Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Osman Zukić Redovna doza bolećivosti Ili: pokušaj da se ukaže na patriotizam u bh. medijima Medijski prostor: Bitka za politički glas Posljednje desetljeće, ili možda i više, bosanskohercegovačka tranzicijska stvarnost neprestano trpi borbu za politički prostor, ili bolje rečeno, za očuvanje osvojene političke scene. Nakon što je jedna, sa predznakom “nacionalna”, politička opcija dodijeljeni javni prostor iskoristila za opravdanje najrazličitijih kriminalnih i manipulativnih radnji, te na taj način opustošila privredne, turističke i kulturne resurse Bosne i Hercegovine, nastala je bitka za politički glas i održavanje istih funkcija. Takav se proces najbolje ogleda u predizbornim kampanjama i retorikama koje ih prate, ili u medijima koji iz raznih koristi podržavaju jednu ili drugu političku strukturu. U tom pogledu nastaju aktuelne (ili su to bile) polemike uređenja javnog prostora s težnjama da se jedan politički aparat (bio on na vlasti ili ne) dekonsturira, odnosno da se “ocrni” novim koji će se kao boriti za bolju budućnost bh. građana. Tako je “nova politička opcija” jedina alternativna opcija koja se nudi i koja je plod političkih polemika na poligonima bh. medija, ili je, sa druge strane, alternativa nedorečena, a autori polemika ostaju nijemi u svom čestitom htijenju da ukažu na aktuelne probleme bosanskohercegovačke sadašnjosti. Dakle, jednostavnim jezikom govoreći, bh. mediji svoj tiraž bildaju na podržavanju i “furanju” jednog političkog projekta čiji kandidati, kada zauzmu fotelje vlasti, opravdavaju višemilionske investicije i kredite istoj medijskoj strukturu koja ih je podržavala tokom svih godina borbe za politički glas. Paradigmatičan primjer navedenih tvrdnji jeste Dnevni avaz i njegov vlasnik Fahrudin Radončić (primjer je aktuelan i zato ga navodim). Nakon što je izgradio veleizdanja svojih utvrda, vlasnik Dnevnog avaza je posegnuo za formiranjem političke parije ili Saveza za bolju budućnost BiH. Javni prostor na kojem razvija i demonstrira “vrijednosti” svog projekta jesu upravo vlastiti politički dnevnici i sedmičnici, ili patriotski magazini čiji je sufinansijer. Tako je Fahrudin Radončić, uoči ovogodišnjih oktobarskih izbora koji su, prema medijskim izjavama i tvrdnjama sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu, režirao niz novinskih priloga čiji su autori i dopisnici, sugovornici i kolumnisti imali jednostavan zadatak da na osnovu trenutnog jalovog stanja u bh. vlasti i nikada presahnulom nacionalnom bolu oblikuju i afirmiraju politički projekat Dnevnog avaza i njegovog gazde. Nadalje, isti su prema tvrdnjama političkih analitičara u našoj zemlji, osmislili i finansirali aprilske demonstracije boračkih populacija ispred zgrade Vlade FBIH. Takvi su pokušaji tek početak jedne nezapamćene bitke za političke glasove koji će, ako ih bude dovoljno, opravdati kredite unajmljene za izgradnju veleizdanja Avazovih utvrda. Ukoliko uspije u svom projektu bošnjačkog Mesije, Radončić će spori tranzicijski proces Bosne prekinuti, te ga transformisati u bogaćenje i razvoj vlastitih projekata. Sa druge strane, javni medijski prostor kao najplodnije mjesto za osvajanje političkih glasova postaje očigledan kada se uprati šarenilo naslovnih strana “najtiražnieg bh. političkog dnevnika”, odnosno kada čitalac potezima logike ispita pozadinu novinskih naslova polijepljenih po naslovnicama političkih glasnika, u ovom slučaju Dnevnog avaza. Upravo tada postaje jasno da svaka od naslovnica u svom osnovnom stanju, u mračnom casinu bh. stranosti, igra na “kartu naroda” i tako se udomljuje u toplim domovima bošnjačkih nana i deda, ili u zadimljenim kućama do maksimuma izmanipulisanih boračkih porodica. Upravo na tom polju, Savez za bolju budućnost BiH računa pobjedu. Svaki novi broj Dnevnog avaza, ili njegovog dosta mlađeg, a isto tako pokvarenog brata - Globala, koji se u bh. javnom prostoru ukazuje jednom sedmično, donosi priču sa fronta. Priču koja u svojoj osnovi sadrži idejne elemente naroda, patnje i socijalne bijede. Prva strana svake od tih priča izražava vanrazumsku, dobroljudsku brigu za ugroženim populacijama bh. društva, dok je pozadina priče svoje sveukupno ostvarenje očekuje na oktobarskim izborima kada će, kao što je to bio slučaj i ranijih godina, upravo glavni junaci “Avazovih 16 (sic!)
