Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
igračkama i zagovarajući multikulturalistički<br />
princip koegzistencije kao jedini mogući princip<br />
(“suživot kao odraz bosanskog duha”), javlja se<br />
neograničena potreba za obnovom duha pobune<br />
utemeljenog u vrijednostima zasnovanim na<br />
egalitarnom aksiomu. Žižekijanska manifestacija<br />
pobune (“dobri teror”) u ovakvim okolnostima ne<br />
može odgovoriti izazovima koje kontekst nameće.<br />
Dva su temeljna razloga za takvu tvrdnju: 1. priča<br />
o revoluciji u našem posttraumatskom kontekstu<br />
ne može naići na ozbiljnijeg odjeka zato što u<br />
trenutačnoj konstelaciji kulturno-političkih odnosa<br />
marksizam i ljevica se najčešće percipiraju kao<br />
impertinentni pojmovi, a pisanje žalopojki zbog<br />
nedostatka odgovarajućeg terora i vehementnih<br />
poziva na organizovanje revolucionarne akcije<br />
samo doprinosi još većem omrznuću ljevičarske<br />
misli kod liberala i desničara, a za ljevičara ne-terorista<br />
predstavlja još-jedan-u-nizu razmaženih<br />
tekstova-maštarija čiji je krajnji efekat poen za<br />
trenutni poredak: alternativa koju oni nude čini se<br />
tako besmislenom i odveć neostvarivom da samo<br />
doprinosi općoj predstavi kako se ništa ne može<br />
promjeniti; 2. čak i kada bi bilo moguće preuzimanje<br />
vlasti nasilnim putem, preuzimanje bi<br />
vlasti u kontekstu dominacije liberalizma i nacionalizma<br />
u kulturi, značilo otvaranje puta novom<br />
rasplamsavanju krvoprolića - prisjetimo se šta<br />
smo rekli o revolucionarnoj vlasti koja je bez blagoslova<br />
većine. U svakom slučaju treba navesti<br />
na razmišljanje one koji tako olako govore o revoluciji.<br />
U tom pogledu zanimljiv nam je tekst Vladimira<br />
Markovića simptomatičnog naslova: Beleška<br />
o situaciji nedostatka odgovarajućeg terora. U<br />
svom tekstu Marković piše kako vlada “dovoljno<br />
nedvosmislena potreba da se počne sa ozbiljnijim<br />
organizovanjem snaga koje će znati da prepoznaju<br />
šta je pravi neprijatelj, šta su pravi kriminalci, i<br />
šta je prava vrsta terora, koja danas nedostaje,<br />
a koju je neophodno upotrebiti sa svešću da<br />
bi nas ona vodila putem emancipacije, putem<br />
koji nije sasvim nepoznat našem istorijskom<br />
nasleđu.” 24 Na navedenom primjeru jasno se vidi<br />
kako je zazivanje revolucije i terorističkih metoda<br />
dovelo samo do efekata oprečnih autorovim<br />
namjerama: sedam godina nakon Markovićevog<br />
teksta nema nikakvih naznaka ikakvog ozbiljnog<br />
organizovanja snaga, a tekst može biti koristan<br />
(i jeste koristan) samo za reprodukciju trenutno<br />
preovladavajućeg mnijenja da se ništa ne može<br />
promijeniti. Revolucionarna politika koja preten-<br />
24 Vidi tekst Rada Rihe: Želja revolucije, Prelom, br. 6-7<br />
Žižek ulazi u proturječje kad, s jedne strane,<br />
odbacuje ‘’povratak etici’’ u današnjoj političkoj<br />
filozofiji koji besramno eksploatira<br />
strahote Gulaga ili holokausta kao ultimativne<br />
užase kojima nas se ucjenjuje da<br />
odustanemo od svih ozbiljnih radikalnih<br />
angažmana a, s druge strane, kao jedini<br />
garant da se te strahote neće ponoviti<br />
ističe kako lenjinist koristi terora samo<br />
onoliko koliko mu je potrebno da održi vlast,<br />
što samo može značiti kako je lenjinistički<br />
moral jedini garant da se teror neće oteti<br />
kontroli.<br />
duje na zauzimanje vlasti silom, u savremenom<br />
društvu jeste “romantična ideja koju je napredak<br />
u naoružanju učinio iluzornom” (Camus), nerazumljivo<br />
je zašto, naprimjer, Marković to NiKako<br />
ne ViDi. Svjesni okolnosti u/o kojima razmišljamo,<br />
a u potrazi za nekim načinom djelovanja, postavljamo<br />
sljedeće pitanje: šta može da se uradi, ovdje<br />
i sada? Neophodno je da osvijestimo naš položaj<br />
i kažemo, kako ne možemo pričati ni o kakvom<br />
emancipatornom političkom pokretu, koji toliko<br />
željno očekujemo, sve dok se u kulturi ne pojavi<br />
novi kulturni obrazac zasnovan na vrijednostima<br />
egaliberte-a. Pobuna širih razmjera koja će<br />
tlačiteljskom poretku bitka suprotstaviti princip<br />
univezalnih ljudskih prava i egalitarni aksiom<br />
tražeći prije svega niveliranje ogromnih materijalnih<br />
razlika među ljudima, moguća je samo ako<br />
se u kolektivnoj svijesti obnove univerzalni identiteti,<br />
prije svega, čovjeka i radnika. Autentična<br />
pobuna, koja jedino može omogućiti prostor za<br />
društvenu promjenu, jest “pobuna kao činjenica<br />
poučenog čovjeka koji posjeduje svijest o svojim<br />
pravima” (Camus). U našem kontekstu ona se<br />
može izroditi samo kao efekat uspostavljanja<br />
snažne i u temeljnim načelima beskompromisne<br />
egalitarne kontrakulture. U društvu u kojem oni<br />
gore nisu spremni tako olako preći preko rabote<br />
preispitivanja vrijednosti kojim oni opravdavaju<br />
svoju moć, istrajavanje na izgradnji vrijednosnog<br />
sistema utemeljenog na egalitarnom aksiomu,<br />
koji će dati osnove za izgradnju kontrakulture<br />
i (možda) anticipirati konačnu kulturnu preobrazbu,<br />
jeste, nasuprot zagovaranju prihvaćanja<br />
čina, konačno prihvaćanje etičke odgovornosti i<br />
nadasve konkretan intelektualni čin.<br />
48 (<strong>sic</strong>!)
Change language