Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
nosti, novopolitičkim situacijama i malverzacijama i prokazuje hipokriziju nacionalnih i vjersko-religijskih instanci, raskidajući sa majčinim poukama (prevashodno vjerskim) 7 i ponovno potvrđujući “vjeru” u Oca, ne sučeljavajući se do zadnjeg trena sa potisnutom pretpostavkom, čak i činjenicom, da je mrtav. Prokazujući strinu, istraumatiziranu majku Srebrenice, 8 kroz novonastalu mržnju prema Drugome/oj, u nemogućnosti da vlastitu traumu rehabilitira i odvoji svoj glas od kolektivnoga identiteta i dominante neprijateljske naracije, otvara se još jedan sloj romana, u kojem se polarizira trauma, kolektivna i individualna, i subverzivna mogućnost prevladavanja iste, poput dječaka Mirze ali i njegovoga gazde, i naposlijetku Mirzine djevojke Biljane, Druge. Mirza naposlijetku polazi putem kojim i njegov Otac i njegov djed, putem bratstva i jedinstva. Iako na ovome mjestu, roman ima priliku da uistinu postane boljim prvenstveno od Naše međutim je rat, on ipak ne uspijeva artikulirati u potpunosti ono za što se i zalaže, parolu bratstva i jedinstva, gubeći se upravo u opozicionoj polarizaciji ratnog, postratnoga i prijeratnoga svijeta i sukladnim političkim ideologijama, ne detektirajući stanja koja su slijedom događaja proizašla iz jedne ideologije u stvarnost druge, ali i zadržavanjem postojećih patrijarhalnih obrazaca ne samo u okvirnoj strukturi porodice nego i u traumatičnoj i posttraumatičnoj stvarnosti. Autonomija banalnosti kao predznak tržišne vrijednosti “Ratna kultura oslanja se na duboko patrijarhalni, mačistički model moći, koji rodna analiza ogoljava.” (Jasmina Lukić) Razobličavajući upravo mehanizme koji konstituišu matricu patrijarhalnih upliva, i obični, čak i svakodnevni model trivijalizacije mišljenja, mogućnost da se autor i djelo odbrane ponekad se čine nemogućim, ali i nepotrebnim upravo zbog “saveza” postojećih matrica koje su književni prostor podjednako i od autora i od kritičara oblikovali repatrijarhalizacijom vrijednosti, proisteklom iz ratnoga i nacionalističkoga saveza. Čak i onda kada neko djelo posjeduje kvalifikativne vrijednosti koje ga izdvajaju iz opusa drugih naslova ove književnice, Nure Bazdulj-Hubijar, pojavljuju se navedeni kritičarski osvrti koji ga interpretiraju po ovome modelu “savezništva”, ili ga zapravo ne-interpretativno supostavljaju u određeni nacionalni kod, pri tome ga koristeći za konstruiranje kolektivnih identiteta zaodjenutih u posvemašnju etno-nacionalnu priču. U tekstu Rize Džafića koji ne interpretira mnogo o djelu ali konstruira model patrijarhalnoga obrasca čitanja ove književnice i nacionalističku matricu za viktimizacijsku interpretaciju rata i porođenih identiteta, iščitavaju se vrlo problematična konstruktivna mjesta. Tako on, plošnom i površnom i viktimizacijskom kritikom piše o jeziku djela, podvodeći pod stilsku motiviranost teksta ali i socio-kulturološku dimenziju samoga lika, konstrukciju merhametli bošnjačkoga jezika, jer: Tek kad pročitamo knjigu možemo spoznati koliko je naš jezik duboko u našoj duši, istinit, sveprisutan u nama i koliko je stvaran. Koliko je jasan svim Bošnjacima bez obzira gdje i kako žive. Jezik je to onaj koji smo nekada slušali kroz kazivanja naših nena, koji još bruji u nama mada su ga decenijama gušili, onaj jezik kog smo se stidili, pa smo ga mijenjali i prilagođavali našim susjedima. Autorica je pokazala kako taj naš bosanski jezik, utemeljen na bošnjačkom idiomu, ima ljepotu i snagu kakvu nema nikakav jezik na ovim prostorima, jer u njemu neka onog spoja orijentalne emotivnosti i muzikalnosti i zapadnjačkog racionalizma i preciznosti, te domaće etike, duha i mentaliteta. Ne samo ovim mjestom, nego i drugim poput onoga koji roman postulira preko bošnjačkoga fatalizma, a perspektivu dječaka koristi kao mjesto pravnoga i moralnoga “svjedoka” i arbitra insinuirajući da “on govori o današnjim četnicima i kao dijete zaključuje da se zna od Slovenije ko napada, a ko se branio. Ne znaju usijale glave koje to ne žele.” Nura Bazdulj-Hubijar, piše o banalnosti, ona proizvodi banalnost, vjerovatno svjesna mogućnosti hiperprodukcije koju nudi prostor koji i sama ona oblikuje, istrošen od značenja, pojednostavljen, prost i zaodjenut trivijalnošću kao globalnom opcijom izbora vrednota. Ne osvještavajući vlastiti “ženski subjekt” u toposu općega nametanja patrijarhalnih obrazaca, pristanak na savez obostrane dobiti, ne podriva nego afirmira ono što je svejednako dominantno u plošnoj i šovinistički oblikovanoj kulturi. Postojano stoga što je profitabilno u kapitalistički konstruiranoj ‘hiper/ realnosti”. Osviještavanje pravoga “ženskoga pisma i pisanja” je moguće i nužno, a prostor za neka druga “savezništva” treba nanovo otvoriti i konstruirati topos izvodivosti za njega. 7 Isp. detaljnije u romanu: kako je Bog mogo dopušćat da se nako narod pokolje kad je mati vazda govorila da je milostiv. 8 Ponovno jedno od učitavanja dominantnih rodnih politika, predstavljanje ženskih žrtava rat, posebice genocida, prevashodno kao majki. !stav 22 (sic!)