priča (sic!) !stav sa fronta” kreirati “bolju budućnost Bosne i Hercegovine”. Samo što su ranijih godina, politički glasovi na koje računa bošnjački Mesije bili podijeljeni nacionalnim političkim strankama demokratskih akcija, ili opcijama za cjelovitu našu domovinu. Druga karta na koju igra određena politička struktura koja preko svojih medija želi osvijestiti glasačka tijela i pridobiti njihovo povjerenje jeste intelektualna elita, akademski profesori i religijske institucije. Pošto je na ovom planu najaktuelniji, Savez za bolju budućnost BiH preko svojih ranije pomenutih medija neshvatljivo širok prostor poklanja upravo ovim čivijama društva. Tako na stranicama Dnevnog avaza možemo pročitati tekstove o nama koji smo tobože jednom vrpcom za tursku mater vezani, ili o nama koji smo uvijek predmet manipulacije raznih velikosrpskih i veliko-čega-već-ne projekata, ili o nama pred kojima je odlučujući sudbonosni oktobar, etc. Odnosno, savjesni glasovi akademskih profesora čije su analize sačinje hladne glave i zdravog razuma. Ili, što je najsimptomatičnije, svete poruke religijskih (po)glavnika. U svemu tome se krije, grubo rečeno, borba za narod koji će udijeliti svoj glas i ispred glasačke kutije uložiti svoj prst - za “našu stvar”. Medijski prostor: Manipulativni prostor Kako je medijski prostor u svom izvrnutom bosanskohercegovačkom stanju nužno prostor na kojem se svake izborne, kao i svake predizborne godine vode žestoke bitke za političke glasove, tako je on ujedno i prostor za manipulativno djelovanje centara moći nad čitalačkom publikom. Umjesto da medijski prostor i autori koji ga kreiraju bude mjesto na kojem će se raskrinkavati kriminalni, zločinački i manipulativni potezi političkih, kulturnih, religijskih, akademskih, etc. djelatnika, on je u Bosni i Hercegovini dobio izvrnutu ulogu - postao je manipulator. Predmet njegove manipulacije su čitaoci, a najčešće sredstvo je patriotizam. Tako primarna vrijednost medija postaje samo simbolička i svoje ostvarenje dočeka samo u rijetkim trenucima. Tako autori medijskih natpisa i nastupa nastavljaju igru između dvije vatre uvlačeći svoju publiku u jednu od njih, umjesto da je oslobađaju od fanatizma, od iluzornih predrasuda i pogrešnih opažanja, koja iskrivljuju naš pogled na stvarnost. Na jednoj strani se nužno raspolaže kolektivnim emocijama predstavnika jednog naroda, dok se sa druge strane ponavlja ista priča ispred druge etno-nacionalističke ideologije. Ni u jednom slučaju nema onog konačnog učenja kako da prihvatamo stvarnost onakvu kakva jest, i da prema njoj oblikujemo budućnost koja svoje korijene neće voditi iz prošlosti, i koja svoje vizije neće temeljiti na predrasudama prema drugima, drugačijima i samima sebi. Patriotizam se nužno javlja kao odličan argument za nas - protiv njih, kao ključ spoznaje i otvaranja “čitaočeve duše”. Upravo se tim ključem obavlja posao manipulacije grupama, njihovim stavovima, idejama i što je najvažnije njihovim poljem djelovanja. U takvom manipulativnom procesu najviše trpi pojedinac. Pojedinac koji je strpan u jedan kolektivni obrazac (dominantan u bosanskohercegovačkom javnom prostoru) neće imati snage da realizira ideal nastao iz njegovih etičkih principa, nego će uvijek biti percipiran kroz kolektiv iz kojeg progovara, te će na taj način biti asimiliran u vladajući sistem koji ga učini nijemim, ili će biti etiketiran kroz govor mržnje ili neku drugu diskvalifikatorsku kategoriju. Takav usud pojedinca zapravo je posljedica skučenosti medijskog prostora i njegove omeđenosti patriotskim svjetonazorom. U tom domenu, čin pojedinca postaje narušilački. On svojim potezom narušava ravnotežu društvenoetičkog totaliteta, te samim tim postaje osuđen od strane samopostavljenih mjerodavaca koji svoju snagu i moć crpe