Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
provedeno od strane društvenih agenata, zlih<br />
pojedinaca, disciplinovanih državnih aparata ili<br />
fanatične rulje), vidi i nasilje inherentno “normalnom<br />
stanju stvari” - sistematsko nasilje (suptilne<br />
forme prinude koje održavaju odnose dominacije<br />
i eksploatacije, uključujući i prijetnje nasiljem). 8<br />
Ukoliko se složimo kako je autentična egalitarna<br />
politika ona koja, prije svega ostalog, traži prava<br />
za potlačene i gladne, njen pravi izraz naći ćemo u<br />
filtriranom naslijeđu onoga što bi se moglo opisati<br />
kao lijevo krilo prosvjetiteljstva. Ono što nam u<br />
trenutačnim okolnostima treba jeste utemeljenje<br />
vrijednosti zasnovanih na egalitarnom aksiomu,<br />
koji će proizvesti duh pobune protiv postojećih<br />
nasilja i smrti, i politički pokret koji će obnoviti<br />
emancipatorno obećanje i konačno uspostaviti<br />
željenu alternativu trenutnom poretku stvari.<br />
2. Šta da se ne radi (zasnivanje spora)<br />
Osnovno pitanje današnje, još uvijek poprilično<br />
isfragmentirane i razdijeljene, ljevičarske misli<br />
jest pitanje iznalaženja prave forme za političku<br />
mobilizaciju, i, konačno zasnivanje emancipatornog<br />
političkog pokreta. I Žižek vidi tu neizdiferenciranost<br />
kao jedan od temeljnih problema<br />
ljevice: “I will put it in old Stallinist terms here, we<br />
have all the ‘deviations’, ‘revisions’, but we do not<br />
know what the main party line is.” 9 Za njega je<br />
rješenje u ponavljanju10 lenjinističkog koncepta<br />
politike istine i prihvaćanja čina. Pravi politički je<br />
jedino onaj čin koji mijenja odnose u kojima nastaje:<br />
lenjističko-robespierreovski čin preuzimanja<br />
odgovornosti za posljedice svog djelovanja, koji,<br />
nasuprot marginalističkom zazoru od zauzimanja<br />
vlasti, prihvaća čin i ne preza od primjene<br />
okrutnih mjera za ostvarenje političkih ciljeva.<br />
Tako Žižek predlaže, umjesto histeričnih provokacija<br />
upućenih Gospodaru trenutačnog poretka<br />
Bitka, sljedeće: “koliko god to nelagodno zvučalo,<br />
užasno iskustvo staljinističkog političkog terora<br />
ne treba nas navesti da napustimo samo načelo<br />
terora - treba se dati u još odlučniju potragu za<br />
‘dobrim terorom’.” 11 Aktualizacija principa revolucionarnog<br />
terora i brechtovske logike “objektivne<br />
krivnje”, temelji su politike čina koja će dovesti<br />
do ostvarenja revolucionarnog božanskog nasilja,<br />
tog željno očekivanog Događaja Istine, koji<br />
će konačno narušiti trenutačni Poredak Bitka<br />
(poredak policije) i, napokon, uspostaviti dikaturu<br />
proleterijata.<br />
Žižek je isključiv kada je u pitanju lenjinistička<br />
radikalna pozicija i beskompromisnost; on shvata<br />
revoluciju kao jedini mogući način postizanja<br />
političkih ciljeva - jedini pravi politički čin. Žižek<br />
objašnjava kako je “baš poput Sv. Pavla i Lacana,<br />
koji su originalna učenja ponovo upisali u različite<br />
kontekste (Sv. Pavle je Kristovo raspeće reinterpretirao<br />
kao njegov trijumf; Lacan je Freuda<br />
protumačio kroz Saussurea), Lenjin je Marxa<br />
nasilno izmjestio; iščupao mu teoriju iz njenog<br />
originalnog konteksta, presadio je u drugi povijesni<br />
trenutak i tako je zapravo univerzalizirao<br />
(<strong>sic</strong>!).” 12 Žižekova teza prema kojoj je Lenjin univerzalizirao<br />
marksističku teoriju i tako ju učinio<br />
mogućom i u današnjim okolnostima, u najmanju<br />
ruku je problematična.<br />
U Protestu socijaldemokrata Rusije Lenjin piše<br />
protiv takve tvrdnje: “...nama čitav niz istorijskih<br />
uslova smeta da budemo marksisti Zapada i<br />
zahtjeva od nas drugačiji marksizam, umjestan i<br />
potreban u ruskim uslovima.” 13<br />
U Našem programu iznosi sličnu tezu: “Nikakva<br />
ekonomska borba ne može donijeti radnicima<br />
trajno poboljšanje, ne može se čak voditi u širokim<br />
razmjerima ako radnici ne budu imali pravo da<br />
slobodno organiziraju skupštine, saveze, da imaju<br />
svoje listove, da šalju svoje predstavnike u narodne<br />
skupštine, kao što to čine radnici Njemačke<br />
i svih drugih evropskih zemalja (osim Turske i<br />
Rusije).[...]<br />
U Rusiji su ne samo radnici nego i svi građani lišeni<br />
političkih prava. Rusija je apsolutna, neograničena<br />
monarhija. Car izdaje zakone sam, postavlja<br />
činovnike i vrši nad njima nadzor.” 14 Vidimo kako<br />
sam Lenjin naglašava važnost konteksta u kojem<br />
fundira svoju revolucionarnu politiku, tj. konteksta<br />
nasilnog ruskog carizma gdje npr. brošuru<br />
8 O subjektivnom i objektivnom (sistematskom) nasilju isp. SOS violence, u: Slavoj Žižek: Violence, Picador, New York, 2008.<br />
9 Nav. Prema: R. Krishnamukar: World according to Žižek, na: http://www.flonnet.com/fl2703/stories/20100 212270310400.<br />
htm<br />
10 “To repeat Lenin is to repeat not what Lenin DID, but what he FAILED TO DO, his MISSED oportunities.” (Slavoj Žižek: Lenin’s<br />
Choice, pogovor knjizi Revolution at the Gates: A Selection of Writings from February to October 1917, V. I. Lenin (ed. Slavoj<br />
Žižek), Verso, London, 2002.)<br />
11 Slavoj Žižek: Škakljivi subjekt: odsutni centar poltičke ontologije, Šahinpašić, Sarajevo, 2006, str. 340.<br />
12 Žižek: Povratak politici istine. Povratak Lenjina, str. 126.<br />
13 Vladimir I. Lenjin: Šta da se radi?, Svjetlost, Sarajevo, str. 186<br />
14 Isto., str. 191.<br />
44 (<strong>sic</strong>!)
Change language