(sic!) Jasmina Bajramović Jalovost plodne autorice: kako trivijalno izmiče žanru i ostaje dominantna vrijednost (Analiza romana Smrt je došla prekasno i Doba nevinosti Nure Bazdulj-Hubijar) 1. Baratanje stereotipnim predodžbama unutar bosanskohercegovačke književne produkcije Nemoguće je govoriti o tržišno isplativim piscima/spisateljkama, a ne spomenuti Nuru Bazdulj-Hubijar, koja je jedna od najpopularnijih ovdašnjih spisateljica, te u skladu sa konzumerističkom kulturom, prednjači po broju prodanih primjeraka na siromašnim ponudama ovdašnjih sajmova kao i broju objavljenih knjiga. Indikativna je činjenica da se njene knjige “nevjerovatno uspješno” prodaju na književnim sajmovima, kao i da je “svojevrstan fenomen bosanskohercegovačke književne scene”, naravno, sudeći isključivo po ponovljenim tiražima nad kojima svakodnevno zadivljeno lamentiraju i sa zavišću uzdišu malobrojne bosanskohercegovačke izdavačke kuće i urednici. Ova činjenica nije sporna, kao što nije ni sporno da su književni kritičari i akademičari poprilično jednoglasni po pitanju ove literature, odnosno njene književne vrijednosti - s obzirom da se, što se tiče većine njenog stvaralaštva, radi o “ozloglašenom” žanru ljubavnog romana, sklonost automatizmu jednostrane, stereotipne percepcije ovakvih romana je neodoljiva, a ujedno se savršeno uklapa u androcentričnu predodžbu Kanona, koji se, nepozvan, provlači i kroz izvještaje o prodanim knjigama na npr. godišnjem aprilskom sajmu knjiga i učila. Primjera radi, na prošlogodišnjem aprilskom sajmu u Sarajevu najprodavanija autorica bila je upravo Nura Bazdulj-Hubijar sa dvije hiljade prodanih knjiga, dok su ostali tiražni autori standardno bili Jergović, Dežulović itd. U ovom podatku potpuno je pogrešno vidjeti dugo željenu dominaciju ženskog glasa, još manje ženskog pisma, kako se često govori kada je riječi o ovoj autorici, ali istovremeno potrebno je napraviti otklon prema čitavom nizu književnih autoriteta ( muških, naravno) koji peru ruke od optužbi da se ženski glas u književnosti zapostavlja na račun održavanja patrocentrične dominacije, tvrdeći da i u ovom tržišnom kanonu ipak postoje ženske autorice, te da se iste čitaju, a kao nepobitan dokaz uzimaju i navedeni podatak o količini prodanih knjiga. Ovaj se problem dodatno usložnjava ukoliko se uzme u obzir činjenica da, po svom sadržaju i kontekstu, ova literatura jeste trivijalna - bez obzira koliko je taj termin u modernoj književnoj teoriji, prevashodno misleći na uzuse postmoderne, izgubio svoje značenje. 2. Paradoks trivijalno-subverzivnog i (ne)mogućnosti ostvarivanja istog u romanima Nure Bazdulj - Hubijar Postojanje ove i ovakve literature je neupitno u ekonomsko-književnom smislu, ali je nemoguće osporiti činjenicu da industrija književnosti ubija književnost (Lukić), ukoliko se gleda sa aspekta potpune dominacije ovog tipa paraliterature. Istovremeno, iz postmodernističkog rakursa, ova literatura nosi svojevrsnu subverzivnu moć prema modelu tzv. visoke/elitne književnosti, kao i mogućnost autoosvještenja žanra i izlaska iz kodeksa trivijalnosti upravo kroz zanemarenu žensku narativnu perspektivu, ali se ne može izuzeti činjenica da masovna kultura ima ulogu stabilizatora date društvene situacije kao proizvoda koji teži da zadrži, promoviše zatečeno stanje na taj način što će prepoznati subverzivne potencijale i subverzivne teme koje se pojavljuju u društvu, obeležiti ih i potrošiti, 9 te da je nedvojbeno veliki opseg i utjecaj književne produkcije (...) stvorio potrebu da se ista razumijeva i proučava kao “objektivna tvorevina određenog kulturalnog sklopa” (Klein/Hecker, 1977, 9). 