Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Đorđe Krajišnik<br />
Pjesništvo tranzicijskog postraća<br />
(Srđan <strong>Mršić</strong>: Krici iz geta; Književna<br />
zaklada/fondacija “Fra Grgo Martić”,<br />
Kreševo, 2010.)<br />
Zatvoren u neznanju, s glavom duboko zabijenom<br />
u pijesak nacionalnog ponosa, mladi čovjek nema<br />
priliku da postane bilo šta drugo sem samo još<br />
jedan u nizu sinova nacije, koji će sutra u svakom<br />
trenutku biti spreman prihvatiti poziv očeva nacije<br />
te stati odlučno i ponosno na branik otadžbine,<br />
pri tome ni jednog trenutka se ne zapitavši da li je<br />
to što radi, na bilo koji način, opravdano.<br />
Postratna bosanskohercegovačka književnost,<br />
ako uopšte možemo govoriti o jedinstvenoj bh.<br />
književnoj sceni, puna je patriotskih nadripjesnika<br />
koji pišu anahronu poeziju obojenu otrcanim<br />
pjesničkim slikama i arhaičnim metaforama,<br />
poeziju inspirisanu nacionalnim mitovima i davno<br />
izgubljenim bitkama. Pa često, čitajući njihove<br />
stihove, možemo steći dojam da ovo i nije<br />
21. vijek, već, naprotiv, da mi još uvijek živimo<br />
i stvaramo u 19. vijeku. Iz tog razloga, a kako<br />
jednom prilikom reče Marko Vešović, možemo<br />
konstatovati da veliki broj ovdašnjih pjesnika i<br />
nisu savremeni, nego pjesnici koji stvaraju na<br />
prelazu s 21. na 19. vijek. Stoga je jako ozbiljno<br />
pitanje kako, usljed takvih okolnosti i prilika,<br />
kao mladi pjesnik naći svoje mjesto u trogetoiziranom<br />
bosanskohercegovačkom društvu,<br />
tačnije u trogetoiziranoj bh. književnosti, gdje<br />
su kanonizovani i najvrijedniji oni koji su tokom<br />
apokaliptičnih dešavanja na ovim prostorima bili<br />
glavni inspiratori mržnje i nacionalne netrpeljivosti.<br />
Ti i takvi pjesnici, takozvani nacionalni bardovi,<br />
drže pjesničke primate, i u strahu da bi jednoga<br />
dana mogli biti pomjereni sa svojih dobro<br />
utvrđenih pozicija nacionalnih prosvjetitelja<br />
gotovo nikada ne dopuštaju da do izražaja dođu<br />
neke nove snage, koje bi našu književnost, bar<br />
unekoliko, približili evropskim tokovima te je na<br />
taj način doveli do djelimičnog izlaska iz tamnog<br />
bosanskog vilajeta. Dobiti priliku da pokažete<br />
svoj talenat, a da pri tome ne podlegnete pritisku<br />
i postanete dvorski pisac za zabavu pučkih masa,<br />
naročito ako ste potpuno lišeni političkih ulagivanja<br />
i nacijom inspirisanih pjesama, jeste ekvivalentno<br />
današnjim konkursima za zapošljavanje<br />
u kojima vam skoro uvijek traže da posjedujete<br />
dvije godine radnog iskustva, a vi ni na koji način<br />
nemate mogućnost da se prethodno zaposlite da<br />
bi ste stekli to radno iskustvo. To nam jasno poka-<br />
zuje da je danas i poezija, kao u suštini i cjelokupna<br />
književna djelatnost, u Bosni i Hercegovini<br />
potpuni taoc nacionalno podobnih i osvještenih,<br />
a u velikoj mjeri poezija je i stvar politike, te stvar<br />
stranačkog opredjeljenja. Ako bismo ovu knjigu<br />
krenuli analizirati od njene naslovne stranice<br />
mogli bi mo doći do zaključka da ona u potpunosti<br />
opravdava naziv koji nosi. Ona jasno pokazuje da<br />
autor ničim ne želi da uljepšava našu stvarnost,<br />
već je naprotiv oslikava kao getoiziranu i tmurnu.<br />
Stojeći ispred jednog sarajevskog zida na kojem<br />
se još uvijek nalaze rupe od metaka iz proteklog<br />
rata pjesnik njom sugeriše ono što jeste glavna<br />
odlika njegove poetike. A odlika <strong>Mršić</strong>eve poetike<br />
upravo jeste getoizirana postapokaliptična<br />
bosanskohercegovačka stvarnost, getoizirani<br />
strah, koji izbija iz svakog zida, iz svakog pogleda.<br />
To je jedna od differentia specifica koja ovu<br />
knjigu razlikuje od mnogih drugih objavljenih na<br />
ovim prostorima. Njom se ne bježi u pjesničke<br />
imaginacije, te se na naslovnu stranu ne stavlja<br />
kompjuterskim programima obrađena fotografija<br />
nekih mirnodopskih i dalekih predjela, u svjetim<br />
bojama i veselom tonu, već naprotiv, njome se<br />
naša stvarnost slika onakva kakva zaista jeste,<br />
mračna, melanholična i skoro uvijek jesenje<br />
tmurna. Nastajala na imaginarnoj granici između<br />
Istočnog i, onoga što neko nazva, bliskoistočnog<br />
Sarajeva, poezija Srđana <strong>Mršić</strong>a nije ništa drugo<br />
nego iskonski krik iz geta. Tačnije, ona je artikulisano<br />
zavijanje jednog poete koji je na svojoj koži<br />
potpuno osjetio sve traume našeg ratnog i poratnog<br />
perioda. To je poezija koja u sebi nosi duboke<br />
postraumatske ožiljke, proizvedene životom na<br />
granici, gdje entitetska linija prolazi kroz stanove,<br />
a ulice do pola čiste komunalna preduzeća iz jednog,<br />
a od pola iz drugog entiteta dok one i dalje<br />
ostaju nečiste. U takvoj atmosferi, te iz takvog<br />
okruženja, kao najuspjeliji dio ove pjesničke zbirke<br />
dolazi ciklus pod nazivom Geto. Geto jeste neka<br />
vrsta hronološkog bilježenja životnih trauma u<br />
gradu kojem su zatrti osmjesi. Ovaj ciklus donosi<br />
nove i svježe pjesničke slike, koje na najbolji način<br />
prikazuju stvarnost u podijeljenoj Bosni i Hercegovini,<br />
te bez imalo uljepšavanja i bez patetizaciji<br />
sklonih stihova precizno bilježe našu svakodnevicu.<br />
“Ove su pjesme, dakle, krici iz geta koji<br />
izražavaju i žestoku averziju spram društvene<br />
situacije iz koje atakuju floskule što žele odrediti<br />
vrijednosni sistem, a zapravo su refrenična patvorina,<br />
registracija vlastitih suprotnosti: civilizacija,<br />
politička korektnost, demokratija, ljubav<br />
i dr. - sve su to tek naličja u kojima se ogleda<br />
perverzija naše aktualne zbilje.” 2 <strong>Mršić</strong> tako u<br />
pjesmi Geto vidi neimaštinu koja visi sa štrikova,<br />
zidove bolesne od gelerskog tifusa koji kreveljeći<br />
12 (<strong>sic</strong>!)
Change language