vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pravo? Kako možemo razlikovati između dobra i<br />
zla, između istinskoga i prividnoga prava? Salomonova<br />
molba ostaje odlučno pitanje pred kojim<br />
stoje političar i politika, pa i danas.<br />
U velikom dijelu stvari koje se trebaju pravno<br />
regulirati, većina može biti dostatan kriterij. Ali,<br />
očito je da za temeljna pitanja prava, kod kojih<br />
se radi o dostojanstvu čovjeka i čovječanstva, načelo<br />
većine nije dostatno: svaka osoba koja nosi<br />
odgovornost mora sebi pri stvaranju prava tražiti<br />
kriterije svoga usmjerenja. U trećem je stoljeću<br />
veliki teolog Origen ovako opravdao otpor kršćana<br />
prema određenim tada postojećim pravnim<br />
sustavima: "Kada bi se netko zatekao među Skitima,<br />
koji imaju bezbožne zakone, i bio prisiljen<br />
živjeti među njima… tada bi on vrlo razumno<br />
postupio, kada bi u ime zakona istine, koji je kod<br />
Skita upravo protuzakonje, zajedno s istomišljenicima<br />
formirao udruge također protivne postojećem<br />
sustavu." 2<br />
Iz ovoga su uvjerenja djelovali pokreti otpora<br />
protiv nacističkoga režima i protiv drugih totalitarnih<br />
režima služeći tako pravu i čovječanstvu<br />
u cjelini. Za ove je ljude bilo neosporno očito da<br />
je postojeće pravo zapravo bilo nepravo. Ali kada<br />
demokratski političar donosi odluke, pitanje - što<br />
sada odgovara zakonu istine, što je zaista pravo i<br />
što može postati zakonom - nije tako očigledno.<br />
Što je, s obzirom na temeljna antropološka pitanja,<br />
pravo i što može postati važeće pravo, danas<br />
nije uopće po sebi očigledno. Odgovoriti na pitanje,<br />
kako prepoznati što je zaista pravo, i tako<br />
služiti pravdi u zakonodavstvu, nikada nije bilo<br />
jednostavno, i ono je danas, sa svim našim znanjem<br />
i moću, postalo još teže.<br />
Kako prepoznati što je pravo? U povijesti su<br />
pravni sustavi gotovo uvijek bili utemeljeni na<br />
religiji: pozivajući se na božanstvo, odlučivalo<br />
se što će biti među ljudima po pravu. Za razliku<br />
od drugih velikih religija, kršćanstvo nikada nije<br />
državi i društvu nametalo objavljeno pravo, niti<br />
pravni poredak koji proistječe iz objave. Umjesto<br />
toga, ukazivalo je na prirodu i um [Vernunft] kao<br />
istinske izvore prava - i na sklad objektivnog i su-<br />
Dokumenti Svete Stolice<br />
bjektivnog uma, koji naravno pretpostavlja da su<br />
obje sfere ukorijenjene u stvaralačkom Božjem<br />
Umu. Kršćanski su se teolozi pri tome priklonili<br />
filozofskom i pravnom pokretu, koji se počeo<br />
oblikovati u drugom stoljeću prije Krista. U prvoj<br />
polovici toga stoljeća, došlo je do susreta između<br />
prirodnoga društvenog prava koje su razvili stoički<br />
filozofi i vodeći učitelji rimskoga prava. 3 Iz<br />
ovoga je susreta rođena pravna kultura Zapada,<br />
koja je bila i jest od presudne važnosti za pravnu<br />
kulturu čovječanstva. Od ovoga predkršćanskog<br />
spoja između prava i filozofije, polazi put preko<br />
kršćanskoga Srednjeg vijeka i pravnoga razvoja<br />
Prosvjetiteljstva, sve do Deklaracije o ljudskim<br />
pravima i našega njemačkog Ustava iz 1949., kojim<br />
se naš narod obvezao na "nepovrjediva i neotuđiva<br />
ljudska prava kao temelj svakog ljudskog<br />
zajedništva, te mira i pravde u svijetu".<br />
Za razvoj prava i za razvoj čovječanstva bilo<br />
je presudno da su se kršćanski teolozi postavili<br />
na stranu filozofije, a protiv vjerskoga prava povezanoga<br />
s mnogoboštvom, i da su priznali um<br />
i prirodu u svom suodnosu kao općenito valjan<br />
izvor prava. Ovaj je izbor pokazao već sv. Pavao<br />
u Poslanici Rimljanima, kada je rekao: "Ta kad<br />
se god pogani, koji nemaju Zakona, [Izraelsku<br />
Toru] po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona,<br />
oni su sami sebi Zakon" (Rim 2,14sl.). Ovdje se<br />
pojavljuju dva temeljna poimanja prirode i savjesti,<br />
gdje savjest nije ništa drugo nego Salomonovo<br />
pronicavo srce, um otvoren govoru bića. Ako<br />
se do vremena Prosvjetiteljstva, do Deklaracije o<br />
ljudskim pravima nakon Drugoga svjetskog rata,<br />
i do stvaranja našeg Ustava, time činilo da se pitanje<br />
s obzirom na temelje zakonodavstva razjasnilo,<br />
u posljednjih pola stoljeća došlo je do dramatična<br />
zaokreta. Ideja prirodnoga prava danas se<br />
smatra posebnim katoličkim naukom, nevrijedna<br />
spominjanja izvan katoličkih krugova, tako da je<br />
gotovo sramota uopće spomenuti tu riječ. Htio<br />
bih kratko objasniti kako je došlo do toga. Kao<br />
osnovno, to je zbog teze, da bi između biti i trebati<br />
postojao nepremostiv jaz. Iz biti ne bi moglo<br />
slijediti trebati, jer se radi o potpuno različitim<br />
razinama. Temelj je za to da je u međuvremenu<br />
pozitivističko shvaćanje prirode postalo gotovo<br />
2 Contra Celsum, knjiga 1, poglavlje 1; usp. A. Fürst, Monotheismus und Monarchie. Zum Zusammenhang von Heil und<br />
Herrschaft in der Antike. u: Theol. Phil. 81 (2006), str. 321-338; citat str. 336; usp. J. Ratzinger, Die Einheit der Nationen.<br />
Eine Vision der Kirchenväter, Salzburg - München, 1971., str. 60.<br />
3 Cf. W. Waldstein, Ins Herz geschrieben. Das Naturrecht als Fundament einer menschlichen Gesellschaft, Augsburg,<br />
2010., str. 11sl.; str. 31-61.<br />
Službeni <strong>vjesnik</strong> | br. 3 | 2011. | 263
Change language