Kalendar prikazanja

Pierinu da stepenice, odozgo prema dolje, poljubi tri puta i naredila da se kraj posljednje stepenice, s
lijeve strane, postavi raspelo; svi bolesnici, kazala je prikaza, treba da, prije nego što zagrabe vode s
izvora kako bi je popili, mole Isusa, Gospodina, za oproštenje grijeha i poljube raspelo.
Pierina je izvršila naredbu.
Trinaestog svibnja 1966. oko 11.40 sati, dok je dvadesetak Ijudi molilo s njom pored izvora,
ponovno se po-javila »Tajanstvena ruža« i izrazila ovu preciznu želju:
— Želim da tu nastane udoban bazen, kako bi se u njega mogli uranjati bolesnici. — Budući da ju je
sada već dobro poznala, Pierina je upitala ružama obdarenu Gospu: — Kako da se nazove izvor? —
Gospa je odgovorila: — Izvor milosti. — Pierina nastavi ispitivati: — Što želite da se dogodi ovdje,
u Fontanelleu? — Odgovor bješe: — Djela milosrđa prema bolesnicima koji budu dolazili ovamo.
— (2) Nakon toga nestade božanska djevica.
Na izvoru u Fontanelleu mogu se izliječiti bolesnici! Munjevito se pronijela zemljom zapovijed:
Dopremite bolesnike! I, uistinu se dogodiše čudnovata izlječenja.
Osmi je lipnja 1966, popodne. Više od 100 Ijudi kleči i moli kraj izvora. — Ubrzo poslije 15 sati
stiže Pierina. Poziva posjetioce da mole s njom krunicu. Već nakon nekoliko trenutaka prekida ona
molitvu i uzvikuje: — Pogledajte u nebo!
Kao i Pierina, nekoliko vjernika vidi Majku Božju kako lebdi nad raženim poljem, šest metara
iznad izvora.
Hostije za Fatimu, papu i vjernike
Opet ima Gospa svoje tri ruže i moli da se od raženog klasja naprave hostije. Te hostije, naređuje
ona, treba odnijeti u Rim a 13. listopada u Fatimu, u Portugalu. Nakon te upute već se hoće udaljiti,
ali je Pierina moli da još ostane. Sveta se Djevica okreće prema odabranoj Pierini, koja joj sada
kazuje želje i pitanja vjernika, svećenika i bolesnika.
Šesti je kolovoza 1966, popodne. Više od 200 osoba moli kraj izvora. Oko 14.30 sati dolazi Pierina i
poziva opet sve da mole s njom krunicu. Četvrtu molitvu prekida Pierina: — Evo naše blažene
Djevice Marije!
Razgovori i molitve utihnuše. Svi slušaju kako Pierina razgovara s bićem koje je nevidljivo za njih.
Pošto ju je Pierina zamolila da je pobliže uputi što da se učini s domaćim hostijama, »Tajanstvena
ruža« zahtijeva da se malo raži pošalje njezinu »voljenom sinu papi Pavlu« i da se napomene da je
raž blagoslovljena njezinom pri-sutnošću. Osim toga, od preostale raži neka se ispeku hljepčići i
podijele u Fontanelleu za sjećanje na njezin dolazak.
Od tada Ijudi u Fontanelleu, kao i u Montichiariju, mole i nadaju se. Danju i noću. Kao i na mnogim
drugim mjestima gdje se dogodiše prikazanja.
Treba »opkoliti« fenomene
To je, uzevši u glavnim crtama, klasičan primjer prikazanja. Biće koje je do čudnovatog događaja
nepoznato,
vidi »nešto«, priopćava to — uzbuđeno doživljajem — drugima i dozivlje vjernike. Jesu li to Ijudi
osobitih spo-sobnosti? Jesu li natprosječno smjerni? Jesu li vjerski zanesenjaci? Jesu li
ekstravertirani i žele biti u prvom planu?
Metoda kojom se neki problem opkoljava mogućnosti-ma rješenja nije moj izum. Fenomeni što se
definiraju kao prikazanja, kao »zamjetljivo osjetilima«, kao rijetki do-gađaji i čudesa, zahtijevaju
metodičan pristup. Treba prikazati činjenično stanje, utvrđeno što je moguće po-mnije. Tek se na