vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
vjesnik službeni - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dokumenti Svete Stolice<br />
općeprihvaćeno. Ako se priroda - prema riječima<br />
Hansa Kelsena - promatra kao "skup objektivnih<br />
podataka, međusobno povezanih kao uzroci i posljedice",<br />
onda se iz toga zaista ne mogu izvesti<br />
nikakve etičke upute. 4 Pozitivističko poimanje<br />
prirode, koje prirodu shvaća samo u funkcionalnom<br />
smislu, kako je tumače prirodne znanosti,<br />
ne može proizvesti nikakve mostove prema etici i<br />
pravu, nego ponovno izaziva samo funkcionalne<br />
odgovore. Isto vrijedi i za um u pozitivističkom<br />
poimanju, koje se naširoko smatra jedinim znanstvenim<br />
pogledom. Po njemu, ono što se ne može<br />
provjeriti ili patvoriti, ne pripada carstvu uma u<br />
užem smislu. Stoga se etika i religija uvrštavaju<br />
u područje subjektivnoga i izlaze izvan područja<br />
uma u strogom smislu riječi. Ondje gdje je pozitivistički<br />
um jedini autoritet - a to je bez daljnjega<br />
slučaj u našoj javnoj svijesti - tu su opozvani klasični<br />
izvori spoznaje etike i prava. To je dramatično<br />
stanje, koje se tiče svih, i o kojem je nužna<br />
javna rasprava; neodgodivo pozvati na nju, bitna<br />
je svrha ovoga govora.<br />
Pozitivističko poimanje prirode i uma, pozitivistički<br />
pogled na svijet u cjelini, veličanstven<br />
je dio ljudske spoznaje i ljudske moći, kojega se<br />
nikada ne smijemo odreći. Ali on sam u svojoj<br />
cjelokupnosti nije kultura koja je odgovarajuća i<br />
dostatna svoj širini ljudskoga postojanja. Ondje<br />
gdje pozitivistički um smatra sebe jedinom dostatnom<br />
kulturom progoneći sve druge kulturalne<br />
stvarnosti na status subkulture, tu se umanjuje<br />
čovjek, štoviše prijeti se njegovoj čovječnosti.<br />
Govorim ovo upravo imajući pred očima Europu,<br />
gdje široki krugovi pokušavaju priznati samo<br />
pozitivizam kao zajedničku kulturu i zajednički<br />
temelj za oblikovanje prava, svodeći sva druga<br />
mišljenja i vrijednosti naše kulture na status<br />
subkulture; time se Europu, u odnosu na druge<br />
kulture u svijetu, pomiče u stanje beskulturnosti,<br />
te se tako izazivaju ekstremističke i radikalne<br />
struje. U svojoj samoproglašenoj isključivosti,<br />
pozitivistički um, koji ne primjećuje ništa izvan<br />
funkcionalnosti, podsjeća na betonski bunker,<br />
bez prozora, u kojem sami sebi osiguravamo klimu<br />
i svjetlo, ne želeći primiti ni jedno ni drugo iz<br />
širokoga Božjeg svijeta. A ipak pri tome ne možemo<br />
se zavaravati da čak i u ovom samostvorenom<br />
svijetu, potiho zahvaćamo iz Božjih "zaliha", kako<br />
bismo ih preoblikovali u svoje proizvode. Prozo-<br />
4 Waldstein, nav. dj., str. 15-21.<br />
264 | Službeni <strong>vjesnik</strong> | br. 3 | 2011.<br />
ri trebaju biti ponovno široko otvoreni, moramo<br />
ponovno vidjeti širinu svijeta, nebo i zemlju, i naučiti<br />
sve to ispravno iskorištavati.<br />
Ali kako to postići? Kako pronaći put u širinu,<br />
u cjelinu? Kako um može ponovno otkriti<br />
svoju veličinu, a da ne sklizne u iracionalnost?<br />
Kako se priroda može ponovno pojaviti sa svojom<br />
pravom dubinom, sa svojim zahtjevima, i sa<br />
svojim uputama? Prisjećam se jednoga događaja<br />
u nedavnoj političkoj povijesti, u nadi da ne ću<br />
biti previše pogrješno shvaćen, niti uzrokovati<br />
previše jednostranih polemika. Rekao bih da je<br />
nastup ekološkoga pokreta u njemačkoj politici,<br />
od sedamdesetih godina, iako nije širom otvorio<br />
prozor, ipak bio i nastavlja biti vapaj za čistim<br />
zrakom, koji se ne smije prečuti ili gurnuti<br />
u stranu, samo zato što se u njemu nalazi previše<br />
iracionalnoga. Mladi su ljudi postali svjesni da<br />
nešto u našem odnosu s prirodom nije u redu.<br />
Da materija nije samo sirovina za naš rad, nego<br />
da zemlja ima svoju dostojnost i da moramo slijediti<br />
njezine upute. Sasvim je jasno, da ovdje ne<br />
radim promidžbu za bilo koju političku stranku -<br />
ništa mi nije dalje od toga. Ako nešto nije u redu<br />
u našem odnosu sa stvarnošću, onda svi moramo<br />
ozbiljno razmisliti o svemu, i svi smo upućeni na<br />
pitanje o temeljima naše kulture. Dopustite mi,<br />
molim vas, da još kratko zastanem na ovoj točki.<br />
Značenje ekologije već je neupitno. Moramo slušati<br />
govor prirode i primjereno odgovoriti. Htio<br />
bih ipak snažno naglasiti jednu točku, koja je -<br />
kako mi se čini - još uvijek zapostavljena: Postoji<br />
također i ekologija čovjeka. Čovjek također ima<br />
prirodu, narav, koju mora poštovati i kojom ne<br />
može manipulirati po svojoj volji. Čovjek nije tek<br />
samostvarajuća sloboda. Čovjek ne stvara sama<br />
sebe. On je duh i volja, ali on je i narav, i njegova<br />
je volja prava ako poštuje narav, sluša je i prihvaća<br />
sebe onakvim kakav jest, i kao onoga koji nije<br />
sebe stvorio. Tako, i samo tako, ostvaruje se istinska<br />
ljudska sloboda.<br />
Vratimo se na temeljne pojmove prirode i<br />
uma, od kojih smo pošli. Veliki teoretičar pravnoga<br />
pozitivizma, Kelsen, u dobi od 84 godine -<br />
1965. - napustio je dualizam biti i trebati. (Tješi<br />
me, da se s 84 godine još uvijek može malo umno<br />
misliti.) On je prije rekao da norme mogu doći<br />
samo iz volje. Priroda [narav] bi, prema tomu,
Change language