vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

More documents

Recommendations

Info

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija - Ali, evo, poštovani studenti, obraćam se u prvom redu vama, koji ste se okupili na svoj godišnji jesenski susret u Svetom Jeronimu za blagdan sv. Nikole Tavelića, vama koji ste raspoređeni na sedam papinskih sveučilišta i deset ostalih samostalnih učilišta, fakulteta i instituta u ovom središtu katoličanstva, vama kojima je zapalo da proučavate svete znanosti, kamo su vas vaši biskupi ili redovnički poglavari poslali ili vas laike preporučili. Nije doista važno gdje živiš i studiraš, kao što je govorio sv. Jeronim nekomu koji mu se pohvalio da je vidio Jeruzalem: Ne hvali se da si bio u Jeruzalemu, nego reci mi kako si moralno živio u tome gradu. Upravo je to bitno: Kako ti živiš u Rimu - kršćanski, vjernički, redovnički, svećenički? To je kudikamo važnije pred Bogom i pred Crkvom nego bilo koja glasovita škola ili bilo koji akademski gradus. Što se, dakle, od tebe očekuje? - Kao što postoji osnovno pravilo u medicini za liječnika: Noli nocere - nemoj raditi da pacijentu bude gore! - ni zbog lijeka, ni operacije, ni drugih terapija, tako i za svakoga studenta koji je poslan bilo kamo, pa tako i u Vječni grad, vrijedi prvo pravilo: Nemoj biti gori nego kada si došao! A bolji? - Svakim danom u svakom pogledu, napose u duhovnom zvanju, u duševno-tjelesnom zdravlju, u religioznom znanju. U pogledu zvanja: Bog vodi računa o svakom listu na grani i o svakoj vlasi na glavi (Mt 10,30), a koliko li će se više providnosno brinuti za cjelovitu osobu i za sve pozive u svijetu! Zna svakoga od nas u glavu, po imenu, u dlanove nas je svoje "urezao" (Iz 49,16). Ipak, svećeničko i redovničko zvanje poseban je Božji zov, koegzistencijalan, od materina krila, kako nas poučavaju proroci Izaija (49,1) i Jeremija (1,5) i Učitelj naroda (Gal 1,15). Poučeni smo da svakim danom budemo sve uvjereniji da je Gospodin Isus u svojoj izvornoj ljubavi prvi izabrao nas (Iv 15,16), a mi tek odgovorili na taj glas. I taj tajanstveni zov valja nam hraniti poniznom i usrdnom zahvalom i prošnjom da ustrajemo na tom putu, uvijek svjesni da je mnogo zvanih, a malo odazvanih (usp. Mt 22,14). I nastojati iskoristiti ovaj prolazni studijski boravak u ovome kršćanskom središtu za koje ne znaš je li mu važnija povijest ili sadašnjost. Ne znam gdje ima ovako pogodna prilika za hrvatskoga katolika da upozna ne samo opću Crkvu u svoj njezinoj bogatoj razgranatosti, nego i domovinsku Crkvu u njezinim biskupijama i redovničkim zajednicama, kao ovdje, oko stožerne crkve sv. Je- 308 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. ronima, i one predhodne i ove sadašnje, već 560 godina, a koja je susretište naše rimske zajednice i u sebi i s hodočasnikom iz Hrvatske, "romarom", koji dolazi pohoditi grobove apostolskih prvaka i vidjeti "Veroniku našu" (A. Dante, Raj, 31,103). Ako u duhovnom zvanju ne rasteš, onda, svećeniče, bogoslove, redovnico, vidno i rapidno opadaš, do hlađenja i odustajanja. Moli se da ustraješ u ovom hodočašću vjere. Vrati se kući učvršćeniji u svom svetom zvanju kojim si "odlučen za Evanđelje Božje" (Rim 1,1). Primjer je toj ustrajnosti, do mučeništva, i današnji sveti Nikola Tavelić, koji je imao svoje tri velike životne postaje rasta: Šibenik, Bosnu i Jeruzalem. Zdravlje: kao što se čuvamo grijeha i svakoga drugog moralnog zla da nam ne razori dušu, tako smo se dužni čuvati virusa i bakterija da nam ne rastvore tijelo. Znamo kako nas napadaju bolesti kojima ne znamo ni lijeka ni porijekla. Liječnik rane liječi i zavojem zamotaje, a Bog nam zdravlje daje. Pokazao je to Gospodin Isus na onih četrdesetak čudesa opisanih u evanđeljima: "A ima još mnogo toga što učini Isus, i kad bi se sve redom popisalo, mislim, sav svijet…" (Iv 21,25). Zdravlje je, dakle, dragocjen Božji dar, koji mora biti uvršten u svakodnevne molitve i za sebe i za druge, radi službe Bogu i bližnjemu. Ali mora biti uključen u naš život