Ciklus Moj odgovor Borgesu prožet je dvjema osnovnim linijama. Prva od njih bavi se životnim pitanjima mladog čovjeka u savremenom bh. društvu, te generalno u tranzicijskom postkomunističkom društvu, kakvo naše jeste. Ona nosi blago letargičan pogled na život, gdje je čovjek, prepušten užasu svakodnevice, zarobljen duboko u kolotečinu i društvenu prosječnost. Jedna od najuspjelijih pjesama ovog ciklusa Postajem neko na veoma suptilan način parodira prosječnost kao jednu od glavnih osobina mladog čovjeka u BiH. On je taj koji se miri sa učmalom stvarnošću, onaj koji prihvata biti samo još jedan od zupčanika bh. sistema, ili kako stoji u kultnoj pjesmi benda Pink Floyda još jedna cigla u zidu, onaj koji će bespogovorno čekati u redovima pred birokratskim čudovištem, prihvatajući tako da bude samo komadić Velikog Mravinjaka, ne pokazujući pri tome ni najmanji otpor, doživljavajući takvo stanje stvari kao nužno i nepromjenjivo. Zatvoren u neznanju, s glavom duboko zabijenom u pijesak nacionalnog ponosa, mladi čovjek nema priliku da postane bilo šta drugo sem samo još jedan u nizu sinova nacije, koji će sutra u svakom trenutku biti spreman prihvatiti poziv očeva nacije te stati odlučno i ponosno na branik otadžbine, pri tome ni jednog trenutka se ne zapitavši da li je to što radi, na bilo koji način, opravdano. Iz takvog svijeta, kao sasvim logična, proizilazi i druga osnovna linija koja prožima ovaj ciklus. Ona se bavi pitanjem smisla pisanja i poezije same u takvoj savremenosti. Tačnije, pitanjem poezije u društvu skoro potpune nekulture, društvu turbofolka i jeftinih kulturnih dostignuća. <strong>Mršić</strong> u ovom dijelu ciklusa Moj odgovor Borgesu traga za odgovorom na pitanje ima li uopšte smisla pisati kada je već sve rečeno? Te se iz tog razloga ove pjesme mogu posmatrati i kao neka vrsta autokritičkog preispitivanja pjesnika pred stvaralačkim izazovima. Razapet između straha od toga da ne postane upravo ono što je identifikovano u prvom dijelu ovog ciklusa, a to je prosječni hroničar jednog vremena, i snažne potrebe da se ono što se taloži u unutrašnjosti po svaku cijenu izbaci, pjesnik neko vrijeme boravi, s jedne strane, na granici da se riješi svoje poezije i prepusti je vatri zaborava, dok ga sa druge strane na pisanje tjera nemogućnost posmatranja svakodnevice mirno, te nemogućnost da se sva gorčina svijeta, koji ga okružuje, ignoriše. Stoga se stiče dojam da stihovi ovih pjesama sve vrijeme pokušavaju dati odgovor na pitanje gdje je zaista prostor pjesme u današnjem vremenu. Ipak, na kraju pjesnik se uspjeva izboriti sa nedoumicama i pobijediti rušilački nagon, te se kao svom jedinom utočištu u konačnici ponovo okreće poeziji. Dajući u pjesmi One, obraćajući se poeziji kao nesretnici, nesuđenoj pratilji i u konačnici kao ljubavi, odgovor zašto pisati: Poezijo, ti slaviš riječ/A to je jedino što može / Preživjeti holokaust vremena/ Jednog dana bićeš moja/ Postapokaliptična/Traumatična/ Alternativna/ Pseudomodernistička/ Zabačena/ Ispovijest prošlog vremena. Posljednja