vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
DUHOVNE VJEŽBE I OBNOVE
Bijelo Polje, 3. rujna 2011. - Naša mjesna Crkva
u Hercegovini svake godine organizira dva
turnusa duhovnih vježbi nudeći svećenicima duhovno
osvježenje i potičući ih na istinsko življenje
po Duhu. Ovogodišnji drugi turnus, od 31.
kolovoza do 3. rujna, održao je don Žarko Vladislav
Ošap, duhovnik bogoslova u Sarajevu. Po
već ustaljenu rasporedu duhovne se vježbe održavaju
u Emausu u Bijelom Polju kod Mostara.
Našim se svećenicima pridružio župnik Trpnja iz
susjedne Dubrovačke biskupije.
Duhovne su vježbe započele u srijedu navečer
zazivom Duha Svetoga i uvodnim razmatranjem
o Duhu i njegovu milosnu djelovanju u vjerničkom
i svećeničkom životu. Sluga Kristov može
spoznati ima li Duha Božjega kada Gospodin po
njemu čini nešto dobra: po plodovima ćete ga
njegovim prepoznati. Svećenik ne može biti drugo
doli pneumatoforos, nositelj Duha. Duh treba
prožeti svećeničko srce i djelovanje.
U četvrtak, nakon jutarnje molitve i službe čitanja,
u razmatranju voditelj je iznio temu ovogodišnjih
duhovnih vježbi "Svećenik i Kraljevstvo
Božje protumačeno Isusovim prispodobama".
Krist, Bogočovjek, na početku svoga javnog djelovanja
stavlja Kraljevstvo Božje kao konačnu
svrhu ljudskoga života. On to Kraljevstvo uspostavlja
već na zemlji svojim životom i propovijedanjem
i traži od svih, posebno od svojih učenika,
da žive po vrjednotama njegova Kraljevstva,
po čovjekoljublju i bogoljublju.
Osvjetljujući to Kraljevstvo, voditelj se zaustavio
posebno na prispodobama o novom vinu i starim
mjehovima, o novom suknu i starom odijelu
(Mt 9,14-17), o rastu Božjega kraljevstva poput
sjemena koje klija i zrna gorušičina (Mk 4,26-32),
o plodnosti Kraljevstva u prispodobama o pšeničnom
zrnu i o trsu i lozama (Iv 12,24; 15,1-8), u
prispodobi o kvascu (Mt 13,33), o skrivenu blagu
Duhovne vježbe svećenicima
na njivi i dragocjenu biseru (Mt 13,44-66), o radnicima
u vinogradu (Mt 20,1-15).
Krist je središte svećeničkoga poslanja i djelovanja,
što se najviše postiže molitvom, istinskim
razgovorom s Bogom i prianjanjem uz
njega i njegovu riječ. "Koliko molimo, toliko
vjerujemo." Vjera nas uzdiže iznad nejasnoća
zemaljskih događanja i preko njih mi prepoznajemo
ruku Boga koji svime raspoređuje
i upravlja na posvećenje svojih izabranika.
Za vrijeme slavljenja Presvete Euharistije bilo
je poticajnih riječi o sukladnosti i istovjetnosti
svećenika i Krista svećenika. Pod euharistijskim
klanjanjem, osim potrebne tišine, prikazivali smo
na glas opće nakane Crkve i svoje osobne Gospodinu,
napose za svećenike i za svećenički i redovnički
pomladak. Na poticaj voditelja, jedan je
od sudionika u četvrtak uvečer govorio o karakteristikama
Kristova Kraljevstva kako ih navodi
Predslovlju svetkovine Krista Kralja, a to su: istina
i život, svetost i milost, ljubav, pravda i mir.
U petak bila je pobožnost Križnoga puta u kojoj
se razmišljalo kako je Djevica Marija sudjelovala
u Kristovoj muci, i po Isusovoj volji postala i
naša majka po milosti. O odnosu Krista i Marije
mogli smo razmatrati i u dnevnoj krunici. U
pokorničkom bogoslužju detaljan ispit savjesti i
mogućnost za pojedinačnu sakramentalnu ispovijed.
U "slobodnim" trenutcima voditelj je bio na
raspolaganju za osobni razgovor.
Duhovne su vježbe završile u subotu misnim
slavljem u čast Majke Crkve. Pjevanjem himna
"Tebe Boga hvalimo" zaključili smo ova
tri dana duhovnih vježbanja, posvećujući se
Bezgrješnom Srcu Marijinu. Bila je ovo prigoda
da zavirimo u svoju nutrinu, da se obnovimo
u svome svećeništvu i posvijestimo temu
svoga zvanja i poslanja: Dođi Kraljevstvo tvoje!
Službeni vjesnik | br. 3 | 2011. | 303