10 Stoga je 9 Lukić, Jasmina: Kako čitati trivijalnu književnost, ciklus predavanja Kako čitati 10 Domić, Darija: Fikcija istine - Opreka visoke i trivijalne književnosti u književno-znanstvenom opusu Viktora Žmegača u Trag i razlika - čitanja suvremne hrvatske književne teorije (uredili V. Biti, N. Ivić, J. Užarević), Naklada MD / HUDHZ, 1995, 145. str. 23
- Page 1 and 2: (sic!) Kritika: Mulić, Llosa, Mrš
- Page 3 and 4: sadrZaj! (sic!) 07 16 36 42 76 79 8
- Page 5 and 6: ! boldirano (sic!) promovira svakog
- Page 7 and 8: ! prikazi (sic!) Maja Abadžija Sta
- Page 9 and 10: (sic!) stan, ali gubi bračnu druž
- Page 11 and 12: ! prikazi (sic!) zabavna tridesetdv
- Page 13 and 14: ! prikazi (sic!) se povraćaju olov
- Page 15 and 16: (sic!) ! CITAT “Kada danas čujem
- Page 17 and 18: priča (sic!) !stav sa fronta” kr
- Page 19 and 20: (sic!) Drugi momenat u kojem su Dan
- Page 21: Rubni (sic!) !stav žanr pripovijed
- Page 25 and 26: koja (sic!) !stav uvijek trpi i biv
- Page 27 and 28: (sic!) status koji je bio usmjeren
- Page 29 and 30: polucivilizirana, poluorijentalna
- Page 31 and 32: (sic!) U topici Bosne koja se sreć
- Page 33 and 34: (sic!) !protustavvima može se opis
- Page 35 and 36: (sic!) isto kao što se u njima cij
- Page 37 and 38: (sic!) ju njezine knjige, koja će
- Page 39 and 40: !NTERVJU (sic!) Miletić iz Mostara
- Page 41 and 42: Haris Imamović / Žižek - za i pr
- Page 43 and 44: !TeMAT (sic!) se vladavini stava ra
- Page 45 and 46: !TeMAT (sic!) Da bi se zaustavio na
- Page 47 and 48: !TeMAT (sic!) podrazumijevaju pozit
- Page 49 and 50: !TeMAT (sic!) Mirnes Sokolović kap
- Page 51 and 52: !TeMAT (sic!) 4. Spašavanje univer
- Page 53 and 54: Foto: Denis Ruvić (sic!) nalnih id
- Page 55 and 56: !TeMAT (sic!) 7. Obzori treće sekv
- Page 57 and 58: !TeMAT (sic!) Edin Salčinović Giv
- Page 59 and 60: (sic!) kako bi sebe - kao zajednicu
- Page 61 and 62: !TeMAT (sic!) Foto: Denis Ruvić š
- Page 63 and 64: !TeMAT (sic!) vrhunca polemike, ne
- Page 65 and 66: (sic!) Kenan Efendić multietnično
- Page 67 and 68: (sic!) desubjektivizirane. (Klase s
- Page 69 and 70: Foto: Denis Ruvić (sic!) računovo
- Page 71 and 72: !TeMAT (sic!) što mu se navodnim s
(<strong>sic</strong>!)<br />
Jasmina Bajramović<br />
Jalovost plodne autorice:<br />
kako trivijalno izmiče žanru<br />
i ostaje dominantna vrijednost<br />
(Analiza romana Smrt je došla prekasno i Doba nevinosti Nure Bazdulj-Hubijar)<br />
1. Baratanje stereotipnim predodžbama unutar bosanskohercegovačke književne<br />
produkcije<br />
Nemoguće je govoriti o tržišno isplativim piscima/spisateljkama, a ne spomenuti Nuru Bazdulj-Hubijar,<br />
koja je jedna od najpopularnijih ovdašnjih spisateljica, te u skladu sa konzumerističkom kulturom, prednjači<br />
po broju prodanih primjeraka na siromašnim ponudama ovdašnjih sajmova kao i broju objavljenih knjiga.<br />
Indikativna je činjenica da se njene knjige “nevjerovatno uspješno” prodaju na književnim sajmovima,<br />
kao i da je “svojevrstan fenomen bosanskohercegovačke književne scene”, naravno, sudeći isključivo po<br />