suza za Sarajevo je po pitanju forme posve drukčija u odnosu na tri ranija ciklusa. Odlikuju je pjesnički tekstovi koji predstavljaju neku vrstu poezije u prozi, koja u određenim momentima dobija izgled mikro poetičkih eseja sa preciznim melodičnim rečenicama koje se nižu i tvore čvrste pjesničke strukture. Pjesnik kroz ovaj ciklus daje postapokaliptičnu sliku grada, premreženog entitetskim granicama, pokušavajući kroz stihove objasniti njegovu podjeljenost i naći odgovor na pitanje šta je to prouzrokovalo njegovu naglu deurbanizaciju. <strong>Mršić</strong> pokazuje kivnost na svoj grad, koji je na koncu dvadesetog i početom dvadeset i prvog vijeka, pokleknuo i ostao poražen pred izlivom malograđanštine i nekulture. Zato veliki broj pjesama koje čine ovaj ciklus često izgledaju kao lamentiranje nad izgubljenim duhom grada. Pa tako, bezdušno, Sarajevo, u poeziji Srđana <strong>Mršić</strong>a, postaje grad koji se nalazi u turobnoj izolaciji, grad u kojem su ljudi odvojeni duhovno i fizički, rasplinjeni, razjedinjeni zidovima, prozorima, betonom, životnim sudbinama. Iz takve perspektive rodnog grada dolazi zaključak da je Sarajevo pupak Europe zašiven iznutra bodljikavom žicom. Što je jedna od najboljih i najuspjelijih pjesničkih metafora u cjelokupnoj ovoj zbirci. Ona na veoma jednostavan i brutalno istinit način svjedoči o stvarnim razmjerama katastrofe koja se spustila na ovaj grad. A koje su njene stvarne razmjere i posljedice najbolje opisuju stihovi iz pjesme Sarajevo: Gradu bez imena, budućnosti, sa tragičnom prošlošću, tuđim ljudima, zavidnim pogledima, strancima po kojima se zovu ulice, bulevari, trgovi, nebo... Nebo se spustilo, obrušilo, klonulo, posivjelo, izjedeno smogom i rijetkim toksičnim ranicama i osiromašenim uranijumskim opekotinama, a opet naše, jedino, slobodno... Na kraju, a kako je naglasio Amir Brka u obrazloženju nagrade “Fra Grgo Martić” kojom su Krici iz geta nagrađeni kao najbolja knjiga poezijeprvijenac u 2009. godini, riječ je o osmišljeno komponiranoj pjesničkoj zbirci koja sadrži i neke vrlo uspjele, pa i odlične pjesme, i, nesumnjivo, posrijedi je pjesnik koji dolazi “na scenu” sa osobenim darom i posve modernim senzibilitetom. 14 (<strong>sic</strong>!)
(<strong>sic</strong>!) ! CITAT “Kada danas čujemo političara ili ideologa kako nas stavlja pred izbor između liberalne slobode i fundamentalne opresije, trijumfalno pitajući (čisto retorska) pitanja poput: ‘Želite li da žena bude isključena iz javnog života i lišena njenih osnovnih prava? Želite li da svaki kritičar ili ismijavatelj religije bude kažnjen smrću?’, ono što bi mi trebalo činiti sumnjičavim jest očiglednost odgovora - ko bi htio to? Problem je da je takav liberalni univerzalizam poodavno izgubio svoje nevino lice. Upravo zbog toga, za pravog ljevičara, sukob između liberalne dopustivosti i fundamentalizma je u konačnici lažni sukob - pokvareni krug u kojem dva suprotna pola proizvode i pretpostavljaju jedan drugoga. Slavoj Žižek First as tragedy, then as farce 15
