vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

nac; dvojica povjesničara, don Ivica Puljić i don
Milenko Krešić, koji su stavili događaj u povijesne
okvire, prvi u praksu planištarenja, a drugi u
osmansko doba. Događaj su u pjesmu pretočili:
Zlatko Glavinić i s. Gabriela Tadić, dok se Stanislav
Vukorep bavi problematikom Markova groba.
Na kraju svoga izlaganja Vide je naglasio da
knjiga donosi i arhivske dokumente, iz Rima i
Stoca, o mučeništvu Marka Milanovića. Pozvao
je da se moguća uslišanja po zagovoru ovoga svjedoka
vjere dostave "Udruzi Marka Milanovića" ili
Biskupskom ordinarijatu.
Don Ivan je ponajprije objasnio sam naslov
naglasivši da se riječ "mučeništvo" uzima isključivo
u pripovjedačkom - govornom smislu a ne
u crkvenom odnosno liturgijskom. Posebno se
osvrnuo na posljednje Markove riječi i glavnu
rečenicu koja je ostala zapisana, prema pričanju
svjedoka, a to je: "Ja sam katolik, pak vi činite što
hoćete." Naglasio je da je ta rečenica, prije smrti,
sasvim dostatna da Marka okvalificira kao svjedoka
vjere, zvijezdu našega neba koja je zasjala
Marko Milanović (Kruševo kod Stoca,
1837. - Jakomir na Morinama, 1859.), sin je Tome i
Cvijete r. Puljić, koji su imali još pet sinova i dvije
kćeri. Prema pisanim svjedočanstvima don Vidoja
Maslaća, župnika u Dubravama (1824.-1862.), kojima
je tada pripadalo i stolačko Kruševo i nevesinjski kraj,
Marko je svršetkom mjeseca travnja 1859. godine išao
u planinu na Somine, na očevo imanje. Na putu ga
je skupina hajduka iz Vojvodine i Crne Gore, koji su
se borili protiv Turaka, zaustavila i orobila zajedno s
ostalom četvoricom suputnika: dvojicom pravoslavnih,
jednim drugim katolikom i jednim muslimanom.
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
na hercegovačkom obzoru. Tih nekoliko riječi
sasvim je dovoljno pjesnicima da ga opjevaju
i umjetnicima da ga prikažu, dostatno je da ga
uzmemo kao primjer divljenja i poštovanja, naglasio
je predstavljač, te pozvao prisutne da se na
primjeru ovoga običnog mladića valja učiti kako
se brani, ne samo vjera u Trojedinoga Boga, nego
isto tako i vjera u jednu, svetu, katoličku i apostolsku
Crkvu.
Pjesmom klape "Signum" završila je ova kulturna
večer, jedna u nizu tjedna, od 7. do 13. studenoga,
"Tropletovi dani kulture: vjera-baštinaidentitet".
Svi su se prisutni složili da bi bilo teško
naći vrsnijega svjedoka vjere, baštine i kulture od
ovoga hrabrog mladića s kojim bi se trebala bolje
upoznati javnost ne samo u Mostaru i Hercegovini,
nego i šire.
Podsjetimo da je Troplet mlada skupina oduševljenika,
ponajprije intelektualaca, koji rade na
očuvanju i promicanju kršćanskih, kulturnih i
domoljubnih vrjednota.
Hajduci su na Morinama iznad Nevesinja, na brdu Jakomiru,
od Marka tražili da se "prikaže za hrišćanina"
ili pravoslavca, a odrekne svoga rimokatolištva. Nakon
ponovljenih prijetnji da zaniječe svoje katoličko
ime, čak uz obećanje da će mu se život poštedjeti, kao
što se to dogodilo s njegovim suputnikom katolikom
malo prije toga, Marko je u svjedočenju ostao postojan
do krvi: ,,Ja sam katolik, pak činite što hoćete!"
Na to mu je odrubljena glava. Četvrti dan tijelo mu
je, čitavo i mirisavo, pokopano pokraj puta. Četrdeset
dana poslije jedan je katolik pohodio njegov grob i
našao mu tijelo neraspadnuto, a njegove "haljine bijele
i čiste kao da bijaše živ". Ljudi su u tome čitali Božije
znakove. Toga istog ljeta don Jozo Brnić, Krčanin,
dubravski kapelan (1858.-1860.), izišao je na Morine
i kod Markova groba slavio sv. Misu. "Miris mučeništva"
stao se širiti. O tome događaju obaviještena je
Kongregacija za širenje vjere u Rimu i biskup u Dubrovniku,
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.
Zbog više razloga - krvavih ratova, ljudskih strahova,
učestalih ubojstava, susjedskih odnosa katolika i
pravoslavnih - glas je o mučeništvu tijekom vremena
zamirao, ali nije nikada utihnuo. Sedamdesetih godina
prošloga stoljeća opet je živnulo zanimanje za toga
našeg svjedoka vjere i širi se do danas. Godine 1859.
Uskrs je bio 24. travnja. Svjedočanstvo se Markovo
dogodilo svršetkom istoga mjeseca, pa mu spomen
smrti stavljamo na 30. travnja. Vrijeme, rodoslovlje i
sam događaj opširno su opisani u knjizi "Mučeništvo
Marka Milanovića", Crkva na kamenu, Mostar, 2010.
Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. | 323