Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
nu pjesmu koliko mogu, a ukoliko je nemoguće<br />
ispoštovati svaku “sliku” u njenom inicijalnom,<br />
neprevodivom obliku, tada je prebacujem u<br />
određeni kontekst. Što se tiče prevoda savremene<br />
poljske poezije, mislim da takvih praznina nema<br />
puno. Postoji stereotip o prevođenju kao mostovima,<br />
ali zasigurno jeste tako, jer je to dosta<br />
mukotrpan posao, i što se više prevodi, osjeća<br />
se veća odgovornost, naročito prema velikim<br />
imenima, kao što je, na primjer, u mome radu bio<br />
Milosz. No, to ne znači da i drugi, manje poznati<br />
pisci, ne zaslužuju isti odnos, istu prevoditeljsku<br />
odgovornost.<br />
Sic!: Što se tiče vaše zbirke razgovora, intervjua<br />
i zapisa “Živi glas umjetnika” u kojoj učestvuju<br />
mnogobrojni književnici, koliko mislite da je<br />
vanprozni angažman pisca u formi intervjua, dijaloga,<br />
kolumni bitan kao iskaz njegove poetike<br />
i koliko može poslužiti kao svojevrsni dokument<br />
budućim književnim kritičarima i historičarima?<br />
<strong>Trumić</strong>: Prvenstveno može poslužiti književnim<br />
historičarima, jer je bitno ono što su određeni pisci<br />
i umjetnici rekli u datom trenutku. Tu se nisam<br />
ograničavala samo na pisce; većina tih razgovora<br />
objavljena je u sarajevskom “Svijetu”, “Odjeku”,<br />
“Oslobođenju”; jedan dio razgovora napravljen je<br />
s određenim povodom, bilo da se radilo o izdavanju<br />
nove knjige ili primanju književne nagrade.<br />
Neke ličnosti sam sama “birala” jer su mi bili zanimljivi,<br />
provokativni za razgovor, a u knjizi o kojoj<br />
je riječ objavljeni su razgovori sa sedamdeset<br />
ličnosti, iako ih je bilo sveukupno bilo oko dvjesto.<br />
Od mnogih sam morala odustati, knjiga bi bila<br />
ogromna. A razlog tome bila je i, recimo, nedovoljna<br />
aktualnost određenih ljudi u današnjem<br />
kontekstu. Danas vjerojatno mnogima ništa ne<br />
bi značilo ime jednog, onda čuvenog liječnika Isidora<br />
Pape, a koji je bio veoma značajna osoba u<br />
to doba, bio je poznati kirurg, bio je među prvima<br />
koji su operirali srčane zaliske. Mnogo puta su mi<br />
ljudi govorili kako su im u istraživanju određenog<br />
pisca ili umjetnika, puno pomogli razgovori s<br />
njima, objavljeni u ovoj knjizi. S nekim piscima<br />
imala sam više puta intervjue, a među njima su<br />
i Meša Selimović, Ivo Andrić itd. Ivan Lovrenović<br />
mi je spomenuo da je upravo u tim razgo-<br />
vorima pročitao jednu Andrićevu rečenicu koju<br />
nije spomenuta ni na jednom drugom mjestu.<br />
Trudila sam se, razgovarajući s tim ljudima, da<br />
se prvenstveno informiram o njihovom djelu i<br />
da ih razumijem, te da ne zadirem u intimu na<br />
senzacionalistički, neprofesionalan način koji je<br />
danas aktualan, što je svakako bio nezamisliv<br />
pristup u onom “našem vremenu”.<br />
Jasno, nešto je bilo dobro, nešto nije, da li smo<br />
spremni učiti - to je pitanje. Osim ličnosti sa ovih<br />
prostora, u jednoj drugoj knjizi (“Čežnja i daljine”),<br />
objavljeni su i razgovori i s mnogim poznatim<br />
poljskim piscima i umjetnicima...<br />
Međutim, kontinuitet je prekinut, u našoj kulturi<br />
uopće, ratom, a i mnoge od bitnih ličnosti su zaboravljene,<br />
što smatram da je jedan opći problem<br />
“regiona”; kad god dođe do formiranja određenog<br />
kontinuiteta u kulturi, društvenim odnosima, desi<br />
se nasilni “prekid” i sve se mora graditi iznova.<br />
To sam naročito primijetila dok sam radila sa<br />
studentima, predavala sam radiofoniju, na sarajevskoj<br />
Akademiji scenskih umjetnosti; recimo,<br />
niko od studenata nije čuo za Đorđa Lebovića,<br />
jednog od najplodnijih dramskih pisaca tog doba<br />
i bivšeg logoraša iz Auschwitza, njegove drame<br />
bile su često izvođene u Sarajevu. Tako je to.<br />
Rat je doveo do kulturnog “trzaja”, koji je srušio<br />
sav mukotrpan rad na polju kulture, umjetnosti,<br />
društvenih odnosa. Da Bog da pa živjeli u zanimljivom<br />
vremenu, nama baš nikad nije dosadno...<br />
Foto: Kenan Efendić<br />
40 (<strong>sic</strong>!)
Change language