vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Preponosan. U Beču je kancelar Kaunitz, koji
je veoma cijenio Boškovića, posebno pročitavši
njegov Memorandum od 67 stranica o "brerskoj
aferi", odnosno o zvjezdarnici u Breri, primijetio
"da toliko govori o sebi i u takvu stilu da iz
njega izlazi suviše visoko mišljenje o vlastitim
zaslugama". 21 Riječ je o zvjezdarnici u Breri kod
Milana, u kojoj je Bošković radio od 1766. do
1772. i u koju je uložio mnogo truda i novca i konačno
spletkama izgubio ravnateljsko mjesto dok
je obilazio po Italiji. 22
Majka: Ne uzoholi se! Engleska kraljevska
akademija odlučila je 1766. god. da Boškovića
pošalje u Kaliforniju radi promatranja Venere
dok bude prolazila ispred Sunca, 1768. Javio to on
sestri Anici koja se u pismu od 13. listopada 1766.
čudi: "da Inglezi toliko tebe katolika i jezuvitu
ćute, da te obiraju između svijeh njihovijeh". 23 A
majka mu poručuje: "I prije si se spravljo u Indije,
ma nijesi izvršio. Ako li i to bude, hvala Bogu!
Samo mi je žo da ćeš biti premdaleko, kad ja
otidem na veći put, koga imam dobrzo učinit, i
tako da će ti docna moć doć glas od moje smrti,
a meni dugo pomoć od tvojijeh misa i molitava...
Govorio je neki naš dobri P. D. Nichei: komu
nije dosta što je dosta, ništa mu nije dosta. Tako
i tebi...". 24 Majka ga upozorava na stožernu krjepost
umjerenosti. Još i ova: kad je bio na vrhuncu
svoje slave, poručila mu je majka: "Drago mi je
da općiš sa kraljevima i velikašima, ali te molim,
ne uzoholi se! Ja bih se ipak više radovala kad bih
znala da davaš misioni, jer bi to bilo uharnije tvojoj
duši." 25 Majka u njemu želi vidjeti svećenika,
propovjednika, misionara Božje poruke. A ostalo
će se nadodati.
Zajedništvo u vječnosti. Kada mu je 1770.
umro brat Baro, on piše svojima izražavajući čvrstu
vjeru u spasenje cijele obitelji u vječnom životu:
"Bude li se svidjelo Bogu, nadamo se da ćemo
se svi naći zajedno i vječno uživati bez ikakva
straha da ćemo se više ikada izgubiti." 26
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
Gospin pjesnik. Sigurno najpregledniji članak
o Boškovićevu religioznom pjesništvu, posebno
Gospinu, napisao je već spomenuti P. Knezović.
Objavio na latinskom jeziku, po prvi put, Ruđerovu
pjesmu o Bezgrješnoj Djevici - Virgo sine
labe concepta - koju je na hrvatski prepjevala, s
talijanskoga sestra mu Anica. 27
Križni put. Ono što je u svojim tridesetim teoretski
govorio o "svetom siromaštvu" i "golom
Križu", u pedesetim ga je praktično sve stiglo.
Isusovci su 1759. bili protjerani iz Portugala. Počeo
je pravi progon. Papa šuti. Nato Ruđer piše
bratu isusovcu Bari na hrvatskom iz Pariza, 7. siječnja
1760.: "... govoru da je ti Sveti Otac dopuštio
što su pitali iz Protugala, da čine suproć Redovnicima
i popovima etc. Ovdi se sad strašimo
jako, da ći je objesit. Ia ništa veće sad ne žudim,
nego uteć u Carigrad, er ufam, da ću nać, da su
Turci veoma bolji nego Krstjani. Sveti Otac ima
oko sebe vele čeljadi koja ga zlo vara, a on je prem
slab i pun straha. Za ne izgubit, što će najposlije
izgubit gore, strašim se da ne izgubi veoma veće,
gubeći ko ga može izbranit kad uzbude potreba;
a ovi će biti ili prije, ili poslije, er ne možeš zamislit,
koliko je sad ovdi nevjere, i o koliko tanku
koncu visi ovdi Sveta Crkva". 28 Na pomolu je bio
ne samo progon, nego zahtjev katoličkih vladara
za dokidanjem Družbe Isusove. Agonija je trajala
punih 14 godina kao 14 križnih postaja, dok godine
1773., nije izišao breve pape Klementa XIV.
"Dominus ac Redemptor noster" (21. srpnja), kojim
se u Katoličkoj Crkvi dokida Družba Isusova.
A tada je bilo 39 provincija, 61 novicijat, 84 kuće
profesa, 176 sjemeništa, 273 misije, 335 rezidencija,
11.293 svećenika i 22.589 članova. 29 Otac
Ruđer morao je promijeniti isusovačko odijelo i
zamijeniti ga svećeničkom haljinom. Ali on piše
da ga "papa ne može prisiliti da promijeni zvanje,
kome se zavjetovao". Prešavši u biskupijske
svećenike piše: "Promijenjen mi je naziv Padre
u Abate zbog promjene moga starog staleža, ne
21 B. Čavec, nav. čl., str. 153.
22 I. Bošković, nav. čl., str. 288.
23 Isto, str. 288.
24 Ž. Marković, nav. dj., str. 725. [S. Batinović], "Ruđer Bošković (učenjak-svećenik)", u: Dumo i njegov narod, 16-
1973., str. 17.
25 A. Liepopili, "Rugjer Bošković kao redovnik", u: Spomenica, Dubrovnik, 1911., str. 152.
26 S. Batinović, "Ruđer Bošković", u: Dumo i njegov narod, 16-1973., str. 19.
27 P. Knezović, nav. čl., pjesma na latinskom: str. 467-470, hrvatski prepjev: str. 471-475.
28 I. Bošković, nav. čl., str. 289.
29 B. Čavec, "Ruđer Bošković i ukinuće Družbe Isusove", u: nav. dj., str. 279.
Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. | 319