vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
svoje isusovačke formacije i na svršetku Ruđer je
obavio tridesetodnevne duhovne vježbe, a onda
svake godine po osam dana sam pred Gospodinom,
licem u licem, u miru i sabranosti. 11
Ređenje. Za svećenika je zaređen 30. listopada
1740., a na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenoga iste
godine, slavio je Mladu Misu na grobu sv. Alojzija
Gonzage u crkvi sv. Ignacija u Rimu. Tom je prigodom
pisao svojima: "I da imam sva kraljevstva u
ruci, ostavio bih ih." 12 Bilo mu je 30 godina.
Član Papine komisije. Od Galilejeve afere,
1615. godine, bilo je zabranjeno naučavati heliocentrični
sustav. Trebalo je govoriti da se sunce
okreće oko zemlje, a zemlja stoji nepomična. Tek
nakon 142 godine, 1757. ta ja zabrana dokinuta.
Bošković je bio član te Papinske komisije koja je
to dokinula. 13
Poslušnost. Godine 1756., kada ga je Dubrovački
senat molio za diplomatsko posredništvo,
on odgovara da ne zaboravlja svoju domovinu,
ali: "ulazeći u Red najvećim sam dijelom smanjio
obvezu [građanina], stoga sam dužan slušati prije
negoli domovinu, Papu i Generala Reda kojemu
pripadam". 14 Nije to bila puka isprika, nego živa
stvarnost.
Na prvom mjestu zavjet i vjera. Godine 1757.
uspješno je obavio diplomatsku misiju kod bečkoga
dvora između Lucce i Toskane. To je rješavanje
trajalo gotovo godinu dana. Svomu kolegi Liviziniju
piše u Rim 21. travnja 1757.: "Nastojat ću
svom revnošću da spasim ugled naše Družbe." 15
U to vrijeme život se provodio između primanja,
domjenaka, priredaba, kazališta i prezentacija.
Piše bratu Boži 30. travnja 1757. da je svjestan da
nije "zgodan za dvorove, jer ne znam laskati, ne
tražim ništa, ne nadam se ničemu, i govorim što
osjećam". Zato bi "sto puta (...) radije bio u miru
uz svoj radni stol", negoli provodio takav "cigan-
318 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2011.
ski" život. 16 Njemu je do mira, reda i rada, a ne do
provoda i ciganluka!
Lucca mu je u znak zahvalnosti podijelila naslov
plemića. On piše bratu Boži: "Ova stvar nije
zgodna za moj stalež i zbog zavjeta, što ga učinismo,
da ne dajemo ispred vjere prednost nikakvoj
časti ni dostojanstvu." 17
Magnum opus et arduum. Boškovićevo glavno
životno djelo, između 88 rasprava i knjiga, 18
jest: Teorija prirodne filozofije, koje je izišlo u
Beču na latinskom 1758. Drugo izdanje u Veneciji,
1763., treće dvojezično latinski-engleski
u Londonu 1922., četvrto samo na engleskom u
Americi 1966. I peto dvojezično: latinski-hrvatski
u Zagrebu 1974. U predgovoru posvećenu
bečkom nadbiskupu kasnije kardinalu Kristoforu
de Megazzi, Bošković piše: "Što se tiče prvog poglavlja
smatram da ne samo teološka i filozofska
poglavlja dolikuju kršćanskom prelatu i uvjeren
sam da se cjelokupno razmatranje prirode potpuno
poklapa sa svetošću svećeništva. Zaista, pravo
je čudo kako promatranje prirode divno upućuje
duh na promatranje nebeskih stvari pa se ovaj
uzdiže k božanskom Tvorcu tako velikog svemira
diveći se njegovoj moći, mudrosti i providnosti
koje odasvud izbijaju i očituju se svugdje." 19
Nakon što je napisao da njegova teorija ne proizlazi
"iz proizvoljnih pretpostavki i iz izmišljenih
objašnjenja, već jedino iz kontinuiranog slijeda
umovanja", kaže da je takav način djelovanja "u
svojoj cjelini bilo da definira bilo da objašnjava
one kombinacije elemenata kojima se služimo da
bismo objasnili različite pojave, a za koje se kombinacije
svugdje traži namjera višnjeg Sazdatelja
i neizmjerna sila Božanskog Uma koji sagledava
neograničen broj slučajeva, a izabire one koji su
određenu stvar najpogodniji i onda ih unosi u
prirodu". 20
11 B. Čavec, nav. čl., str. 146; A. Liepopili, nav. čl., str. 154: "per far gli esercizi spirituali, che siamo soliti di far ogni
anno".
12 I. Bošković, nav. čl., str. 283; I. Martinović u svom članku, str. 19, piše da je o. Ruđer slavio Mladu Misu 4.
studenoga 1740.; a F. Rački u navedenu djelu, str. 11, da je promisio 1744. godine. Sve bi valjalo na izvorima istražiti i točno
pročitati rukopise stare!
13 B. Čavec, nav. čl., str. 148.
14 A. Liepopili, nav. čl., str. 153.
15 Ž. Marković, Ruđe Bošković, I., Zagreb, 1968., str. 389.
16 Ž. Marković, nav. dj., str. 390; I. Bošković, nav. čl., str. 285.
17 Isto, str. 285.
18 A. Anić, "Znanstvena djela Boškovićeva", u: Spomenica, 1911., str. 19-22. Još bolji "Popis djela Ruđera Josipa
Boškovića", u: Ž. Marković, nav. dj., II., str. 1091-1113.
19 "Posvetna poslanica autora", u: R. Bošković, Teorija prirodne filozofije, Zagreb, 1974., str. IX. (Prijevod J. Stipišić).
20 Isto, str. XI. U toj Ruđerovoj knjizi ima značajan dodatak ili excursus u metafiziku: "O duši i o Bogu", hrvatsko
izdanje: str. 248-263.