Kalendar prikazanja

Izvještaji Flavija Josipa
1 židovski je povjesničar i vojskovođa Flavije Josip (37 do 97) u svojim djelima »Povijest
židovskog rata« i »Židovska arheologija« posvetio posebnu pažnju esenskoj zajednici.
U osmom poglavlju druge knjige »Povijesti židovskog ra-ta« (15) iznosi pojedinosti o toj vjerskoj
zajednici, koje treba prihvatiti od riječi do riječi:
»Kod Židova postoje, naime, tri vrste filozofskih škola;
jednu tvore farizeji, drugu saduceji, a treću, koja živi prema osobito strogim pravilima, takozvani
eseni. Ovi su, također, rodeni Židovi, ali su međusobno povezani Ijubavlju još više nego drugi...
Brak ne cijene baš osobito, ali prihvaćaju tuđu djecu dok su još malena i sposobna da se obrazuju,
postupaju s njima kao da su im rodbina i usađuju im svoje običaje... Bogatstvo preziru. Postoji
propis da svatko tko želi pristupiti sekti, mora predati svoju imovinu zajednici... Pripadnicima reda
koji dođu odnekuda, na raspolaganju je sve ono što nađu kod svojih drugova kao da je to njihova
vlastita imovina... Što se tiče odijela i cjelokupne vanjštine, doimlju se poput dječaka... Odjeću i
cipele mijenjaju tek kad ih sasvim poderu... Prije jela govori svećenik molitvu... Poslije jela moli
opet... Samo za dvoje imaju potpuno slobodu: za pružanje pomoći i iskazivanje milo-srđa...
Izvanredno cijene mir... Vrlo rado se posvećuju proučavanju zapisa starih naroda, osobito zato da bi
dokučili što je spasonosno za tijelo i dušu... Boli svla-davaju duševnom snagom, a slavna smrt im je
draza negoli i najduži život. To njihovo shvaćanje je osobito došlo na vidjelo u ratu protiv Rimljana.
Mučili su ih, rastezali im udove, palili ih, lomili im kosti; mrcvarili su ih svim zamislivim mučilima
kako bi ih natjerali da hule protiv zakonodavaca ili da okuse neko njima zabranjeno jelo... Ni jednu
ružnu riječ nisu uputili svojim mučite-Ijima... Naime, oni čvrsto vjeruju da je tijelo, doduše,
podložno raspadanju i da je prolazno, ali da dusa živi navijeke... Ima... među njima i takvih... koji
tvrde da unaprijed znaju budućnost. Uistinu se rijetko dogodi da se njihovo proročanstvo ne
ispuni...«
Slučajni nalazi na Mrtvome moru
Flavije Josip, koji je sastavio zapise 77. n. e., bio je tako dobro obaviješten o esenima zato što je,
prema vlastitom kazivanju, tri godine živio među njima. Vrlo je vjerojatno da je znao i za pismena
predanja na kožnim svicima iz vremena oko 100. prije n. e., koje je zajednica, za vrijeme jednog
ustanka (66) koji ju je ugrozio, sakrila — spremljene u vrčeve — u susjednim spiljama.
Tempirana na 2000 godina, eksplodirala je — ne mogu se drukčije izraziti — ta teološka bomba.
Godine 1947. slučajno su u spiljama u Vadi Kumranu pronađeni do-kumenti koje su sakrili eseni, a
koji su danas poznati kao »svici s Mrtvog mora«. Više se ne mogu ukloniti iz teološko-
-povijesne literature. Cijelu tu pustolovinu oko kumran-skih zapisa opisao je Heinrich Alexander
Stoll u svojoj knjizi »Spilja na Mrtvom moru« (17). Taj nečuveno drago-cijeni »Priručnik o
poučavanju«, koji su već eseni opskrbili komentarom(!), obišao je pola svijeta, razmatrao se na
sveučilištima i u samostanima, dok nije, nakon svakakvih spletki i hazardiranja novcem, dospio u
dobre mke, u ruke objektivnih učenjaka kao što su profesori Andre Dupont-
-Somer (18) i Millar Burrovvs (19).
Isus je epigon?
Prijevod kumranskih svitaka nesumnjivo pokazuje da:
bitni dijelovi Evanđelja potječu iz esenske škole, Isusov način života i ponašanje bili su u skladu s
esen-skim običajima,