ponovljenim tiražima nad kojima svakodnevno zadivljeno lamentiraju i sa zavišću uzdišu malobrojne<br />
bosanskohercegovačke izdavačke kuće i urednici. Ova činjenica nije sporna, kao što nije ni sporno da su<br />
književni kritičari i akademičari poprilično jednoglasni po pitanju ove literature, odnosno njene književne<br />
vrijednosti - s obzirom da se, što se tiče većine njenog stvaralaštva, radi o “ozloglašenom” žanru ljubavnog<br />
romana, sklonost automatizmu jednostrane, stereotipne percepcije ovakvih romana je neodoljiva, a ujedno<br />
se savršeno uklapa u androcentričnu predodžbu Kanona, koji se, nepozvan, provlači i kroz izvještaje o<br />
prodanim knjigama na npr. godišnjem aprilskom sajmu knjiga i učila. Primjera radi, na prošlogodišnjem<br />
aprilskom sajmu u Sarajevu najprodavanija autorica bila je upravo Nura Bazdulj-Hubijar sa dvije hiljade<br />
prodanih knjiga, dok su ostali tiražni autori standardno bili Jergović, Dežulović itd. U ovom podatku potpuno<br />
je pogrešno vidjeti dugo željenu dominaciju ženskog glasa, još manje ženskog pisma, kako se često govori<br />
kada je riječi o ovoj autorici, ali istovremeno potrebno je napraviti otklon prema čitavom nizu književnih<br />
autoriteta ( muških, naravno) koji peru ruke od optužbi da se ženski glas u književnosti zapostavlja na<br />
račun održavanja patrocentrične dominacije, tvrdeći da i u ovom tržišnom kanonu ipak postoje ženske<br />
autorice, te da se iste čitaju, a kao nepobitan dokaz uzimaju i navedeni podatak o količini prodanih knjiga.<br />
Ovaj se problem dodatno usložnjava ukoliko se uzme u obzir činjenica da, po svom sadržaju i kontekstu,<br />
ova literatura jeste trivijalna - bez obzira koliko je taj termin u modernoj književnoj teoriji, prevashodno<br />
misleći na uzuse postmoderne, izgubio svoje značenje.<br />
2. Paradoks trivijalno-subverzivnog i (ne)mogućnosti ostvarivanja istog u romanima<br />
Nure Bazdulj - Hubijar<br />
Postojanje ove i ovakve literature je neupitno u ekonomsko-književnom smislu, ali je nemoguće osporiti<br />
činjenicu da industrija književnosti ubija književnost (Lukić), ukoliko se gleda sa aspekta potpune<br />
dominacije ovog tipa paraliterature. Istovremeno, iz postmodernističkog rakursa, ova literatura<br />
nosi svojevrsnu subverzivnu moć prema modelu tzv. visoke/elitne književnosti, kao i mogućnost<br />
autoosvještenja žanra i izlaska iz kodeksa trivijalnosti upravo kroz zanemarenu žensku narativnu perspektivu,<br />
ali se ne može izuzeti činjenica da masovna kultura ima ulogu stabilizatora date društvene<br />
situacije kao proizvoda koji teži da zadrži, promoviše zatečeno stanje na taj način što će prepoznati<br />
subverzivne potencijale i subverzivne teme koje se pojavljuju u društvu, obeležiti ih i potrošiti, 9 te<br />
da je nedvojbeno veliki opseg i utjecaj književne produkcije (...) stvorio potrebu da se ista razumijeva<br />
i proučava kao “objektivna tvorevina određenog kulturalnog sklopa” (Klein/Hecker, 1977, 9). 10 Stoga je<br />
9 Lukić, Jasmina: Kako čitati trivijalnu književnost, ciklus predavanja Kako čitati<br />
10 Domić, Darija: Fikcija istine - Opreka visoke i trivijalne književnosti u književno-znanstvenom opusu Viktora Žmegača u Trag i<br />
razlika - čitanja suvremne hrvatske književne teorije (uredili V. Biti, N. Ivić, J. Užarević), Naklada MD / HUDHZ, 1995, 145. str.<br />
23
Change language