Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

žu i uskrsnuću. I uvijek bi se sjetio čudesna Kristova zahvata
u njegov život pred Damaskom.
I Židovi znake ištu i Grci mudrost traže (1 Kor 1,22). Mi
im ne možemo ponuditi ni drugoga znaka, ni druge vlasti,
ni druge mudrosti doli Krista golgotskoga, umrloga pa uskrsloga.
Stoga, pred Kristovim križem mogu se zauzeti tri stava
već prema trima vrstama vjernika ili nevjernika.
94
Židovski stav
Križ je sablazan, prvoklasan škandal! Bog na križu? Tko
je to vidio i tko to može zamisliti? - pita se pobožni Židov,
i zaključuje: Ili to nije Bog, ili to nije istina! Što onda znači
aksiom iz Pnz 21,23: “Proklet bio tko na križu visi!”? A što
znači aksiom iz Izaije koji govori o Sluzi patniku, o Mesiji patniku?
Židov odgovara: Nije istina da će Mesija patiti. Onako
blag, nemoćan, koji završava na križu, nemoguće je da je Božji
izabranik, Božji Sin, Mesija. Zato i nije prihvaćen! Zato još
uvijek očekuju drugoga, koji će biti po njihovu kroju i mjeri!
Bez patnje i križa.
Grčki stav
Križ je ludost! Bogovi jesu jaki, ali ipak se ne razapinju
međusobno, osim onoga mitološkoga nesretnog Prometeja,
kojemu gavranovi svake noći jetra kljuju ili Tantala kojega su
stavili na “Tantalove muke”. A ovdje Otac dopustio da mu se
razapne Sin. Gdje to ima? Tko to može pojmiti? - pita se grčki
logički mudrac i dodaje da je to contradictio in adjecto, u sebi
proturječje. Mladi starac! Kvadratura kuba! Gvozdeno drvo!
Ljudska, pa ni grčka, mudrost (niti sofia, kamoli sofisteria) nikada
nije otkrila pravoga Boga, uvijek je promašila, posrnula
i pala. Kaže sv. Augustin, i prije nego je postao kršćaninom:
U grčkoj sam filozofiji našao svakakvih ideja, misli, refleksija,