200.teh-grad-i-poglavlje5

Razlikuju se slijedeće vrste ripera u smislu načina njihova učvršćenja na podvozje dozera kao i
u smislu oblika samog “klina” ripera (slika 5.3.10) pri čemu oni mogu biti u smislu broja klinova
jednostruki, dvostruki ili trostruki:
- “radijalni” tip (okretni tip) ripera ravnim ili blago zakrivljenim “klinom” ripera,
- “paralelni” tip (čvrsti tip) ripera s ravnim te pri samo kraju zakošenim “klinom” ripera,
- kombinirani tip (promjenjivi tip) s različitim oblicima “klina” ripera.
Slika 5.3.10: Slijeva na desno: radijalni jednostruki te paraleni i kombinirani trostruki tip dozerskog ripera
(izvor: FIATALLIS Performance Handbook, 1981)
“Radijalni” riper omogućava promjenjivi kut ripanja što olakšava rad u stijenama heterogenih
makrostrukturnih obilježja. Tu je mala vjerojatnost podbacivanja materijala pod gusjenice dozera a što
sve olakšava lomljenje većih blokova deblje uslojenih stijena. “Paralelni” riper lakše prodire i «stoji» u
stijeni, a što izaziva manje habanje (trošenje) samog «klina» ripera. Međutim, “paralelni” tip ripera se
najčešće lome uslijed zapinjanja prilikom nailaska na dijelove stijene koja se ne može iz bilo kojeg
razloga ripati. Kod “radijalnog” tipa ripera je to nemoguće jer oni ne zapinju nego se okretanjem odižu
zbog načina učvršćenja i kinematike svog djelovanja iznad dijelova stijene koja se ne može lomiti.
Ripanje bi se moralo svakako primijeniti kada je to god moguće uz uvažavanje slijedećeg:
- ripanje je još uvijek više «umješnost» nego znanje, a primjena ove tehnike i tehnologije
iskopa ovisi o trenutnoj procjeni moguće primjene nego o nekoj zakonitosti moguće primjene,
- ukoliko ne postoji sigurnost o mogućnosti primjene ripanja, odnosno sumnja da se iskop
može u potpunosti uspješno izvršiti ripanjem, bolje je primijeniti miniranje.
Ipak se mora istaknuti općenito pravilo: “Ako možeš ripati .... ripaj!” ovisno obilježjima stijene koja
kao povoljne omogućavaju ripanje a to su sitna uslojenost, velika raspucalost, velika razlomljenost,
velika raspadnutost, krupnoznost, krhkost stijene, mala čvrstoća te mala gustoća stijene. Ripanje ipak
nije uvijek moguće kod navedenih povoljnih obilježja stijene osobito u slučaju nepogodne uslojenosti
kada dolazi do lomljenja prekrupnih komada koji onemogućavaju kretanje dozera a nisu također
pogodni za daljnju logistika dobivenog kamenog gradiva. Na tablici 5.3.3. vidi se organizacijskotehnološka
i tehno-ekonomska prednost ripanja nad miniranjem pri iskopu razmjeno tvrdih i čvrstih, za
ripanje povoljnih, stijenskih masiva:
Tablica 5.3.3: upuredba tehnike i tehnologije ripanja prema. miniranju stijene
ripanje: miniranje:
radna snaga: 1 čovjek grupa radnika
strojevi: 1 dozer s riperom više strojeva (kompresor, bušilica, dozer)
rad: neprekinuti s prekidima
pouzdanost: kao obično opasnost zbog uporabe eksploziva
kvalitet rada: jednoliko lomljenje stijene nejednoliko lomljenje stijene
U smislu svega dosad navedenog, teško je unaprijed odrediti mogući učinak ripanja, ali je on
to veći što je dozer snažniji te ako se dozer kreće na što manjoj brzini tj. ako se riper polako provlači
kroz stijenu. Pri tomu valja ripati samo one dijelove stijenskog masiva koje je moguće a ostale dijelove
mora se obavezatno zaobići i naknadno minirati.
60