Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

Miranda Jakiša
Bosanski tekstovi.
Pre-živjeti u književnome tekstu
Pojam “bosanski tekstovi” konkretizira specijalan oblik geopoetike, utoliko što se njime geo-poetika
shvaća doslovce. Doslovna se geopoetika razrješuje od konteksta polazeći od kojega je stekla zavidnu
karijeru: Krimskij geopoėtičeskij klub i utemeljujući tekst Kennetha Whitea Élements de géopoétique.
Kad velim “bosanski tekstovi” podrazumijevam taj pojam, bazalnije no što je to čini White sa
svojom geopoetikom koja operira na rubnome području između geografske istine i književne fikcije,
kao geo-poesis (stvoriti/kreirati zemlju/državu). U svojemu istraživanju o topografijama u engleskoj
književnosti Hillis Miller tvrdi da je prvo i izvorno značenje riječi topografija (što je na kraju jedna vrsta
geopoetike: topos mjesto i graphein pisati) danas obsoletno. 16 Kod Millera se još i veli da sam kraj
nikada nije jednostavno zadan, to su samo načina na koje ga se može ocrtati te samim time i čitati.
U slučaju topografske konstelacije Bosne 17 taj je prostor u dvadesetome stoljeću politički, kulturalno i povijesno
tako prekarno koncipiran da se s vidikovca te ugroženosti “pisanje” Bosne čini daleko manje suvišnim
no što to Miller s pravom postulira za druge “krajeve”. Bosne, prema raširenoj kulturalnoj nelagodi u samoj
Bosni i u vezi s njom, uopće nema. Za razumijevanje bosanskih tekstova bit će nužno isprva iscrpnije
obraditi kulturalne konstelacije na koje se oni odnose. Kada se i samo postojanje kulturnoga prostora opetovano
dovodi u pitanje, tada su i modusi njegova opisivanja i lektire po prirodi stvari neizvjesni. Bosanski
tekstovi, na stranicama koje slijede to ću i pokazati, upisuju se u samu Bosnu unatoč njezina irealnoga
statusa i pri tome - ta što im drugo i preostaje!? - izumijevaju načine njezina opisivanja i prepoznavanja.
O funkciji topografskoga u književnosti kod Millera se dalje veli: “Topografsko prizorište povezuje književne
radove sa specifičnim povijesnim i geografskim vremenom. Tim se uspostavlja kulturalno i povijesno
prizorište unutar kojega se može zbivati kakvo djelovanje.” 18 U slučaju bosanskih tekstova krajevi
spomenuti i opisani u književnosti, spomenuta imena mjesta i opisivanje kulturnoga prostora kao Bosne
etabliraju ne samo jedno mjesto na kojemu se ispripovijedani svijet odvija te ga se, prema tome, da i
intepretirati kao i razumjeti. “Bosna” u književnim tekstovima o Bosni nije tek dijegetička konstrukcija
prizorišta upala u pripovjednu logiku, niti pak kulturalno uokvirivanje koje omogućuje tumačenje književnih
zbivanja. Umjesto toga imenovanja su mjesnih činjenica (rijeke, planine, gradovi, četvrti, sela) topološka
opisivanja predjela u visinama i u dubinama, a i obilježavanje prizorišta Bosne u književnim tekstovima,
koje će se ovdje kasnije još preciznije definirati kao tekstove o Bosni, iznimno česta i pri tome određujuća
za same tekstove. U prvome su redu upravo sama ukazivanja na mjesta ono što tek etablira “mjesto
Bosnu” u književnosti o Bosni.
Ne-mjesto Bosna
Prije i van toga “književnoga konstruiranja” Bosna je u različtim kontekstima važila kao “ne-mjesto”. 19
U politološkim opisivanjima država Bosna i Hercegovina može se pronaći pod oznakom “failed state”, te
samim tim kao neegzistentna država. Ne samo da Bosna nakon rascjepa jugoslavenskih republika nije
stekla nikakav autonomni status, 20 i ranije u socijalističkoj Jugoslaviji Bosna i osobito Bosanci imali su
16 J. Hillis Miller. Introduction. Topographies. Stanford 1995, 3.
17 Kada se govori o Bosni, pod tim se uvijek podrazumijeva Bosna i Hercegovina, doduše ne kao konkretan teritorij i geografski
omeđiv prostor, već kao simbolički prostor u koji se postavljaju Bosanci. Ono što se spominje u samoopisivanju Bosne ovdje se
na odgovarajući način shvaća kao Bosna, a da se pri tome samoobilježavanja ne potvrđuju ili ne dovode u pitanje povijesnim ili
političkim argumentima.
18 Miller. Introduction. Topographies. Stanford 1995, 6-7.
19 Ovdje se ne-mjesto ne primjenjuje u strogome smislu Marca Augésa, makar pojam i bio potaknut njegovom idejom o mjestu s
onu stranu ideje povijesti i identiteta. Usp. Marc Augé. Orte und Nicht-Orte. Vorüberlegungen zu einer Ethnologie der Einsamkeit.
Frankfurt a.M. 1994.
20 O statusu i nesposobnosti političkog djelovanja u Bosni i Hercegovini nakon Daytonskih sporazuma usp. Carl Dahlmann i
Gearóid Ó. Tuathail: “Broken Bosnia: The Localized Geopolitics of Displacement and Return in Two Bosnian Places”. Annals of
the Association of American Geographers, 95.3 (2005): 644-662.
!protustav
26 (sic!)