vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

dovničkom i svećeničkom hodu i životu, o njegovoj
katoličkoj vjeri i povezivanju ljudskoga znanja
i božanskoga objavljenog pologa vjere.
Pobožna obitelj Bošković. Otac Nikola, iz
Orahova Dola, župa Ravno (1645?-Dbk, prije
1688. do 1721.), i majka Paola Bettera (1674.-
1776.), iz pohrvaćene talijanske obitelji, imali
su u Dubrovniku devetero djece: šest sinova i tri
kćeri:
Marija Roza: 1692.-1773., jedina je iz obitelji
sklopila brak, i to s Rudjerom Draghijem, 1718.
Imala je četvero djece.
Marija Katarina: 1693.-1773., koja je 1718.
ušla u dominikanke.
Božo: 1696.-1786., upravljao imetkom, neoženjen.
Sačuvano je oko 200 pisama korespondencije
Ruđer-Božo kroz pedeset i šest godina.
Bartuo ili Baro: 1699.-1770., isusovac od 1714.,
profesor, teolog i pjesnik. Umro u Recanatiju. I s
njim se Ruđer dopisivao, osobito u vrijeme ukidanja
Družbe Isusove, često i na hrvatskom.
Ivan Dominik: 1701.-1727., dominikanac od
1717. (Ignacije Marija Časlav), profesor, teolog,
dogmatičar. 4
Petar: 1704.-1727., pjesnik i prevoditelj; tragično
poginuo zbog dezorijentacije: izlazeći u
groznici s balkona, mislio je da ide u vrt, pa pao
na ulicu. Dva brata iste godine umrla. Mama je
govorila: "Bog je tako htio."
Marko Antun (1707.-1715.) umro od variole u
8. godini života.
Ruđer: 1711.-1787., isusovac, četvrto dijete
koje je rođeno 18. svibnja, a kršteno 26. svibnja
1711. s imenom Rugerius (vjerojatno mu je krizmeno
ime Josip). On je 1725. pošao u duhovno
zvanje. Dakle, dva u Družbi Isusovoj i dvoje u
Redu sv. Dominika.
Anica (1714.-1804.) pjesnikinja i prevoditeljica,
s izvornim djelom "Razgovor pastirski vrhu
porođenja Gospodinova", prvo izdanje u Veneciji
1758., drugo u Dubrovniku 1852. I treće izdanje
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
u Mostaru 1881. Ruđer je preveo ovo djelce na
talijanski dok je bio u Carigradu, 1762. 5 Očuvano
je osam Ruđerovih pisama sestri Anici, sve na
hrvatskom. 6
Ruđer vjernik s duhovnim zvanjem. Ruđer
je prve osnove pismenosti stekao u kapelana don
Nikole Nichei na Prijekom, nastavio u Isusovačkom
kolegiju u Dubrovniku i okrunio studij u
Isusovačkom kolegiju u Rimu, od 1725., kamo ga
je dopratio njegov brat Baro, isusovac. Rektor dubrovačkoga
kolegija o. Šimun Capitozzi zapisao
je 16. rujna 1725. u kućnu kroniku: "...gospodin
Ruđer Bošković primljen je u novicijat u Rimu,
mladić od kojega se mnogo očekuje." 7 Momčić je,
znamo, opravdao nade i svoje obitelji i svojih dubrovačkih
poglavara i razvio se u sjajnu zvijezdu
koja ne zalazi.
U novicijat Rimske provincije sv. Andrije na
Kvirilnalu stupio je "31. listopada 1725." A "1727.
završio je Ruđer Bošković novicijat sa sljedećim
ocjenama: ingenium: bonum, prudentia: bona,
complexio: bona; talenta: ad studia" (um: dobar,
razbor: dobar, vladanje: dobro, talenti: za studij). 8
U Družbi se sve više učvršćivao u svome duhovnom
zvanju i to potvrdio svojim zavjetima. On
piše svojima 1731.: "Što se mene tiče, potpuno se
odričem svega, jer po Božjoj milosti ništa drugo
ne tražim od vas nego molitve; a ako mi se ikad
pruži prilika, da pretrpim kakovu neugodnost,
smatrat ću se vrlo sretnim, što smijem uživati
svoj plod Svetoga Siromaštva i gologa Križa Kristova,
koji sam odabrao, da ga slijedim." 9 Imat će
što pretrpjeti u životu, i u Družbi i kada Družba
bude ukinuta, 1773. godine.
Godinu dana kasnije piše iz Rima obitelji u
Dubrovnik: "Preporučite me Gospodinu, jer ja
nemam druge potrebe, nego da njemu budem
preporučen: da Mu započnem služiti kako dolikuje
i da se pokažem pravim sinom sv. Ignacija." 10
Očito je radostan u izboru zvanja, temeljito prionuo
za duhovni i intelektualni život. I na početku
4 S. Krasić, "Jedna prerano ugašena zvijezda: Ignacije Bošković", u: Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa
o Ruđeru Boškoviću, Zagreb, 1991., str. 273-277.
5 I. Bošković, "Život i rad Rugjera Boškovića", u: Obnovljeni život, 3/1987., str. 288.
6 V. Radatović, "Nekoliko hrvatskih pisama Ruđera Boškovića sestri Anici", u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti, 1925., knjiga 232, str. 75-89; O obitelji piše I. Bošković, nav. čl., str. 278-291, osobito: 278-282.
7 B. Čavec, "Bošković kao isusovac", u: Obnovljeni život, 2/1988., str. 147.
8 I. Martinović, "Kronologija života i djela Ruđera Boškovića", u: Ivica Martinović - Đivo Bašić, Ruđer Bošković
ponovno u rodnom Dubrovniku, Dubrovnik, 2011., str. 17-18; F. Rački, "Ruđer Josip Bošković", u Radu 87/1887., str. 8, piše
da je Ruđer u isusovački novicijat stupio 31. listopada 1726., a da je retoriku počeo studirati dvije godine poslije, što znači
da je nakon dvije godine novicijata položio prve zavjete 1728.
9 I. Bošković, nav. čl., str. 282; B. Čavec, nav. čl., str. 147.
10 I. Bošković, nav. čl., str. 282-283.
Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. | 317