200.teh-grad-i-poglavlje5

Udarni čekići dvojake su konstrukcije. Razlikuju se laki ručni udarni čekiči mase do oko 25
kg (tj. koliko može radnik prosječno držati rukama) ili teški lafetirani udarni čekići (slika 5.3.5) mase
do nekoliko tona koji su na neki učvršćeni na posebni nosač, koji opet može biti samohodan ili
nepokretan. Ručni udarni čekiči još su uvijek pretežito na pogon tlačenim (“kompriminiranim”) zrakom
dok su suvremeni lafetirani čekići pretežito na hidraulični pogon (slika 5.3.5 sredina).
Slika 5.3.5: Lafetirani udarni čekići za podvozja koja ih nose (bagere) mase do 25 t (sličica lijevo, laki do srednje
teški udarni čekići) i (sličica desno) srednje teški do teški hidralični čekiči za podvozja mase do 75 t)
Udarni čekić se sastoji od «oklopa», «tijela» sa mehanizimima odnosno ventilima (unutar
«oklopa») i (unutar «tijela» pokretljivog) dlijeta koje svojim kretanjem gore-dolje neposredno udarom
razara površinu stijene i to njezinim posmičnim naprezanjem uslijed utiskivanja (ulaska) vrha dlijeta u
stijenu. Dlijeta mogu biti različite veličine (duljine, promjera) i oblika, primjerice više ili manje tupo
stožastog ili sfernog odnosno šiljatog (pa ih praksi zovu «špice» koje služe pretežito za iskop «tvrde»
odnosno žilave stijene), zatim sa jednobridnim sječivom različite širine (pretežito za iskop «mekše»
stijene), zatim u obliku lopate (za iskop tla) itd (slika 5.3.6.)
Slika 5.3.6: Oblici dlijeta («špice») teških udarnih čekiča (sličica lijevo) i lakih (sličica desno) udarnih čekiča
Samohodni lefetirani udarni čekić smješteni su na kraku hidraličnog bagera (prethodna slika
5.3.4, slika 5.3.7) ili bager-utovarivača (tzv. “kombinirke”). Mase su do oko 3,5 tone a rade sa više
stotina (do zasada najviše tisuću) udara u minuti. Ovisno o inženjersko-geološkim i fizičko mehaničkim
obilježjima stijene koja se razara učinak ovakovih najtežih čekića kreće se do oko 50 m 3 /sat razbijene
(usitnjene) stijene (vidi tablice 5.3.1 i 5.3.2).
57