Kalendar prikazanja

Prefekt koledža opomenuo nas je da treba da svakog dana živimo tako da u svako doba možemo
čista srca stati pred Boga, jer nikada nismo posumnjali u njegovu riječ, jer vjerujemo u riječ Božju
ne odstupajući nimalo od Svetog pisma.
Za vrijeme te prodike postade mi jasno da bih ja ne-sumnjivo stajao s lijeve strane, jer sam pun
sumnji. Je li tome tako, mozgao sam, je li prefekt u pravu kad kaže da će Bog nagraditi one vjernike
koji ne sumnjaju? Hoće li oni koji su u stanju da vjemju bez pogovora, stajati Bogu s desne strane?
Samo zato što su uvijek vjerovali? Istina, prefekt se neprestano poziva na riječ. Božju, ali on nije
prisustvovao ni nebeskom izboru niti nagradivanju vjernika! Mogao se prevariti. Opravdava se,
doduše, pozivanjem na riječ Božju, ali moj bi mudri i svemogući Bog (koji je još zadržao ponešto
od dobroćudnog starca duge bijele brade) kazao: »Djeco moja, dao sam vam razum da se njime
koristite. Stvorio sam vas pametnijima od ži-votinja kako biste mislili i pitali. Oni među vama koji
su bili prevelike kukavice da bi razmišljali, ne spadaju u moje kraljevstvo, oni koji se nisu koristili
svojim razumom, prokleti su.« — Od tada je prošlo 20 godina, no jezgra se mog dijetinjeg mišljenja
sačuvala: ja mislim i pitam.
Usprkos svim sumnjama, tada bijah uvjeren da je Isus, Sin Božji, skovao one divne i dirljive
riječi. Danas znam da i taj tekst potječe iz takozvane »Josipove oporuke« (21). Navodim:
»Prodali su me kao roba, ali me Gospodin oslobodio;
zarobili su me, ali mi je pomogla njegova snažna ruka;
mučila me glad, ali me Gospodin nahranio; bio sam
sam, ali me Gospodin tješio; bio sam bolestan, ali me posjetio Svevišnji; bio sam u zatvoru, ali me
Izbavitelj pomilovao.«
Isus Krist, superstar
Jesu li potrebni još neki dokazi o tome da Isusove riječi nisu rođene u njegovu »božanskom duhu«?
One su se davno prije njega upotrebljavale vjerski. U kolu objašnje-nja trebalo bi još da se
protumače dubinskopsihološki kao arhetipske uspomene iz nesvjesnoga (C. G. Jung), ali ni tada ne
bi bile božanskog podrijetla.
Meni se čini izvjesnim da je Isus pohađao esensku školu i vrlo, vrlo dobro poznavao njihovo
učenje. Na taj je način čovjek iz Nazareta ili Betlehema, na osnovi predajom sacuvanog vjerskog
duha, raspirio plamen kršćanstva. Zar bi to bilo tako strašno? Samo ako Isusova izjednačenost s
Bogom mora ostati temelj kršćanskog nauka.
Blagonaklono se gleda na val zanimanja za Isusa, kao da on znači okretanje mladeži prema vjeri.
Dopušta se da se u crkvama izvode mjuzikli s Isusom Kristom, super-starom. Ja ne bih htio da moj
Bog bude našminkan, da pleše, pjeva i dere se. Moje je vjerovanje u božansku sve-moć, ipak,
preveliko, čak vrio staromodno: za mene je on nepovrediv. To bi neprirodno lakrdijanje bilo suvišno
kad bi se na pitanja o riječi Božjoj odgovorilo iskreno i, nakon najnovijih istraživanja, nesmiljeno
otvoreno. Uvjerenje je danas privlačnije nego vjerovanje.
Rezime mog gledista