Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Ciklus Moj odgovor Borgesu prožet je dvjema<br />
osnovnim linijama. Prva od njih bavi se<br />
životnim pitanjima mladog čovjeka u savremenom<br />
bh. društvu, te generalno u tranzicijskom<br />
postkomunističkom društvu, kakvo naše<br />
jeste. Ona nosi blago letargičan pogled na život,<br />
gdje je čovjek, prepušten užasu svakodnevice,<br />
zarobljen duboko u kolotečinu i društvenu<br />
prosječnost. Jedna od najuspjelijih pjesama<br />
ovog ciklusa Postajem neko na veoma suptilan<br />
način parodira prosječnost kao jednu od glavnih<br />
osobina mladog čovjeka u BiH. On je taj koji se<br />
miri sa učmalom stvarnošću, onaj koji prihvata<br />
biti samo još jedan od zupčanika bh. sistema,<br />
ili kako stoji u kultnoj pjesmi benda Pink Floyda<br />
još jedna cigla u zidu, onaj koji će bespogovorno<br />
čekati u redovima pred birokratskim čudovištem,<br />
prihvatajući tako da bude samo komadić Velikog<br />
Mravinjaka, ne pokazujući pri tome ni najmanji<br />
otpor, doživljavajući takvo stanje stvari kao<br />
nužno i nepromjenjivo. Zatvoren u neznanju, s<br />
glavom duboko zabijenom u pijesak nacionalnog<br />
ponosa, mladi čovjek nema priliku da postane<br />
bilo šta drugo sem samo još jedan u nizu sinova<br />
nacije, koji će sutra u svakom trenutku biti spreman<br />
prihvatiti poziv očeva nacije te stati odlučno<br />
i ponosno na branik otadžbine, pri tome ni jednog<br />
trenutka se ne zapitavši da li je to što radi, na bilo<br />
koji način, opravdano. Iz takvog svijeta, kao sasvim<br />
logična, proizilazi i druga osnovna linija koja<br />
prožima ovaj ciklus. Ona se bavi pitanjem smisla<br />
pisanja i poezije same u takvoj savremenosti.<br />
Tačnije, pitanjem poezije u društvu skoro potpune<br />
nekulture, društvu turbofolka i jeftinih kulturnih<br />
dostignuća. <strong>Mršić</strong> u ovom dijelu ciklusa Moj odgovor<br />
Borgesu traga za odgovorom na pitanje ima li<br />
uopšte smisla pisati kada je već sve rečeno? Te se<br />
iz tog razloga ove pjesme mogu posmatrati i kao<br />
neka vrsta autokritičkog preispitivanja pjesnika<br />
pred stvaralačkim izazovima. Razapet između<br />
straha od toga da ne postane upravo ono što je<br />
identifikovano u prvom dijelu ovog ciklusa, a to<br />
je prosječni hroničar jednog vremena, i snažne<br />
potrebe da se ono što se taloži u unutrašnjosti po<br />
svaku cijenu izbaci, pjesnik neko vrijeme boravi, s<br />
jedne strane, na granici da se riješi svoje poezije i<br />
prepusti je vatri zaborava, dok ga sa druge strane<br />
na pisanje tjera nemogućnost posmatranja<br />
svakodnevice mirno, te nemogućnost da se sva<br />
gorčina svijeta, koji ga okružuje, ignoriše. Stoga se<br />
stiče dojam da stihovi ovih pjesama sve vrijeme<br />
pokušavaju dati odgovor na pitanje gdje je zaista<br />
prostor pjesme u današnjem vremenu. Ipak, na<br />
kraju pjesnik se uspjeva izboriti sa nedoumicama<br />
i pobijediti rušilački nagon, te se kao svom jedinom<br />
utočištu u konačnici ponovo okreće poeziji.<br />
Dajući u pjesmi One, obraćajući se poeziji kao<br />
nesretnici, nesuđenoj pratilji i u konačnici kao<br />
ljubavi, odgovor zašto pisati:<br />
Poezijo, ti slaviš riječ/A to je jedino što može /<br />
Preživjeti holokaust vremena/ Jednog dana<br />
bićeš moja/ Postapokaliptična/Traumatična/<br />
Alternativna/ Pseudomodernistička/ Zabačena/<br />
Ispovijest prošlog vremena.<br />
Posljednja suza za Sarajevo je po pitanju forme<br />
posve drukčija u odnosu na tri ranija ciklusa. Odlikuju<br />
je pjesnički tekstovi koji predstavljaju neku<br />
vrstu poezije u prozi, koja u određenim momentima<br />
dobija izgled mikro poetičkih eseja sa preciznim<br />
melodičnim rečenicama koje se nižu i tvore<br />
čvrste pjesničke strukture. Pjesnik kroz ovaj ciklus<br />
daje postapokaliptičnu sliku grada, premreženog<br />
entitetskim granicama, pokušavajući kroz stihove<br />
objasniti njegovu podjeljenost i naći odgovor<br />
na pitanje šta je to prouzrokovalo njegovu<br />
naglu deurbanizaciju. <strong>Mršić</strong> pokazuje kivnost na<br />
svoj grad, koji je na koncu dvadesetog i početom<br />
dvadeset i prvog vijeka, pokleknuo i ostao<br />
poražen pred izlivom malograđanštine i nekulture.<br />
Zato veliki broj pjesama koje čine ovaj ciklus<br />
često izgledaju kao lamentiranje nad izgubljenim<br />
duhom grada. Pa tako, bezdušno, Sarajevo, u<br />
poeziji Srđana <strong>Mršić</strong>a, postaje grad koji se nalazi<br />
u turobnoj izolaciji, grad u kojem su ljudi odvojeni<br />
duhovno i fizički, rasplinjeni, razjedinjeni zidovima,<br />
prozorima, betonom, životnim sudbinama.<br />
Iz takve perspektive rodnog grada dolazi zaključak<br />
da je Sarajevo pupak Europe zašiven iznutra<br />
bodljikavom žicom. Što je jedna od najboljih i<br />
najuspjelijih pjesničkih metafora u cjelokupnoj<br />
ovoj zbirci. Ona na veoma jednostavan i brutalno<br />
istinit način svjedoči o stvarnim razmjerama<br />
katastrofe koja se spustila na ovaj grad. A koje<br />
su njene stvarne razmjere i posljedice najbolje<br />
opisuju stihovi iz pjesme Sarajevo:<br />
Gradu bez imena, budućnosti, sa tragičnom<br />
prošlošću, tuđim ljudima, zavidnim pogledima,<br />
strancima po kojima se zovu ulice, bulevari,<br />
trgovi, nebo... Nebo se spustilo, obrušilo, klonulo,<br />
posivjelo, izjedeno smogom i rijetkim toksičnim<br />
ranicama i osiromašenim uranijumskim opekotinama,<br />
a opet naše, jedino, slobodno...<br />
Na kraju, a kako je naglasio Amir Brka u<br />
obrazloženju nagrade “Fra Grgo Martić” kojom su<br />
Krici iz geta nagrađeni kao najbolja knjiga poezijeprvijenac<br />
u 2009. godini, riječ je o osmišljeno komponiranoj<br />
pjesničkoj zbirci koja sadrži i neke vrlo<br />
uspjele, pa i odlične pjesme, i, nesumnjivo, posrijedi<br />
je pjesnik koji dolazi “na scenu” sa osobenim<br />
darom i posve modernim senzibilitetom.<br />
14 (<strong>sic</strong>!)
Change language