
postjugoslovenske misli, nesumnjivo<br />
jeste, pomalo vehementna i egzaltirana badiouvska<br />
univerzalistička sentenca: “Postoji samo<br />
jedan svijet”, 45 koja će eksplicirati neosnovanost<br />
multikularističkih ili antiglobalističkih ideja kojim<br />
se imaginira svijet po želji, u odnosu na svijet<br />
kakav jest, otjelotvorenjem istog na sliku i priliku<br />
date partikularističnosti. Time se daje doprinos<br />
globalnom trendu ukidanja javnog prostora.<br />
Prva posljedica badiouovske anticipacije jeste<br />
prepoznavanje da sve pripada cijelom svijetu kao<br />
meni samom: “the African worker I see in the<br />
restaurant kitchen, the Moroccan I see digging a<br />
hole in the road, the veiled woman looking after<br />
children in a park.” “Ovi ljudi”, nastavlja Badiou,<br />
“drugačiji od mene po jeziku, odjeći, religiji, obrazovanju,<br />
navikama ishrane, egzistiraju isto kao<br />
ja, i sve dok egzistiraju kao ja, mogu diskutovati s<br />
njima i, kao s bilo kime drugim, možemo se slagati<br />
ili ne slagati oko nekih stvari.<br />
Ali prvi preduvjet za to je da egzistiramo u istom<br />
svijetu.” Egzistiranje u istom svijetu upravo je<br />
ono što konsoliduje univerzalno u identitetima,<br />
nadilazi multikulturalističko uvažavanje razlika<br />
nauštrb univerzalnih vrijednosti, koje povezuju<br />
različite ljude u istim egzistencijalnim situacijama.<br />
Identitet se tu, kako piše Badiou, otkriva u<br />
svojoj varijantnosti, a ne drugačijosti: marokanski<br />
radnik borbeno će potvrđivati svoju tradiciju<br />
i običaje koji nisu buržoasko-evropski, ali će biti<br />
istovremeno uključen u razvoj identiteta u skladu<br />
s novom situacijom - postojati će sve što su drugi,<br />
u okviru borbe za svoja prava, postajati će isti kao<br />
interpelirani u Događaju Istine - što ne mora voditi<br />
samo u otvaranje identitarne pukotine, ili (auto)<br />
koloniziranje, kako bi prigovorio postkolonijalni<br />
diskurs, nego i u osobitu ekspanziju identiteta<br />
koja će biti utemeljena na univerzalnim vrijednostima.<br />
Kako piše Žižek, čovjek se može biti smjesta,<br />
u univerzalnosti se može participirati trenutačno<br />
- bez da se prvo Englez, Francuz, Nijemac. 46 Čak,<br />
Žižek je u razdvajanju partikularnog i univerzalnog<br />
još radikalniji tvrdeći da je subjekt humaniji<br />
onoliko koliko se spreman ne identificirati sa svojom<br />
partikularnom nacionalnom pripadnošću.<br />
U liberal-kapitalističkim obzorima, koje odavno<br />
multipliciraju i legitimiraju teorije identiteta, u<br />
bh. okvirima danas i ovdje, nikada nije bila veća<br />
potreba za konačnim odbacivanjem rada na<br />
nacionalnim kanonima, bilo u okvirima nacionalnauke,<br />
bilo unutar multikulturalne ili interkulturalne<br />
zaokupljenosti stalnim de/rekonstruisanjem<br />
istih identiteta; ujedinavanje ljudi na univerzalnim<br />
osnovama, spoznaja da je svijet isti i jedan, koncenzus<br />
o istini, odavno su prokazani i zaustavljeni<br />
ili monolitnošću i totalitarističkim diktumom<br />
nacional-identiteta ili multiformama svijetle<br />
postmodernističke/multikulturalističke pluralnosti<br />
i živom kulturom dijaloga, u kojima se participira<br />
sa istovjetnih polazišta i barata istovjetnim<br />
partikularističkim entitetima kao u nacional-nauci,<br />
uz ignoranciju stabilnog vrijednosnog sistema.<br />
44 V. procesualne mistifikacije i partikularističnost: “Terra interior, tamni vilajet (u kojem su, po fantazmi - paraboli, u mraku<br />
pronašli drago kamenje), unutarnje ruže (<strong>sic</strong>!) (koje, prema Andriću, cvatu u bosanskom čovjeku (<strong>sic</strong>!))...Properite te riječi u tri<br />
vode (<strong>sic</strong>!), očistite ih od konotacija fizičke i političke geografije, od jeftinog sentimentalizma također - dobit ćete ključne riječi,<br />
riječi kojima se ulazi u Bosnu (<strong>sic</strong>!) na prava vrata (<strong>sic</strong>!). To su vrata povijesti, kulture, ‘povijesti mentaliteta.’” Ili: “Bosna je zagonetka<br />
(<strong>sic</strong>!). Na onaj način na koji je i čovjek (<strong>sic</strong>!) zagonetka - sam sebi, svaki pojedini. Kao što je, uostalom, svaka zemlja pod<br />
nebeskim svodom - Bosna (<strong>sic</strong>!), tj. zagonetka (<strong>sic</strong>!)” Ili: “Sa svim svojim otkrivenim licima i tajnim naslagama, svojim lijepim i<br />
mračnim čudima, Bosna je i nešto više i teže: labirint (<strong>sic</strong>!)” (Razmotriti partikularizme i univerzalizme: unutarnje ruže-bosanski<br />
čovjek, Bosna-čovjek-zagonetka, Bosna-labirint). (Ivan Lovrenović. Unutarnja zemlja. Durieux, Zagreb, 2004.)<br />
45 Alain Badiou. The Communist Hypothesis. New Left Review 49, January-February 2008.<br />
46 Alain Badiou & Slavoj Žižek: Philosophy in present, Polity press, Cambridge, 2009.<br />
Foto: Denis Ruvić<br />
54 (<strong>sic</strong>!)
Change language