vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Matejev poziv bio je lagan. Gotovo očekivan,<br />
željen. Možda je Matej kao carinik negdje slušao<br />
Isusa kako govori narodu, na Gori. Vidio skupinu<br />
učenika oko njega i u duši poželio: "O kad bih ja<br />
mogao vidjeti Isusa u četiri oka, susresti se s njime<br />
i njegovim učenicima! Da naiđe preko moje<br />
carinarnice, ne bih nijednoga carinio! Pustio bih<br />
ih i ne pitajući ih: Imate li što prijaviti? Ta vidi se<br />
da nemaju ništa, ni džepova na svojim haljinama!<br />
Pogotovo ih Isus nema." I onda jednoga dana doživio<br />
je i više od puke želje. Isus se ne samo zaustavio<br />
kod njega, nego ga je pozvao u svoju družbu<br />
kao svoga učenika. Tom se prigodom odazvao<br />
Mateju na gozbu, "veliku gozbu", na koju je novi<br />
učenik pozvao također "veliko mnoštvo carinika<br />
i drugih" (Lk 5,29). A Isus na čelu stola s carinicima<br />
i grješnicima. Farizeji u sablazan!<br />
Pouka. Apostol Matej bio je budan i pozoran<br />
Isusov slušatelj. Hvatao je riječi svoga Učitelja,<br />
njegove pouke, poslovice, parabole, pratio njegova<br />
čudesa. Bilježio od početka. Pamtio. Najprije<br />
napisao Isusova Logia ili Izreke. Prenio nam<br />
je s one "velike gozbe" u svojoj kući Isusove tri<br />
zapamtljive rečenice. Liječnika traže bolesni, a<br />
ne zdravi. Isus se ukazao kao liječnik duše i tijela.<br />
Svatko je od ljudi bolestan u duši ili u tijelu, a<br />
najčešće i u duši i u tijelu. Ako mislimo da nam<br />
Isus ne treba, umišljamo da smo zdravi, a nismo<br />
nego dvostruko bolesni. Milosrđe mi je milo, a ne<br />
žrtva (Mt 9,13). Rečenica preuzeta od proroka<br />
Hošee (6,6), čak je dva puta ponovljena (vidi još<br />
Mt 12,7). A znači da se Bogu više sviđa naše samilosno<br />
srce, nego stotine poklanih i prikazanih<br />
ovnova ili volova. Najljepši izraz ljudskoga srca<br />
jest njegov odnos prema bijednima, nevoljnima,<br />
siromasima, grješnima. "Blago milosrdnima, oni<br />
će zadobiti milosrđe" (Mt 5,7). I treća izreka: Isus<br />
zove one koji se smatraju grješnima, a ne pravednima<br />
pred Bogom. On ističe kako se jedni ponašaju<br />
da ne trebaju Boga ni njegova vječnoga Sina<br />
Isusa Krista, a drugi se obraćaju Isusu i mole Božje<br />
milosrđe, oproštenje i ljubav. Samo j sv. Matej<br />
zapisao i onu Isusovu izreku: kada daješ milostinju,<br />
neka ti ne zna ljevica što čini desnica (Mt<br />
6,3). To znači: tako daji da ne budeš namrgođen<br />
ni ljutit zato što ti je to izmamljeno iz džepa, a niti<br />
toliko tašt i umišljen kao da si podigao trokatni-<br />
<strong>Mostar</strong>sko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija<br />
cu kakvoj sirotinji u gradu. Sv. Matej sastavio je<br />
Evanđelje Isusa Krista u 28 poglavlja. Možda čak<br />
jedna trećina pripada Isusovim poukama i parabolama<br />
koje je on zapamtio i zapisao.<br />
Poslanje. Ne samo Isusov poziv i pouka, nego<br />
i poslanje upućeno apostolima: "Pođite i učinite<br />
mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca<br />
i Sina i Duha Svetoga i učeći ih sve što sam vam<br />
zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane - do<br />
svršetka svijeta" (Mt 28,19-20). Predaja nam kršćanska<br />
kaže da je sv. Matej napisao evanđelje za<br />
Židove, i to na svom materinjem jeziku aramejskom,<br />
i ostavio ga svomu narodu prije nego je odgovorio<br />
Isusovu nalogu i pošao među narode, u<br />
Etiopiju. Neki kažu da je išao i u Gruziju. Moguće<br />
i jedno i drugo. Poslanje je zadaća, tako široko zapasana,<br />
a tako konkretno doživljena. On je svoje<br />
svjedočenje potvrdio mučeništvom.<br />
Nakon Vjerovanja umjesto uobičajene Molitve<br />
vjernika pjevao je don Ivan Marčić Litanije Svih<br />
Svetih. Biskup je izgovorio posvetnu molitvu pomazavši<br />
potom oltar i dvanaest križeva raspoređenih<br />
po stupovima crkve. Križevi su najvidljiviji<br />
znak posvete jedne crkve. Predivan miomiris tamjana<br />
ispunio je crkvu dok je biskup kadio oltar,<br />
a don Nikola je pokadio sve nazočne kao i pomazane<br />
križeve u crkvi. Pjesma s kora ugodno je<br />
razlijegala crkvenom dvoranom dok se obavljala<br />
posveta oltara, srce crkve. S poljupcem posvećena<br />
oltara biskup je nastavio službu euharistije - žrtve,<br />
gozbe i spomen-čina.<br />
Na kraju je, nakon otpjevana himna Tebe Boga<br />
hvalimo, jedna župljanka u ime župe zahvalila župniku,<br />
a župnik izrekao poseban čin zahvale svim<br />
župljanima i dobrotvorima za ovo divno crkveno<br />
zdanje. Povelju o posveti oltara i crkve potpisao<br />
je, osim župnika i biskupa, također i gradonačelnik<br />
<strong>Mostar</strong>a. Prije završnoga blagoslova složno<br />
je otpjevana Lijepa naša pod kojom su i živahna<br />
djeca ostala na svome mjestu. U svemu dva sata<br />
hvale i zahvale Bogu, molitve i pjesme, crkvene<br />
radosti i pobožnosti. Svemu puku priređen je, uz<br />
večernji zalogaj, i prikladan program glazbe i pjesme<br />
pred crkvom.<br />
Na pergameni je kao spomen na posvetu upisan<br />
tekst, koji ostaje u Župnom uredu i na Ordinarijatu:<br />
Službeni <strong>vjesnik</strong> | br. 3 | 2011. | 299
Change language