Kalendar prikazanja

2. listopada 1950. — Nadbiskup dobiva dopis Svetog oficija, datiran 28. rujna. U njemu piše;
»Sveti oflcij potpuno odobrava ono što je Vaša eksce-lencija (= bamberški nadbiskup) naredila u
ovoj situ-aciji, te hvali kler i članove Katoličke akcije, koji su se savjesno pridržavali nadbiskupovih
propisa. Međutim, ostale vjernike, koji se do danas opiru odlukama crk-venih vlasti, treba upozoriti
da ih poslušaju... Dodaje-mo da se moljenje na brdašcu doimlje poput priznanja istinitosti vizija, pa
se treba uzdržati od njega...«
12. listopada 1950 — Crkvene vlasti zahtijevaju da izra-žavanje pobožnosti na brdu prikazanja,
koje se odavno zbiva bez svećenika, izbjegavaju i vidovita djeca.
4. kolovoza 1951 — Sijedi župnik Gailer, koji se 38 godina brinuo za župu i kojeg su voljeli
njegovi župljani, smjesta je premješten zbog toga što je zastupao »istinitost«
prikazanja. — Osam godina kasnije vratio se kao mrtvac u svoju župu.
15. kolovoza 1951 — Objelodanjuje se nov dekret Svetog oficija:
»U srijedu, 18. srpnja 1951, na zasjedanju najviše kon-gregacije Svetog oficija, njihove su
eminencije, prečasna gospoda kardinali, kojima je povjeren vrhovni nadzor nad vjerom i
ćudorednošću, nakon ispitivanja spisa i dokumenata... zaključili: Nesumnjivo je da spomenuta
prikazanja nisu nadnaravna. Stoga se njihov kult u spomenutom mjestu, a i drugdje, zabranjuje.
Svećenici koji ubuduće budu sudjelovali u tom nedopuštenom kultu, smjesta će izgubiti pravo da
posvećuju. U če.vr-tak, 19. istog mjeseca i godine, za vrijeme uobičajene audijencije, odobrene
njegovoj ekscelenciji, gospodinu asesoru Svetog oficija, njegova Svetost božanskom providnošću,
papa Pio XII, odobrio je, potvrdio i na-redio da se objavi predočeni mu dekret.
Izdano u Rimu, u palači Svetog oficija, 25. srpnja 1951.«
22. kolovoza 1951 — Nakon inkvizitorskog preslušavanja uskraćuje upravitelj župe, dr Schmitt,
vidovitoj djeci pri-manje sakramenata i zahtijeva da se ona ne samo klone brda s prikazanjima, već i
da ubuduće izjavljuju da nisu nikada vidjela Majku Božju.
15. svibnja 1953 — Odlukom u procesu koji je pokrenuo nadbiskupski ured, naređuje se prisilno
raščišćavanje brda (uklanjanje Marijina kipa, oltarcića itd.).
4—6. veljače 1957. Pred sudom prvog stupnja u Forch-heimu održava se suđenje umirovljenu
državnom činovniku Paulu Schneideru, kojije 1954. objavio djelo (22) o Heroldsbachu. U tom se
procesu zbog uvrede časti pdjavio opet kao tužitelj nadbiskupski ured. — Među svjedocima bijaše i
.vidovite djece, kojoj je sada — 1957 — bilo već 17 ili 18 godina. Ona su potvrdila prikazanja iz
razdoblja 1949—1952.
/ u Heroldsbachu se zbilo sunčano cudo
Treba još spomenuti da se 8. prosinca 1949. zbilo i u Heroldsbachu sunčano čudo, koje je
promatralo 10.000 Ijudi. 0 tome je župnik Gailer unio u zapisnik ovo:
»Sunce nam se približavalo i pri tome jako pucketalo. Vidio sam u njemu vijanac od ruža, širok 20
cm. Antonie Saam vidjela je u suncu Majku Božju s djetetom. Bilo nas je gore petorica svećenika.
Dokle god budem živ, svje-dočit ću o tome.« Dr. J. B. Walz, profesor teologije, daoje ovaj opis
(23):
»Bilo je sve svjetlije i svjetlije, sve blještavije. Činilo mi se da sunce postaje sve blještavije i veće
i da nam se pri-bližava. Kao da me zaslijepilo. Potpuno je ovladao mno-me dojam da se radi o
izvanrednu događaju, i povjerovao sam da će se iznenada dogoditi nešto izvanredno strašno.
Prestrašio sam se... Uto se sunce poče okretati, vrlo brzo i u krugu, a okretanje bijaše tako izrazito
i brzo da mi se činilo kao da sunčev kolut vrti vrlo hitro i jednolično neki motor. Pri tome se
sunčev kolut poka-zivao u prekrasnim bojama.«