Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

(sic!)
Drugi momenat u kojem su Dani progovorili diskursom patriotizma jeste fudbalska reperzentacija BiH
i prošlogodišnje kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku, odnosno tadašnji selektor
bh. reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević. Naime, Dani su nekoliko svojih izdanja na naslovne strane
postavljali slike sa reprezentativnih utakmice upadajući u kolektivni trans uzrokovan pobjedama nacionalne
fudbalske selekcije. Kao i u prethodnom slučaju, osnovni motiv za takvu uređivačku politiku u
situaciji kada je društvo na rubu socijalnog bunta, jeste patriotske prirode.
Tako su Dani donijeli ekskluzivni intervju sa Ćirom Blaževićem u kojem su iskoristili zadnje atome patriotskog
napona kako bi se uvukli u red onih koji na fudbalskom stručnjaku i neuspjelom doktoru nauka
prodaju svoje proizvode. Također, Dani su donosili patetične izvještaje sa utakmica reprezentacije
upadajući u vrtlog kolektivnih emocija.
Dani u ovom kontekstu svoju ideologiju nužno temelje na tzv. partikularnim vrijednostima koje su na
društvenoj skali prihvatljivosti mnogo privlačnije nego što su to univerzalne ideje i stavovi kako pojedinca,
tako i grupe. Na pomenutim primjerima, vrlina magazina ogleda se na ljubavi prema rodu i domovini,
odnosno na patrijarhalnoj težnji da se očuva i afirmiše sve što predstavlja vlastitu domovinu i narod
zanemarujući drugačije ili individualne poglede na svakodnevnicu o kojoj je riječ. Nadalje, u takvom analiziranju
uređivačke politike, otkriva se da je sloga narodna (sloga se ogleda kroz fudbalsku reprezentaciju?)
najvažnija vrijednost u društvu, kao i međusobna ljubav članova porodice, majčinska i očinska
ljubav, bratska i sestrinska, kao i uspomene na sretno djetinjstvo.
Na tom sociološkom planu zanemaruju se vrijednosti kao što su pravda, sloboda, život, jednakost,
znanje, etc.
Sva patetika naslovnih strana
Pomenute tvrdnje o bh. medijma najjasnijim se ukažu na naslovnim stranama političkih sedmičnika i
dnevnika. Ako pogledamo naslovnice Dana broj 670 (06.4.2010), 665 (12.3.2010), 664 (05.3.2010), 665-
666 (01.1.2010), 649 (20.11.2009), 644 (16.10.2009), 639 (11.9.2009), 640 (17.9.2009), 650 (27.11.2009) itd.,
onda će biti jasno kako na svakom od pomenutih brojeva ovog političkom magazina imamo određenu
varijaciju na kolektivne emocije, patetiku i nacionalnu bolećivost.
Ponovo se možemo vratiti broju od 12. marta 2010. godine i tako još jednom ispitati poziciju medija
analizirajući jaku stranu novine. Dakle, vidljivu na prodajnim mjestima.
Na naslovnoj strani Dana bolećiva fotografija šokira; mladi gospodin u utješnoj gesti, ljubi u čelo mladu
gospođicu elegantne vanjštine, koja je očito u potresnom stanju i u zanosu zatvorenih očiju, iščekujući
rješenje problema koji je evidentno mori. Sve je jasno ukoliko se sagleda kompletna naslovna strana;
ova potresna fotografija objašnjena je još potresnijim naslovom: Borba za oca (Ekskluzivno: Dani u Londonu
sa Eminom i Emirom Ganićem). Figura Ejuba Ganića se slavodobitno i patnički vijorila na ovoj i
mnogim naslovnicama sedmičnika i dnevnih novina, upirući prstom u sve koji su se kolebali ili se usudili
biti nesvrstani. Još jednom smo imali priliku da utvrdimo neuništivu jačinu patriotskog nagona upregnutog
u kolektivni simbol.
Indikativan je slučaj navedene naslovnice; kroz ovaj srcedrapajući prikaz kćerke i sina koji u epskom maniru
jedno drugo bodre u “borbi desetljeća” za očuha jedne nacije, igrajući na jeftinu kartu parapsihološkoemocionalnog
patosa, nanovo se organizira “zbijanje u redove” jer ne možemo dopustiti da zadnja
inačica Našeg višegodišnjeg otpora i borbe za demokratsku i suverenu državu propadne.
Tako Emina i Emir Ganić postaju koakteri drame zvane Dobrovoljačka: mladi ljudi koji idu u Daleku i
Veliku Britaniju da bi za svog oca (nepravedno optuženog) ishodili pravedno suđenje i obezbjedili argumentaciju
i dokumentaciju, s nadom da će se proces završiti u najboljem holivudskom maniru hepienda.
Još jedan uspješan način kreiranja mitoloških figura i učvršćivanja mitomanskog identiteta kroz simplificirane
vizuelne klišee; kako odigrati na kartu povrijeđene nacije kroz povrijeđenu i rastavljenu porodicu,
uspješno su demonstrirale ove sedmične novine.
Fotografija ne mora govoriti hiljadu riječi; dovoljno je samo da kroz suze izmuca koju riječ, a iznuđena
nacionalna histerija bit će vrijedna toga.
19