također i zdrav šport, kretnje, šetnje, da se tijelo ne učmali, pogotovo uz računala i biblioteke, ako mu ta pogibelj prijeti. Znanje: svi vi studenti, koji pohađate rimska ili papinska učilišta, poslani ste da završite barem dva, ako ne i tri, studijska ciklusa. Biskupi ili poglavari imaju planove s vama i vašim boravljenjem i učenjem u ovome gradu. Stoga sa svoje strane pokazuješ odgovornost; ne taštinu i oholost, nego zdrav ponos i skromno ponašanje stavljajući svoje talente - o njima danas govori evanđelje! - u proučavanje Biblije, teologije i različitih njezinih grana ili ostalih znanosti radi općega i vjeronaučnoga prosvjećivanja naroda. Domovinska Crkva s pravom od tebe očekuje da doživiš Rim kao središnjicu kršćanstva, odnosno katoličanstva, u svoj njegovoj crkvenoj prošlosti i sadašnjosti; da ovaj petropavlovski grad upoznaš u njegovim katakombama, u sustavu i djelovanju Apostolske Stolice i sveukupne kršćanske kulture; da se iz Romulove Rome vratiš kao "romar" kršćanski obogaćen!
Misije Fra Nikola Tavelić, sveti, bio je poslan u misije u Bosansku vikariju, u Bosnu. Govorim o Bosni kao zemljopisnom i povijesnom pojmu bez obzira na nekadašnji Hum ili današnju Hercegovinu. Koliko je Bosna bila tada krivovjerna, ne ćemo sada o tome. Ali ona je oduvijek bila misijska zemlja, i kada je bila pod Kongregacijom za širenje vjere i kada nije, kao danas. I prije i za vrijeme i nakon turske vlasti. Fra Nikola je u Bosni proveo 12 djelatnih godina, od 1372. do 1384. Što nije završio tih škola i studijskih ciklusa u Šibeniku i okolici, postigao je u vatri ispovjedništva i propovjedništva u misijama. Bosna mu je bila divno podnebesje, oltar časni brdo i dolina. Oltaru je vjerno služio i s oltara se euharistijskim hranio Kruhom. Imao je znanje - dar Duha Svetoga, ono spasonosno, koje izgrađuje, a ne ono koje "napuhuje" (1 Kor 8,1). Dao je on Bosni svoje najbolje dane mladosti, dobru dionicu svoga svećeničkog i redovničkog života. A i Bosna je njemu dala prostora i megdana za djelovanje i ispunjenje umnih i moralnih svojstava sve do svetosti. Dvanaest ga je godina brusila. I pomogla mu da raste u krjeposti i milosti pred Bogom i pred ljudima. Kad se već naš Nikola zadržao u Bosni punih dvanaest godina, dopustite mi da se i ja zadržim tri-četiri minute. (Nadam se da mi ne će zamjeriti Hercegovci i Hercegovke). Naime, koliko god ova naša "mala zemlja" imala u sebi nečega paradoksalna i nejasna, ima ona i nečega plodonosna i milosna. Nabrojit ćemo, osim spomenutoga sv. Nikole, i one druge Božje ugodnike koji uopće nisu podrijetlom iz Bosne, ali su živjeli ili umrli u Bosni i domogli se vijenca pravednosti ili su na putu da ga zadobiju i na zemlji. Blaženi Ivan Merz (1896.), kojemu su roditelji, otac Nijemac i majka Židovka, došli u Banju Luku malo prije njegova rođenja, proživio je u Bosni oko 20 godina. On je Bosni dao svoje dječaštvo i mladićstvo, svoju talentiranost i zagledanost u svetost, a primao je od Bosne pouku kako živjeti s drugima, pravoslavcima i muslimanima, i pomagati im. Pa i na maturi! Katolički laik, profesor. Umro je u 32. godini na glasu svetosti, 1928.; uzrastao do blaženika, službeno i crkveno od 2003. Zatim nedavno pet kćeriju Božje ljubavi, od kojih nijedna nije iz Bosne: Blažena Berchmana Leidenix (1865.), Austrijanka, od 1883. do 1941., dakle 58 godina u Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija Bosni. Radila je najviše u učiteljskoj službi i svoje Provincije i svega naroda. Ostavila u misijskoj Bosni svoj učiteljski i mučenički život. Imala je rođenu sestru Mathildu, članicu iste Družbe, s imenom s. Bernarda. Blažena Krizina Bojanc (1885.), Slovenka, od 1921. do 1941. - 20 godina plodova ruku i srca darovala je Bosni. Nije se istaknula u školskom sustavu, pa ni u poglavarskoj službi, ali jest u obogaćenju darovima Duha Svetoga: u školi one razumne djevice, imala je spasonosno znanje koje vodi k Bogu. Bosni davala i od Bosne primala. To joj je pomoglo da se dovine časti oltara, 70 godina nakon mučeničke