iz radnog čovjeka (ako je ta kategorija u BiH moguća). Da su bosanskohercegovački mediji zauzeli poziciju kritičkog promatrača zbilje, a ne političkog glasnogovornika etno-nacionalista, onda bi prostor pojedinca bilo nemoguće kontrolirati, odnosno njegov ukaz na pogrešno organiziranu državu bi imao odjeka. U tom pogledu iznenađenje i razočarenje predstavljaju mediji koji se na bosanskohercegovačkom javnom polju predstavljaju, ili ih barem tako razumijevamo, kao opozicijski orijentisani oslobodilački glasovi grupa ili pojedinaca (npr. politički magazin BH Dani, bh. nezavisni dnevnik Oslobođenje, itd). Oni u svojoj osnovi zaista pokušavaju ukazati na aktuelne društvene neurednosti, ali isto tako upadaju u zamku patriotizma ili ekonomske zavisnosti od poduzetnika koji ih finansijski podržavaju. Da li je takav red stvari moguće mimoići, te sačuvati vrijednost profesije (ne samo na simboličkom planu), ili tržište diktira ideologiju određenog medija? Ako je nemoguće izbjeći jednu od pomenute dvije zamke, onda bi naprirodnije bilo prihvatiti činjenično stanje i ne prodavati svoje natpise kao alternativne poglede na dominantne društvene strukture i njihove poteze, te samim tim izbjeći karakterizaciju samih sebe kao kreatora podvale. Moralno bi bilo 17
- Page 1 and 2: (sic!) Kritika: Mulić, Llosa, Mrš
- Page 3 and 4: sadrZaj! (sic!) 07 16 36 42 76 79 8
- Page 5 and 6: ! boldirano (sic!) promovira svakog
- Page 7 and 8: ! prikazi (sic!) Maja Abadžija Sta
- Page 9 and 10: (sic!) stan, ali gubi bračnu druž
- Page 11 and 12: ! prikazi (sic!) zabavna tridesetdv
- Page 13 and 14: ! prikazi (sic!) se povraćaju olov
- Page 15: (sic!) ! CITAT “Kada danas čujem
- Page 19 and 20: (sic!) Drugi momenat u kojem su Dan
- Page 21 and 22: Rubni (sic!) !stav žanr pripovijed
- Page 23 and 24: (sic!) Jasmina Bajramović Jalovost
- Page 25 and 26: koja (sic!) !stav uvijek trpi i biv
- Page 27 and 28: (sic!) status koji je bio usmjeren
- Page 29 and 30: polucivilizirana, poluorijentalna
- Page 31 and 32: (sic!) U topici Bosne koja se sreć
- Page 33 and 34: (sic!) !protustavvima može se opis
- Page 35 and 36: (sic!) isto kao što se u njima cij
- Page 37 and 38: (sic!) ju njezine knjige, koja će
- Page 39 and 40: !NTERVJU (sic!) Miletić iz Mostara
- Page 41 and 42: Haris Imamović / Žižek - za i pr
- Page 43 and 44: !TeMAT (sic!) se vladavini stava ra
- Page 45 and 46: !TeMAT (sic!) Da bi se zaustavio na
- Page 47 and 48: !TeMAT (sic!) podrazumijevaju pozit
- Page 49 and 50: !TeMAT (sic!) Mirnes Sokolović kap
- Page 51 and 52: !TeMAT (sic!) 4. Spašavanje univer
- Page 53 and 54: Foto: Denis Ruvić (sic!) nalnih id
- Page 55 and 56: !TeMAT (sic!) 7. Obzori treće sekv
- Page 57 and 58: !TeMAT (sic!) Edin Salčinović Giv
- Page 59 and 60: (sic!) kako bi sebe - kao zajednicu
- Page 61 and 62: !TeMAT (sic!) Foto: Denis Ruvić š
- Page 63 and 64: !TeMAT (sic!) vrhunca polemike, ne
- Page 65 and 66: (sic!) Kenan Efendić multietnično
Osman Zukić<br />
Redovna doza bolećivosti<br />
Ili: pokušaj da se ukaže na patriotizam<br />
u bh. medijima<br />
Medijski prostor: Bitka za politički glas<br />
Posljednje desetljeće, ili možda i više, bosanskohercegovačka tranzicijska stvarnost neprestano trpi<br />
borbu za politički prostor, ili bolje rečeno, za očuvanje osvojene političke scene. Nakon što je jedna, sa<br />
predznakom “nacionalna”, politička opcija dodijeljeni javni prostor iskoristila za opravdanje najrazličitijih<br />
kriminalnih i manipulativnih radnji, te na taj način opustošila privredne, turističke i kulturne resurse<br />
Bosne i Hercegovine, nastala je bitka za politički glas i održavanje istih funkcija. Takav se proces najbolje<br />
ogleda u predizbornim kampanjama i retorikama koje ih prate, ili u medijima koji iz raznih koristi<br />
