vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
i zaradio, ali ne će nitko da ga primi na posao, da
mu dadne metlu u ruke, ili da po zidovima briše
grafite. Nitko mu ne da besplatno ni doručka ni
čaja, kao što je on besplatno davao i bespametno
razdavao. Svaki dan uviđa da život ima i druge
zakone, zakone duha, a ne samo zakone trbuha.
Zakon duha. Postoji zakon duhovne svijesti,
savjesti kao Božjega glasa i patenta. Uviđa mlađi
sin gdje je promašio, sagriješio, slobodu zgnječio,
posluh otkazao, disciplinu prekrižio, radu se rugao
i zlo na se navukao. Dvostruki je grijeh počinio:
protiv Neba, dakle protiv pravoga Boga i
svih njegovih Deset zapovijedi. A onda i protiv
zemaljskoga oca i njegove riječi, njegove ljubavi,
protiv odnosa sin-otac. Nije savjesno odgovorio
ni Bogu nebeskomu ni ocu zemaljskomu. On je
bio namjerno neodgovoran, hotimično besavjestan,
svjesno bezbožan. Stoga se počinje u savjesti
kajati zbog prijestupa svojih. Evo ga u duši raskajana
kao nikada u životu. Fizički skršen, pa onda
i duhovno skrušen. Dokazao mu trbuh da ima i
duh. Preko vidljivoga do nevidljivoga. Vjeruje u
život na drugi način, način odgovornosti, odgoja,
ozbiljnosti, savjesti. Misli da ima nade i izlaza.
Nakon sedam godina lutanja i ludovanja odlučuje
vratiti se ocu svomu, iako ga nije uopće dostojan.
U njega će biti barem najamnik, sluga, rob ako
već ne može biti pravi sin. On je doslovno izgubio
svoj identitet, i duhovni i tjelesni, više se ne
prepoznaje! Prizna da je proigrao sinovstvo, da je
prokockao sve talente svoje, da je spiskao sve što
je imao, da nema više nikakva prava na svoj dio
kao ni na odnos sinovstva prema ocu.
Mladić ubire plodove svoga "stvaralaštva".
Rasparanih hlača, razvaljenih cipalčina, neobrijana
obraza i brade, usahla trbuha, vraća se "svom
ocu". Smislio je što će reći i kako će postupiti. Sve
same riječi kajanja, priznanja, obraćenja, poniženja:
ni blizu onoj oholosti prije nekoliko godina
kada se zametnuo vjetrenastom glavom i nije se
htio pozdraviti ni s ocem ni s bratom - sada bi bio
počašćen da ga otac hoće primiti i brat se s njime
rukovati;
ni blizu onomu oholom naglašavanju prava na
imanje prije nekoliko godina kada je tražio "svoje"
- sada je spoznao: daj što daš, bit ću zadovoljan i s
najamništvom, samo da nisam među krmcima;
ni blizu onoj goropadnosti prije nekoliko godina
da bude što dalje od oca i brata, da ga nitko ne
može nadzirati, disciplinirati - a sada samo da je u
očevu domu, makar i u podrumu, pa i u pojati.
314 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2011.
Očevo očekivanje. A na drugoj strani otac
nema živa mira pred kućom godinama. Sve ulazi
u kuću, a ne zna zašto je ušao; izlazi i poviruje
kada će se rasipni i izgubljeni sin vratiti doma.
Samo neka se vrati, sve će mu biti oprošteno, tih
svih sedam ludih i bludnih godina, sve će biti vraćeno
u prijašnje stanje. I bez traženja oproštenja,
misli u sebi ljubavlju rasipni otac.
I u jednome trenutku:
Otac ga "ugleda" i razveseli se preko svake
mjere;
"ganu se", zagrca i umalo ga kap ne strefi od
radosti;
"potrča", posrnu i jedva se zaustavi da ne padne
na zemlju;
"pade mu oko vrata" kako bi se od ganuća zadržao
na vlastitim nogama;
i "izljubi ga" dajući oduška svojoj ljubavi, čeznuću,
nadi.
Otac nije ništa mogao odgovoriti sinu, nego je
samo naredio slugama da iznesu
najbolje haljine - vraća mu sinovsku čast;
najbolje sandale - vraća mu puno sinovstvo,
jer su robovi hodali bosi;
zlatno prstenje - vraća mu znak gospodstva
nad imanjem;
osigurao mu hranu i stan, život i rad.
Vratio mu otac slobodu sina. Vratio mu slobodu
posluha i discipline. Vratio mu slobodu stvaralaštva.
Neka započne iznova, samo neka više ne
bježi u Nigdiju!
Mladiću, sloboda je cesta, autocesta, magistrala
na kojoj treba vladati disciplina prometa i
poslušnost prometnim oznakama, kojih je preko
190 na broj. Nije to prometno znakovlje zato da
promet uguši i optereti, nego da ga što brže i bolje
rastereti; da disciplinirano i poslušno možeš
slobodnom cestom doći do naumljena cilja. Poslušnost
je kiša zakona ne da ta kiša poljske usjeve
potopi, nego da ih umjereno i korisno natopi, da
mogu donijeti obilje roda. Sloboda je stanje ili gibanje
koje se ograničuje disciplinom i koje omogućuje
plodno stvaralaštvo.
E, pa ne mogu ti kazati koliko mi je žao što
je ona studentica onako završila. Da se ona nije
ubila i da je zamolila svoga oca i svoju majku za
oproštenje, nakon onih pet ubijenih godina i da
se ponovno upisala na Pravo da nakon pet godina
diplomira, u svojoj 29. godini, sve bi joj bilo
oprošteno i sve bi bilo spašeno. Misliš da joj otac
i mati ne bi oprostili? Ako misliš da ne bi, onda ti
ne znaš ni tko je otac ni tko je mati!