Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
! prikazi<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
se povraćaju olovo, stvarajući pri tome sliku jednog<br />
razrovanog društvenog prostora uništenog<br />
ratnom katastrofom, pa se on u percepciji čitaoca<br />
može poimati kao pustolina u kojoj je letargija<br />
jedini način življenja.<br />
Da postratni bh. period jeste pustolina generacija<br />
rođenih neposredno pred početak rata<br />
pjesnik najbolje pokazuje u pjesmi koja nosi<br />
naziv U novoj bosanskoj kafani. Ova pjesma<br />
obiluje letargičnim osjećanjem života mladog<br />
čovjeka, ona jeste rezignacijski vrisak svih dejtonskih<br />
i postdejtonskih generacija, kojem usljed<br />
nemogućnosti da se izađe iz jednog suženog prostora<br />
ne preostaje ništa drugo nego da se utopi u<br />
bosanskohercegovačku društvenu žabokrečinu.<br />
Lirski subjekat ilustrujući takvo stanje kazuje:<br />
Svjedno nam je i za godine koje lete,<br />
Da li je noć ili možda dan, četvrtak ili nedjelja,<br />
I koji je, uopšte, datum...<br />
pokazujući time stvarne razmjere bh katastrofe, u<br />
kojoj su mladi ljudi zarobljeni u raljama ideologija<br />
sistema, imaju diplomu a treba im viza, te nemaju<br />
mogućnosti udahnuti neki drugi vazduh, sem<br />
vazduha provincije u kojoj je “Turnir u malom fudbalu”<br />
događaj dana, provincije u kojoj ni vrijeme<br />
koje prolazi više nije važno, jer sve se pretvara u<br />
jedno beskrajno beketovsko čekanje boljih dana,<br />
koji teško da će ikada doći. Vrhunac ovog ciklusa<br />
jesu pjesme Dobrinja i Teška industrija.<br />
U prvoj pjesnik govori o životu u provincijskom<br />
mjestu, malog provincijskog grada, koje jeste<br />
topografska greška, novo groblje Sarajeva koje<br />
treperi u sunovrat. Dobrinja je naselje koje je<br />
najreprezentativniji primjer postojanja dva Sarajeva,<br />
te kao takva predstavlja tipična slika podjeljenosti<br />
BiH, u malom. Pjesma Teška industrija<br />
2 Amir Brka u obrazloženju nagrade “Fra Grgo Martić” za 2009.<br />
je vrhunac tmurnosti i getoiziranosti, i to one<br />
doslovno shvaćeno postapokaliptične.<br />
Stoga sasvim prirodno iz takvog pogleda na<br />
stvarnost dolaze stihovi:<br />
Jata mrtvih ptica lebde u toksičnom oblaku<br />
iznad komunistički istrule termoelektrane,<br />
koja je davno pala pod stečaj,<br />
dok mračne čeljusti kotlovnice štrajkuju glađu,<br />
uzalud žedne znoja ropskih košulja.<br />
njima <strong>Mršić</strong> gotovo slikarski precizno daje izgled<br />
postdejtonskog bosanskohercegovačkog društva<br />
nastalog na ruševinama komunističkih tekovina,<br />
društva koje se iz pepela diglo i na prvom svom koraku,<br />
još uvijek nesigurnom i djetinje nespretnom,<br />
upalo u tranzicijsku mašinu koja ga je progutala<br />
i gurnula u etnokapitalizam najgore vrste. Teška<br />
industrija, tačnije, govori o bosanskom čovjeku,<br />
ugašenog pogleda, srca oteklog iznad kojeg je i<br />
nebo umorno od nesanice, te tako prikazan on liči<br />
na modernog roba upregnutog u privatizacijsku<br />
kočiju, čije se proždrljive čeljusti gotovo nikada<br />
ne mogu dovoljno nahraniti, one su nezasite te ih<br />
sve crne fabričke ruke jedva uspijevaju prividno<br />
umiriti i spasiti se od njihove krvožedne pomame<br />
za kapitalom. Naredni ciklus u knjizi Krici iz geta<br />
nosi naziv Sterilni odsjaji. Sterilni odsjaji u sebi<br />
nose određenu dozu patetičnog, što unekoliko<br />
dovodi do slabljenja kvaliteta pjesama. Međutim,<br />
iako je riječ o ljubavnoj poeziji sa prizvukom patosa,<br />
ni pjesme iz ovog ciklusa nisu potpuno lišene<br />
getoiziranog osjećanja života i poimanja svijete. I<br />
ljubav u <strong>Mršić</strong>evoj poeziji bitiše u getoiziranosti,<br />
u njoj preživljava i opstaje. Pjesnik i u ljubavni<br />
doživljaj unosi novu metaforu i pjesničku sliku,<br />
te na veoma otvoren način izražava svoj libido<br />
u kojem se neprestano prepliću eros i tanatos<br />
vodeći bespoštednu borbu. Kao najuspjeliju<br />
pjesmu u ovom ciklusu možemo izdvojiti onu pod<br />
nazivom Nadrealistički san koja na najbolji način<br />
reprezentuje onaj dio <strong>Mršić</strong>eve poezije koji se<br />
odnosi na ljubav, te dokazuje da se i na tom polju<br />
još uvijek može, i ima šta, reći novoga. To najbolje<br />
ilustruju stihovi:<br />
Kraj mene je njeno tijelo pokriveno bezbrojnim<br />
ranama;<br />
u svakoj od njih pare se neki mali ljudi.<br />
Njeni su nokti okna malih soba i u svakoj vidim<br />
sebe.<br />
Da, na seksu vidim jedno rasplakano dijete.<br />
Zaspat ću.<br />
Neka krvlju i dalje kolaju moja bjekstva,<br />
neka krvlju i dalje kolaju moje prošlosti…<br />
13
Change language