podržavaju jednu ili drugu političku strukturu. U tom pogledu nastaju aktuelne (ili su to bile) polemike<br />
uređenja javnog prostora s težnjama da se jedan politički aparat (bio on na vlasti ili ne) dekonsturira,<br />
odnosno da se “ocrni” novim koji će se kao boriti za bolju budućnost bh. građana. Tako je “nova politička<br />
opcija” jedina alternativna opcija koja se nudi i koja je plod političkih polemika na poligonima bh. medija,<br />
ili je, sa druge strane, alternativa nedorečena, a autori polemika ostaju nijemi u svom čestitom htijenju<br />
da ukažu na aktuelne probleme bosanskohercegovačke sadašnjosti.<br />
Dakle, jednostavnim jezikom govoreći, bh. mediji svoj tiraž bildaju na podržavanju i “furanju” jednog<br />
političkog projekta čiji kandidati, kada zauzmu fotelje vlasti, opravdavaju višemilionske investicije i kredite<br />
istoj medijskoj strukturu koja ih je podržavala tokom svih godina borbe za politički glas.<br />
Paradigmatičan primjer navedenih tvrdnji jeste Dnevni avaz i njegov vlasnik Fahrudin Radončić (primjer<br />
je aktuelan i zato ga navodim). Nakon što je izgradio veleizdanja svojih utvrda, vlasnik Dnevnog avaza je<br />
posegnuo za formiranjem političke parije ili Saveza za bolju budućnost BiH. Javni prostor na kojem razvija<br />
i demonstrira “vrijednosti” svog projekta jesu upravo vlastiti politički dnevnici i sedmičnici, ili patriotski<br />
magazini čiji je sufinansijer. Tako je Fahrudin Radončić, uoči ovogodišnjih oktobarskih izbora koji<br />
su, prema medijskim izjavama i tvrdnjama sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu, režirao niz novinskih<br />
priloga čiji su autori i dopisnici, sugovornici i kolumnisti imali jednostavan zadatak da na osnovu trenutnog<br />
jalovog stanja u bh. vlasti i nikada presahnulom nacionalnom bolu oblikuju i afirmiraju politički<br />
projekat Dnevnog avaza i njegovog gazde. Nadalje, isti su prema tvrdnjama političkih analitičara u našoj<br />
zemlji, osmislili i finansirali aprilske demonstracije boračkih populacija ispred zgrade Vlade FBIH. Takvi<br />
su pokušaji tek početak jedne nezapamćene bitke za političke glasove koji će, ako ih bude dovoljno,<br />
opravdati kredite unajmljene za izgradnju veleizdanja Avazovih utvrda.<br />
Ukoliko uspije u svom projektu bošnjačkog Mesije, Radončić će spori tranzicijski proces Bosne prekinuti,<br />
te ga transformisati u bogaćenje i razvoj vlastitih projekata.<br />
Sa druge strane, javni medijski prostor kao najplodnije mjesto za osvajanje političkih glasova postaje<br />
očigledan kada se uprati šarenilo naslovnih strana “najtiražnieg bh. političkog dnevnika”, odnosno<br />
kada čitalac potezima logike ispita pozadinu novinskih naslova polijepljenih po naslovnicama političkih<br />
glasnika, u ovom slučaju Dnevnog avaza. Upravo tada postaje jasno da svaka od naslovnica u svom<br />
osnovnom stanju, u mračnom casinu bh. stranosti, igra na “kartu naroda” i tako se udomljuje u toplim<br />
domovima bošnjačkih nana i deda, ili u zadimljenim kućama do maksimuma izmanipulisanih boračkih<br />
porodica. Upravo na tom polju, Savez za bolju budućnost BiH računa pobjedu. Svaki novi broj Dnevnog<br />
avaza, ili njegovog dosta mlađeg, a isto tako pokvarenog brata - Globala, koji se u bh. javnom prostoru<br />
ukazuje jednom sedmično, donosi priču sa fronta. Priču koja u svojoj osnovi sadrži idejne elemente<br />
naroda, patnje i socijalne bijede. Prva strana svake od tih priča izražava vanrazumsku, dobroljudsku<br />
brigu za ugroženim populacijama bh. društva, dok je pozadina priče svoje sveukupno ostvarenje očekuje<br />
na oktobarskim izborima kada će, kao što je to bio slučaj i ranijih godina, upravo glavni junaci “Avazovih<br />
16 (<strong>sic</strong>!)
Change language