vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ga državnog dušmanina! Među njima pseudonimi<br />
Posejdon, Fides, Tomislav, Sijedi i drugi.<br />
Ad 3: Iz Udbina dokumenta uopće ne rezultira<br />
da je zaključak o Biskupovu "suradništvu" s Udbom<br />
"moguć", kako to tvrdi novinar, nego upravo<br />
nemoguć! To bi auktoru ovoga njegova "zaključka"<br />
moralo biti jasno i iz njegova predhodna "zaključka":<br />
ako je naime biskup Žanić bio "suradnik", što<br />
će mu u blizini "krtica"? A pogotovo toliko "krticâ"?<br />
A isto je tako jasno da Biskup nema veze<br />
s Udbom, jer Ivković donosi dokument još od<br />
14. srpnja 1981. na kraju kojega stoji: da biskup<br />
Žanić nije želio primiti na razgovor predsjednika<br />
Komisije za vjerska pitanja i njegove suradnike,<br />
nakon što su bili kod provincijalne uprave u <strong>Mostar</strong>u.<br />
Ivković: "U dnu dokumenta stoji zanimljiva<br />
napomena u vezi s Međugorjem: 'iako se htjelo o<br />
istoj stvari razgovarati i sa mostarskim biskupom<br />
Žanićem, do susreta s njim nije došlo. Stiče se utisak<br />
da ovakav susret biskup Žanić nije želio i da<br />
ga je po svaku cijenu u ovom trenutku želio izbjeći"<br />
(MM, str. 135). "Suradnik" ne izbjegava susret,<br />
nego leti ususret! Već smo rekli da je u kolovozu<br />
1981. Biskup ubrojen u državne neprijatelje!<br />
Nikada se nije čulo u svih ovih dvadeset godina,<br />
kako su curile vijesti iz Udbinih arhiva, da<br />
je biskup Žanić bio i u kojem obliku "suradnik",<br />
"povjerenik", "informator" tajnih službi. A jesmo<br />
čuli od njegovih suradnika na Ordinarijatu, don<br />
Luke Pavlovića i don Ante Luburića, da su u sarajevskoj<br />
Komisiji za vjerska pitanja znali reći kad<br />
je bio u pitanju biskup Žanić: "Samo neka ne dolazi<br />
biskup Žanić!" Još i ova: don Radoslav Zovko,<br />
sadašnji bolnički kapelan u <strong>Mostar</strong>u, pripovijeda<br />
kako ga je Udba nekom prigodom tih godina -<br />
točnije 1985.-1986. kada je tražio putovnicu za<br />
odlazak u inozemstvo, htjela angažirati da joj daje<br />
"informacije" iz uredništva "Crkve na kamenu",<br />
gdje je bio zaposlen. Na to im je don Rade odgovorio:<br />
"Neka mi to rekne biskup Žanić. Ja sam<br />
njemu na ređenju obećao poslušnost. Pa ako mi<br />
on naredi, onda ću raditi po njegovoj direktivi".<br />
Nisu mu više nikada to spomenuli! A, eto, mogli<br />
su imati dva "suradnika"!<br />
Tako bismo mogli nizati i demantirati brojne<br />
druge neistine i dezinformacije udbaških informatora,<br />
koje nam servira "Misterij Međugorja"!<br />
I to bi sada trebao biti dokaz "Misteriju Međugorja"<br />
da je biskup Žanić bio suradnik zloglasne<br />
Udbe. I te bi i tolike neistine trebalo dostaviti<br />
vatikanskoj Komisiji o Međugorju - ovo posljednje<br />
per conoscenza vatikanistu Tornielliju - da<br />
<strong>Mostar</strong>sko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija<br />
ih članovi Komisije razmatraju na svojim sjednicama!<br />
Zaključak. Udbaški dokumenti koje donosi<br />
novinar Ivković ne dokazuju tezu knjige “Misterij<br />
Međugorja”. Novinar želi dokazati da je<br />
jugoslavenska Udba sve poduzimala da što više<br />
kompromitira biskupa Pavla Žanića koji je bio argumentirano<br />
protiv međugorskih proučavanih a<br />
nedokazanih “ukazanja”. Donosi se glavni dokument<br />
iz 1987. godine, koji je posve u suprotnosti<br />
s nakanom i novinara i izdavača. Zašto?<br />
Biskup je Žanić s početka, od 1981., bio, čini<br />
se, otvoren prema fenomenu, jer je kao katolički<br />
biskup vjerovao u samu mogućnost Gospina<br />
ukazanja u svijetu. U tom kontekstu valja shvatiti<br />
njegovu borbu protiv bezbožnih i nevjerničkih<br />
komunista s obzirom na zaštitu franjevaca i<br />
“vidjelaca” u Međugorju. Ali s obzirom na sam<br />
fenomen u toj župi bio je svaki put vrlo oprezan:<br />
I kad je “vidjelicu” Mirjanu pod njezinom prisegom<br />
snimao u protuslovlju i laži 21. srpnja 1981.:<br />
“Išle smo tražiti ovce...”, odnosno: “Oprostite, išle<br />
smo pušiti...” I kad je pisao apostolskomu nunciju<br />
19. kolovoza 1981: “U mojoj duši se nije iskristalizirao<br />
sud o svemu tome. Halucinacije? Vrhunaravno?”<br />
I kad je pisao papi Ivanu Pavlu II. dne 6.<br />
rujna 1981.: “Razgovarao sam s djecom vidiocima.<br />
Oni vide ‘nešto’, ali ni meni nije jasno, radi li<br />
se o nadnaravnom fenomenu ili ne”, kao što smo<br />
donijeli u Ogledalu Pravde. Uvijek je dakle razlikovao<br />
subjektivno dječje priviđenje, pričinjanje,<br />
doživljavanje od objektivne stvarnosti Gospinih<br />
ukazanja i poruka koje je trebalo dokazati.<br />
Pravi je preokret u biskupu nastupio nakon<br />
14. siječnja 1982. kada je biskupu Žaniću došlo<br />
troje “vidjelaca”: Vicka, Marija i Jakov da prenesu<br />
“Gospinu poruku” kako se biskup u hercegovačkom<br />
slučaju “prenaglio”. Biskup je više puta djecu<br />
u tom razgovoru priupitao ima li kakvih “poruka”<br />
“kapelanima”, o čemu je on čuo s druge strane.<br />
Vidioci su kategorično nijekali.<br />
Ali 3. travnja 1982. Vicka i Jakov dolaze biskupu,<br />
opet po “Gospinu” nalogu, da mu kažu da oni<br />
neposlušni mostarski kapelani “nisu ništa krivi”!<br />
Tu, kada se pokazalo da se “međugorski fenomen”<br />
uključio u “hercegovački slučaj”, nastao je<br />
pravi preokret i prijelom. I nije više bilo povratka.<br />
Nizali su se argumenti za argumentima koji su biskupa<br />
sve više uvjeravali da se radi o prijevarama<br />
i lažima u službi bolnoga “hercegovačkog slučaja”.<br />
Svoj je stav biskup Žanić posve “iskristalizirao”:<br />
Porukom župnicima u prosincu 1982., Pozicijom<br />
Službeni <strong>vjesnik</strong> | br. 3 | 2011. | 343
Change language