vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

i pogine. Bog mu kriv. Ovo je jedan stav, logika
jednoga praktičnog bezbošca. A gledaj ovo:
Bila jedna žena na selu u jednoj župi, udovica,
koja je imala kćer, jedinicu, deset joj godina.
Kći se razboljela. Bliža smrti nego životu. Zavjetuje
se majka Bogu pred župnikom da će svoju
veliku njivu od 10 duluma razdijeliti tako da će
polovicu dati Crkvi ako joj kći ozdravi, a druga
će polovica ostati njoj, kćeri. Ušla mala u bolnicu,
podvrgnula se operaciji i umrla pod operacijom.
Znaš li što je žena učinila s onom njivom? Otišla
župniku i prepisala župi i onih pet duluma koji
su bili namijenjeni njezinoj kćeri, svih 10 duluma
Crkvi. Bog kćer dao, Bog je uzeo: Blagoslovljen
budi Bog, to je logika pobožne majke. 1
Isti dakle slučaj: ondje otac, ovdje mati. Ondje
sin jedinac, ovdje kći jedinica. Malomu 10 godina,
maloj 10 godina. Mali pao s tornja pa umro, mala
se liječila u bolnici pa umrla. Samo kako različiti
duševni stavovi: otac doživio brodolom vjere, naljutio
se na Boga čitava svoga života. A ona žena
doživjela još jaču vjeru: pomirila se sa smrću svoje
kćeri, čak svu njivu ostavila župi i pojačala svoje
molitve za svoju kćer da se spasi u Bogu.
Isus je došao na ovaj svijet. I nije došao da
digne križ sa svijeta i iz života. Štoviše, uzeo je na
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
U hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu
1 Usporedi slične primjere u I. Kozelj, Pred tajnom zla i patnje, Zagreb, 1986., str. 49-50.
sebe svoj križ, sve križeve svega svijeta, sve grijehe
svega svijeta, da nas otkupi od zla, od smrti
i od đavla. Nije došao da nas oslobodi od križa,
nego da nas oslobodi po Križu. Razumije se: one
koji to hoće. Prihvatio je i ljudsku smrt na križu.
I napuštenost do boli. I poniženje, i poništenje. I
sramotu križa pretvorio u uzvišenje sv. križa; preobrazio
smrt u vječni život; vremenito trpljenje u
vječnu radost.
Što se nama čini da je Božja ludost, to je najveća
Božja mudrost.
Što se nama čini da je Božja slabost, to je najveća
Božja jakost.
Što se nama čini da se ni Bog ne zna snaći, to
je najveći stupanj Božjega znanja i inteligencije.
Jedini je Isus donio smisao trpljenja i križa. To
danas slavimo.
Radujemo se ovoj katedrali koja je posvećena
Gospi na današnji dan i koja se već 31 godinu
probija kroz mnoge nevolje i križeve i raste
u dijeljenju svetih sakramenata: krštenja, krizme,
ispovijedi, svete Mise, vjenčanja i ređenja: đakonskoga,
prezbiterskoga, biskupskoga; raste u propovijedanju,
u katehezama, u pjesmama i zborovima.
Neka je sve na čast Mariji Majci Crkve i na
slavu Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.
Tavelićevo, 13. studenoga 2011.
PRIMJER MISIONARSTVA I MUČENIŠTVA
Nikola Tavelić ugledao je svjetlo dana u plemićkoj
obitelji u Šibeniku oko 1340., prije 670 godina.
Početke je pismenosti primio u samostanu
u rodnome gradu, gdje je ušao u Franjevački red.
Zaređen je za svećenika 1365., u 25. godini života.
Živio je oko pedeset godina, od toga malo više
od polovice kao svećenik, i to: sedam godina u
Šibeniku, dvanaest u Bosni i sedam u Jeruzalemu,
gdje je mučenički, zajedno s još trojicom sudrugova
franjevaca, završio ovozemni tijek, 1391.
Školovanje
Gdje je studirao? Nijedan njegov životopisac
ne donosi podatak da bi on bio na studiju ovdje
u Rimu. Nije tada bilo ni dioba - Antonianuma i
Seraphicuma - iako su i sv. Ante i sv. Bono živjeli
najmanje stoljeće prije našega fra Nikole. Nije
poznato ni da je bio profesor u školi u kojoj se
sam odgajao. Rekli bismo: bio je domaći klerik,
običan redovnik, svećenik opće prakse - liturgijske
i pastoralne, u skladu sa standardima svoga
vremena i mjesta.
Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. | 307