Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

zamjera što se takva pitanja i dan-danas postavljaju na studiju književnosti u Sarajevu na čijemu se nastavnome
planu nalaze “književna djela bogata etnografskim fosilima koja svjedoče o starosti i postojanosti
nacije”. 28 Studenti u Sarajevu, žali se Veličković, moraju slušati predavanja iz “tri odvojena ravnopravna
predmeta - istoriju bošnjačke književnosti, istoriju hrvatske književnosti i istoriju srpske književnosti”. 29
No problem nije samo postulat kojim se traga za navodnom esencijom nacionalno-jezičkoga, to može
postati i samo dovođenje u pitanje “jedne književnosti” i njezine “vezanosti za mjesto”. Susi Frank piše o
tom pitanju i o relevantnosti predodžbe o prostoru vezanom za pojedine kulture: “Simbolička konstrukcija
prostora kao mjesta jedne kulture jest jedno od konstitutivnih obilježja kulture općenito. Bez prostora
kao semiotički nabijenoga mjesta njezina razvijanja kultura je nemogućna.” 30 Formula koja se tu nalazi
da se sažeti na sljedeći način: bez prostora nema kulture. No Bosna ne samo da je neegzistentna jer
joj se uskraćuje pravo na taj simbolički i fizički prostor. Čak i tamo gdje se Bosni pridaje prostor on je
problematičan, jer je njegova konstrukcija već unaprijed koncipirana u višestrukoj osujećenosti. Ta ambivalentna
i mnogostruka Bosna za proizvodnju i recepciju tekstova igra jednako veliku ulogu kao i bosanska
“neegzistencija”. Stoga bih ukratko željela ocrtati njezine trans-pozicije.
Trans-Bosna
U smislu hantingtonskog dualizma kultura Bosna se nalazi na pragu Orijenta te se time može shvatiti
kao dezintegrirani prostor koji u svojoj dvostrukoj indiciranosti doživljuje rascjep. Sam Huntington u Clash
of Civilizations opisuje Bosnu kao sjevernu granicu “islamskoga svijeta” te samim tim kao dio drugoga
svijeta - podjela koju on vrši svodi se na “ovdje i tamo”. 31 Maria Todorova i Božidar Jezernik su dokazali
da se, ne samo Bosni, već i svim ostalim zemljama okupljenim pod odrednicom ‚Balkan‘, u Zapadnim diskurzima
pripisuje status praga između Istoka i Zapada, Orijenta i Okcidenta, te da se to i dokumentira
intenzivnom obradom materijala. 32 Nastavak ili jedna varijanta pocijepanosti ili Borbe kultura nalazi se
u jugoslavenskome međupoložaju unutar političko-ideološke podjele svijeta na “istočni” i “zapadni blok”.
Jugoslavija (te time i Bosna), nesvrstana država s radničkim samoupravljanjem, uživala je za svoj, makar
i prilično zapušteni europsko-zapadni čudesni recept - Samir Amin govori o “čudesnome receptu tržište
plus demokracija” 33 - relativan ugled na “Zapadu”. S oduševljenjem su se objavljivali znanstveni zbornici
pod nazivima poput “Jugoslavija misli drukčije!” 34 Biti drukčiji, to je pozicija koja je i s jedne i s druge
strane bila djelotvorna i davala Jugoslaviji njezin poslovični posebni status - promatrano i s Istoka. I unutar
same Jugoslavije Bosna je iznova činila “prag”: onaj između u većini srpsko-pravoslavnoga (Srbija) s jedne
i većinsko hrvatsko-katoličkoga (Hrvatska) pučanstva s druge strane, a što je prosljedak pronašlo i u sastavu
pučanstva same Bosne, dakle iznutra. Bez dvojbe, i unutar se same Jugoslavije, u prilog tomu govori
svejugoslavenska kulturna politika i držanje prema Bosni i Hercegovini, Bosna (najzapadnija enklava
spomena vrijednog procentualnog sudioništva muslimanskoga pučanstva) smatrala domaćim mjestom
praga te se shodno tome i tragalo za rješenjem “muslimanskoga nacionalnog pitanja”. O tome se pitanju,
kao što će postati jasno iz primjera, veoma često izjašnjavaju i književni tekstovi.
Prikazivanje takvih trans-pozicija, a samim tim i poteškoća u vezi s kategorijom bosanskoga (naprimjer
susret ćiriličkoga i latiničkoga alfabeta), koje se bez ikakove sumnje može produljiti, ovdje valja, budući da
su najvažniji dosada već navedeni, prekinuti. Položaj Bosne unutar predvojenoga svijeta uzorito odgovara
28 Nenad Veličković. “Bedel”. Drugi pored nas. Antologija priča i eseja pisaca Jugoistočne Evrope. Beograd 2007, 220-230, ovdje
223.
29 Isto, 223.
30 Susi K. Frank. Imperiale Aneignung. Diskursive Strategien der Kolonisation Sibiriens durch die russische Kultur. Habilitationsmanuskript.
Konstanz 2003, 1. U nastavku citiranoga mjesta Frank pruža pregled raznolikih konceptualizacija prostora (i mjesta)
koje su u svojim različitostima ipak povezane s predodžbom o prostoru kao zadanoj veličini, koja se kao takva poimlje i u
simboličkoj upotrebi.
31 Samuel P. Huntington. “The Clash of Civilizations?”. Foreign Affairs. 72.3 (1993): 22-28.
32 Jezernik kao primjer navodi Jamesa T. Shotwella, kanadskoga povjesničara čija su istraživanja Balkana nakon Drugoga svjetskog
rata bila veoma utjecajna u stvaranju slike poluotoka na “Zapadu”. On piše, tek jedan primjer među brojnima, o Sarajevu, te
ustvrđuje da se tamo “istinski susreću, okom u oko, Istok i Zapad, Europa i Azija”. James Thompson Shotwell. A Balkan Mission.
New York 1949, s. 50, ovdje navedeno prema Božidar Jezernik. Zemlja u kojoj je sve naopako. Prilozi za etnologiju Balkana.
Sarajevo 2000, 321. Maria Todorova je u svojemu veoma cijenjenom istraživanju Imagining the Balkans. New York 1997 mogla
dokazati da su pežorativni “balkanizmi”, poput trajnoga prijelaznog stanja, stari otprilike dvije stotine godina, a da su istinski
ugled stekli tek u vrijeme oko Prvog svjetskog rata, te otada dominiraju diskurzima o “Balkanu”, upravo zato što je on u svojoj
ulozi “ambivalentnog drugog” između ostaloga i konstituirao (zapadno)europsko shvaćanje samog sebe.
33 Samir Amin. “Preface”. Eurocentrism. New York 1988, xii.
34 Jugoslawien denkt anders. Marxismus und Kritik des etatistischen Sozialismus. Prir. Rudi Supek i Branko Bošnjak. Beč, Frankfurt
a.M. 1971.
28 (sic!)