18.01.2013 Views

Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

Kritika: Mulić, Llosa, Mršić Interview: Marina Trumić TEMA broja ... - sic

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

! prikazi<br />

(<strong>sic</strong>!)<br />

zabavna tridesetdvogodišnjakinja čiji je zadatak<br />

i potreba odmoriti se od braka i zahtjeva negativnih<br />

svojstava te mašinerije-institucije. Pedro je<br />

patuljasti, ali karizmatični, pedesetogodišnjak čiji<br />

je siromašni i nemarni izgled boemskiji od izgleda<br />

hardcore boema; njegov je zadatak stvaranje,<br />

potpuno predavanje tom zahtjevu umjetnosti -<br />

umjetnost ne zna za radno vrijeme, govori nam<br />

on. Julia je apsolutno slobodumna i strankinja<br />

je u odnosu sa književnošću. Pedro je idealima i<br />

ideologijama neuhvatljiv i izrazito kompleksan i<br />

njegov je sakralni poslanički cilj: deificirati umjetnost.<br />

Julia je kolonizirala Marijev (i on je njen)<br />

emocionalni život. Pedro je zaintrigirao Marijeve<br />

profesionalne ambicije. Julia je nova tema trač<br />

zajednice - porodice. Pedro je jedina tema imaginarne<br />

zajednice - nacije.<br />

Na kraju, avantura sa Julijom je potpuno autobiografska,<br />

dok je priča o Pedru fikcija, dakle, po<br />

Llosinim riječima, laž.<br />

Ovakav dinamični i (skoro pa) binarnoopozicioni<br />

prelaz preko osnovnih svojstava dva za djelo<br />

krucijalna lika odveć je siromašan u odnosu<br />

na Llosinu nevjerovatnu vještinu stvaranja i<br />

razrađivanja likova. Bogatstvo likova ispunjava<br />

i zadovoljava recipijentstvo, a u slučaju Julije i<br />

Pedra čitalac je također raspolućen između dva<br />

oksimoronska sirenska pjeva: racionalnog glasa<br />

emocija i maničnog i nesuvislog krika soap opera<br />

stvaralaštva. Dakle, da li će i u što će i kada će<br />

eksplodirati ta dva ekspandirajuća toka pripovijedanja?<br />

Da li će na kraju biti ljubav ili ludilo? I da li<br />

će Mario biti dijelom jednog ili drugog?<br />

Kraj prethodnog paragrafa pokušaj je oponašanja<br />

uobičajenog kraja fantastičnih epizoda radijskih<br />

sapunica koje su djelo uzajamnog stvaralačkog<br />

odnosa Camacha i njegovog (otuđenog) starog<br />

typewritera, pogrebne kočije koja nije znala za<br />

godine. U ovakvim krajevima prisutan je efekat<br />

podražavanja nestrpljenja i iščekivanja, tako<br />

tipičan za kulturu sapunica, koju u ovom romanu<br />

<strong>Llosa</strong> problematizira i analizira komikom i ironijom<br />

- tim neizostavnim fetišom gospođice postmoderne.<br />

Pedro Camacho najsavršeniji je i najosobeniji<br />

primjer junaka takve kulture, pa se stoga<br />

nameće potreba posvećivanja još jednog paragrafa<br />

veličini njegove neobičnosti. Jedan članak<br />

u jednim novinama (u fikciji romana, naravno)<br />

nazvao ga je iskusnim piscem sapunskih opera,<br />

tropske mašte i romantičnog slova, neustrašivim<br />

simfonijskim dirigentom radio-scena, koji je i sam<br />

mnogostrani glumac baršunastog glasa. Junaci<br />

njegovih serija često su kvalitetniji i nestvarniji<br />

od njega samog - nazovimo to koncentričnošću<br />

krugova kreiranja likova, još jednim od uspjeha<br />

Llosinog romanesknog genija: iz plodnosti je<br />

Camachovog uma proistekao dijete iz incesta,<br />

zalutali divljak, lolita koju bi Nabokov i Kubrick<br />

rado poželjeli u svojim Lolitama, svećenik koji<br />

se bori za legaliziranje masturbiranja i uvođenje<br />

katoličkog komunizma, aristokrata koji isključivo<br />

želi biti nogometni sudija, argentinska reprezentacija<br />

sa svojim agresivnim i pogubnim prakticiranjem<br />

nogometa... Ako nacionalizam može<br />

biti komičan, onda je Camachov nacionalizam<br />

spram Argentine, Argentinaca i argentninskog<br />

najkomičniji nacionalizam u povijesti književnosti,<br />

što je i povod zabranjivanja Tetke Julije i piskarala<br />

u Argentini tokom vojne diktature.<br />

Iz perspektive poetoloških zanimanja, epizode<br />

Camachovih sapunica zanimljive su iz još jednog<br />

razloga: one, naime, mogu funkcionirati samostalno,<br />

kao novele, i u mnogome su slične početnim<br />

intrigirajućim poglavljima misterioznih romana u<br />

Calvinovom Ako jedne zimske noći neki putnik,<br />

još jednim velikim djelom postmodernističke<br />

književnosti.<br />

Pored kulture sapunica (i još mnogo toga), <strong>Llosa</strong><br />

je također razmišljao o književnoj vokaciji i bijednoj<br />

sudbini literature u Peruu, odnosno analizirao<br />

odnos kreativnog i ekonomski motiviranog<br />

pisanja (iako Camachov osnovni motiv, kao što<br />

smo vidjeli, nisu finansije), jer mladi je Mario,<br />

ne smijemo zaboraviti, neafirmirani pisac koji<br />

pokušava objavljivati svoje priče i koji, kao vjerovatno<br />

i svaki drugi pisac, želi živjeti u Parizu (što<br />

će kasnije i uspjeti ostvariti). Mario sedmično<br />

(pa čak i mjesečno) piše jednu priču i na kraju je<br />

naravno cijepa i baca u otpatke, a Camacho skoro<br />

cjelodnevno piše i njegove su drame najpopularnije<br />

na radijskim frekvencijama. No, očigledno<br />

je da su umjetnost i novac smrtni neprijatelji, kao<br />

svinje i margarete: Mario je postao M. V. <strong>Llosa</strong>,<br />

a Pedro Camacho je ostao njegov simpatični<br />

lik koji je izvršio sistematski genocid nad likovima,<br />

završio u ludnici, a potom postao potrčko<br />

u senzacionalističkom časopisu. Ali, ne smijemo<br />

razotkriti sve, kao što nećemo ni otkriti što je<br />

uslijedilo nakon Julijinog i Marijevog zaljubljenog<br />

i ushićenog držanja za ruke i odlazaka u bioskop<br />

i gledanja Buñuela, između ostalog (mogući će<br />

seksualnohedonistički čitalac možda posegnuti<br />

i za Llosinim romanima gdje je isprobao svoje<br />

erotizirajuće pero), ili što je, pak, institucija porodice<br />

svojim tradicionalnim prijekornim glasom<br />

rekla na sve to.<br />

Naposljetku: nemoguće je prikazati svu zavodljivost<br />

nevjerovatne Tetke Julie i piskarala, komičnog<br />

romana napisanog u dva paralelna narativa.<br />

11

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!