smrti kojom je potvrdila svoju vjernost Bogu. Imala je rođenu sestru Angelu, članicu iste Družbe, po imenu s. Alfonza. Blažena Jula Ivanišević (1893.), iz Staroga Petrova Sela kod Nove Gradiške, Hrvatica, od 1916. do 1941. poklonila je Bosni 25 sustavnih godina. U osnovnoj je školi bila "vrlo dobra", ali joj u svjedodžbi piše da je bila otpuštena "siromaštva radi"! Ona je kao poglavarica druge povela u mučeništvo. Darovala život i kao uzdarje primila aureolu blaženice, zajedno sa sestrama. Imala je rođenu sestru Maru, članicu iste Družbe, po imenu s. Agneza. I još tri nećakinje. Tko ima, tj. tko moli i radi, još će mu se dati - "neka ima u izobilju" (Mt 25,29). Današnje Evanđelje! Blažena Antonija Fabjan (1907.), Slovenka, od 1929. do 1941. Dvanaest godina, kao i fra Nikola Tavelić. I ona blaženica zbog svoje vjernosti Bogu i svojim evanđeoskim zavjetima. Okrunjena je svjetlokrugom mučenice. Blažena Bernadeta Banja (1912.), podrijetlom Mađarica, domovinom Hrvatica, od Bjelovara, u Bosni od 1929. do 1941. Također je dala Bosni 12 godina svoje mladosti i u 29. godini primila vječnu nagradu na nebesima. I upravo zato što su ove razumne djevice budne čekale zaručnika s upaljenim svjetiljkama, budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu, i što nisu dopustile da budu obeščašćene, zato su počašćene najljepšom nagradom na zemlji - naslovom mučenica! Paradoksalno je i ovo: od 660 svećenika, redovnika, bogoslova, časnih sestara izginulih u vrijeme, pod kraj i neposredno nakon rata na područje Crkve u Hrvata, još nitko nije proglašen blaženim, osim ovih pet mudrih djevica mučenica. Stepinac je mučen nakon rata do smrti, 1960. godine. Sluga Božji Josip Stadler (1843.), ni on nije rodom iz Bosne, nego iz Slavonskoga Broda od- Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. | 309
Page 1 and 2:
Broj 3/2011. SLUŽBENI VJESNIK BISK
Page 3 and 4: SADRŽAJ Za Božić 2011. i Novu go
Page 5: Evanđelje mira, spasenja i sreće.
Page 8 and 9: Dokumenti Svete Stolice Poštovani
Page 10 and 11: Dokumenti Svete Stolice općeprihva
Page 12 and 13: Dokumenti Svete Stolice staje pozna
Page 14 and 15: Dokumenti Svete Stolice 1. Kratak p
Page 16 and 17: Dokumenti Svete Stolice Da bi ispun
Page 18 and 19: Dokumenti Svete Stolice sjemeništa
Page 21 and 22: II. BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I
Page 23 and 24: Isus Krist, svojim riječima i djel
Page 25 and 26: lažnim Isusovim suradnicima, odnos
Page 27 and 28: S posebnom pozornošću biskupi su,
Page 29 and 30: Luke. Kako se te granice poklapaju
Page 31 and 32: Fines inter Dioeceses Mandetriensem
Page 33 and 34: III. MOSTARSKO-DUVANJSKA I TREBINJS
Page 35 and 36: Od 2006. službenik je Kongregacije
Page 37 and 38: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 39 and 40: Misni stipendij od binacija i trina
Page 45 and 46: Matejev poziv bio je lagan. Gotovo
Page 47 and 48: Na poziv dijecezanskoga biskupa Rat
Page 51 and 52: Ograničena bića. Mi se ljudi osje
Page 53: i pogine. Bog mu kriv. Ovo je jedan
Page 57 and 58: Najprije nam je dužnost razglobiti
Page 59 and 60: polagati račune. Kuda je njezina f
Page 61 and 62: Primjer iz Crkve Hajdemo uzeti još
Page 63 and 64: dovničkom i svećeničkom hodu i
Page 65 and 66: Preponosan. U Beču je kancelar Kau
Page 69 and 70: nac; dvojica povjesničara, don Ivi
Page 71 and 72: Nevesinje, 27. kolovoza 2011. - Kao
Page 73 and 74: Srećko Majić i provincijal herceg
Page 75 and 76: Isusom na križu kada je najviše b
Page 77 and 78: kontakt i šalje poruku za svakoga
Page 79 and 80: ne mozga, srca i jezika. I ne smije
Page 81 and 82: imskog adresara 2011./2012., koji s
Page 83 and 84: dob i na svu poslovnu ili obiteljsk
Page 85 and 86: svete Mise preko tjedna, počevši
Page 87 and 88: prvi je "susret" bio 24. lipnja, i
Page 89 and 90: ga državnog dušmanina! Među njim
Page 95 and 96: 2. studenoga, Dušni dan, u dogovor
Page 98: 352 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2
show all

vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?