- Page 1 and 2: (sic!) Kritika: Mulić, Llosa, Mrš
- Page 3 and 4: sadrZaj! (sic!) 07 16 36 42 76 79 8
- Page 5 and 6: ! boldirano (sic!) promovira svakog
- Page 7 and 8: ! prikazi (sic!) Maja Abadžija Sta
- Page 9 and 10: (sic!) stan, ali gubi bračnu druž
- Page 11 and 12: ! prikazi (sic!) zabavna tridesetdv
- Page 13: ! prikazi (sic!) se povraćaju olov
- Page 17 and 18: priča (sic!) !stav sa fronta” kr
- Page 19 and 20: (sic!) Drugi momenat u kojem su Dan
- Page 21 and 22: Rubni (sic!) !stav žanr pripovijed
- Page 23 and 24: (sic!) Jasmina Bajramović Jalovost
- Page 25 and 26: koja (sic!) !stav uvijek trpi i biv
- Page 27 and 28: (sic!) status koji je bio usmjeren
- Page 29 and 30: polucivilizirana, poluorijentalna
- Page 31 and 32: (sic!) U topici Bosne koja se sreć
- Page 33 and 34: (sic!) !protustavvima može se opis
- Page 35 and 36: (sic!) isto kao što se u njima cij
- Page 37 and 38: (sic!) ju njezine knjige, koja će
- Page 39 and 40: !NTERVJU (sic!) Miletić iz Mostara
- Page 41 and 42: Haris Imamović / Žižek - za i pr
- Page 43 and 44: !TeMAT (sic!) se vladavini stava ra
- Page 45 and 46: !TeMAT (sic!) Da bi se zaustavio na
- Page 47 and 48: !TeMAT (sic!) podrazumijevaju pozit
- Page 49 and 50: !TeMAT (sic!) Mirnes Sokolović kap
- Page 51 and 52: !TeMAT (sic!) 4. Spašavanje univer
- Page 53 and 54: Foto: Denis Ruvić (sic!) nalnih id
- Page 55 and 56: !TeMAT (sic!) 7. Obzori treće sekv
- Page 57 and 58: !TeMAT (sic!) Edin Salčinović Giv
- Page 59 and 60: (sic!) kako bi sebe - kao zajednicu
- Page 61 and 62: !TeMAT (sic!) Foto: Denis Ruvić š
- Page 63 and 64: !TeMAT (sic!) vrhunca polemike, ne
- Page 65 and 66:
(sic!) Kenan Efendić multietnično
- Page 67 and 68:
(sic!) desubjektivizirane. (Klase s
- Page 69 and 70:
Foto: Denis Ruvić (sic!) računovo
- Page 71 and 72:
!TeMAT (sic!) što mu se navodnim s
- Page 73 and 74:
(sic!) ! CITAT “Nikakva pravda -
- Page 75 and 76:
(sic!) Denis Ruvić !GAlerija 75
- Page 77 and 78:
(sic!) KUĆA Nije tvoje da ulaziš
- Page 79 and 80:
(sic!) Saša Ilić Noć jezika [18/
- Page 81 and 82:
! pROZa (sic!) Gazibara: Slikar je
- Page 83 and 84:
(sic!) Gazibara se polako odmiče o
- Page 85 and 86:
(sic!) homesic!Edin Damar vojnih bu
- Page 87 and 88:
(sic!) Almir Kljuno SRPSKA U MOME S
- Page 89 and 90:
(sic!) Kenan Efendić EVO ZORE, EVO
- Page 91 and 92:
(sic!) Naravno, upravu ste, takva b
- Page 93 and 94:
(sic!) sic!ranje Mirnes Sokolović
- Page 95 and 96:
(sic!) preporucujemo! U prodaji je
- Page 97 and 98:
sic!esej (sic!) Almir Kolar Kijevsk
- Page 99 and 100:
(sic!) što veći stepen destruktiv
- Page 101 and 102:
sic!esej (sic!) naredbodavci bili u
- Page 103 and 104:
(sic!) svog ispoljavanja postavlja
- Page 105 and 106:
sic!esej (sic!) biti izgovorena (I
- Page 107 and 108:
(sic!) Vedad Jusić boGomolje kultu
- Page 109 and 110:
(sic!) rubrika za kulturu na web sa
- Page 111 and 112:
(sic!) militantnu strategiju “šo
- Page 113 and 114:
!prijevod (sic!) sagledavanje. Baš
- Page 115 and 116:
(sic!) Maja Abadžija, rođena 29.1
Change language