Kalendar prikazanja

Evanđelja opisuju Isusa kao blaga čovjeka, spremna da pomogne, koji govorima potiče na čist život,
liječi teške bolesnike i oživljava mrtve. Isus osobno zna da mu je život u opasnosti. Sa svojom se
pratnjom povlači na Maslinovu goru s tri vrha, istočno od doline Kidron kraj Jeruzalema. Riskantna
je igra završena.
Opis jedne od najdramatičnijih akcija u svjetskoj lite-raturi poznaje svatko: potpomognuti Židovima
kojima je poznat teren, Rimljani traže Nazarenca. U svom skro-vištu apostoli, iscrpljeni
uzbuđenjima i naporima proteklih dana, padaju u dubok san. Jedino se Isus ne može smiriti, znoji se
»krvlju«. Treperavo svjetlo luči sablasno osvjetljava scenu. Uto se čuju vojnički povici i zveckanje
oružja. Bun-tovnici su opkoljeni.
Iz gomile progonitelja istupa Juda Iskariot, apostol, prilazi Isusu i Ijubi ga. (Judin je poljubac postao
pojam sramotne i podmukle izdaje.)
To je strašan trenutak, no treba se upitati što je, zapravo, mogao izdati Juda. Jednog miroljubivog
čovjeka kojeg je volio narod? Čovjeka koji je činio samo dobro? Osim toga, Isus je djelovao sasvim
javno; narod, bogoslovi i Rimljani dobro su poznavali njega i njegov lik. Rimljani su ga svaki dan
mogli uhapsiti ili odvesti na saslušanje. Zašto je trebalo da Juda poljupcem pokaže da je učitelj onaj
za kojim se traga? Evanđelisti izvještavaju da je Juda kazao starješinama i pismoznancima: »Koga
ja poljubim,
taj je.« — Upućuje li to odavanje poljupcem na zaključak da se Isus zakrabuljio i preobukao?
Ta noćna scena postaje buma. U Novom zavjetu piše:
»Tada Petar izvuče mač koji je imao sa sobom te udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu
desno uho« (Ivan, 18—10). Zarje Petar, član te miroljubive gilde, imao mač? Po svoj prilici je cijela
pratnja bila naoružana.
Isus je gospodar situacije; uviđa da je otpor uzaludan, te naređuje: »Stavi mač u korice!«
Isusa hapse i odvode. U metežu, apo'-.toli bježe kroz go-milu znatiželjnika i vojnika. Jedino borbeni
Petar želi sa-znati što će biti s njegovim gospodarom; prerušen, pomiješa se s rimskim vojnicima
kraj logorske vatre:
»Pošto ga uhvatiše, odvedoše ga i dovedoše u kuću ve-likog svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio.
A oni nasred dvorišta nalože vatru te posjedaju naokolo. 1 Petar je sjedio među njima. Kad ga vidje
neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, uprije u nj oči pa reče: 'I ovaj je bio s njim!' On zanijeka: 'Ženo,
ne poznajem ga!' Malo zatim opazi ga netko drugi pa reče 'I ti si njihov!' Petar odgovori:
'Čovječe, nisam!' Kad prođe oko sat vremena, opet netko ustvrdi: 'Zbilja, i ovaj je bio s njim; ta, i
Galilejac je!' No, Petar odgovori:'Čovječe, neznam što govoriš.'« (Luka, 22, 54 i dalje)
Okolnost da je Petar uspio provesti najmanje dva sata među rimskim legionarima kraj logorske
vatre, dokazuje da je bio lukavac.
Isusa vuku pred dva suda, preslušavaju ga, izruguju mu se, muče ga, proglašuju ga krivim i pribijaju
na križ. Carmichael (24) uvjerljivo je utvrdio da je raspinjanje bilo rimski način izvršavanja kazne;
nakon rimske osude iz-vršiše rimski vojnici pribijanje na križ. To se, pretpostavlja teologija, zbilo
gcdine 32. Kao što nagovješćuje natpis na
križu, Isus je pogubljen zbog političkog prijestupa... kao »kralj židovski« (Ivan, 19, 19—22).
Izjava
Da bi se dopunio ovaj kratki prikaz, treba kazati da je Isus bio tankoćutan, vješt liječenju i
poznavalac Svetog pisma, parapsiholoških sposobnosti i vrlo nadaren govor-nik. Nitko ne može
poreći apsolutno poštenje i smjernu bogobojaznost ako se on ocjenjuje kao povijesna ličnost. Kao
esen ili dobar poznavalac pravila njihova reda, os-tvarivao je zapovijedi o Ijubavi prema bližnjemu,
uzdržlji-vosti i spremnosti da se pomogne. Međutim, otkad su pred nama kumranski tekstovi, zna se
i to da su zastupnici esen-skog učenja, unatoč svoj svojoj miroljubivosti, bili anga-žirani protivnici