Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
- “Koji kupuju, kao da ne posjeduju” (r. 30). I ovdje riječ<br />
“posjedovati” ima značenje: zaposjesti i ne dati iz ruke, držati<br />
čvrsto do groba. Ali to je sve beskorisno, dapače, više puta<br />
vrlo štetno. Zašto? Zato što je sve u promjeni. Zato što sa sobom<br />
preko groba ne možeš ponijeti ništa materijalno, osim<br />
što si drugomu dao. Stoga Pavao završava ovaj odlomak iskustvenim<br />
aksiomom: “Prolazi obličje ovoga svijeta” (r. 31).<br />
Nerazumna je osoba koja je postala ropkinjom mužu,<br />
ženi, djeci, plaču, radosti, kupovini, uživanju. Sluškinjom da,<br />
ropkinjom ne! Ako čovjek gospodari samim sobom, svojim<br />
osjećajima, svojim pogledima na ovaj i na onaj svijet, onda<br />
je u redu! Prolazi vanjsko obličje čovjekovo: novorođenac,<br />
dječarac, mlađarac, starac - mrtvac! Eto, to je čovjek i njegovo<br />
obličje. Jadno i dekadentno. Gle kako hrvatski pjesnik<br />
grkokatolički svećenik lirski, životno i iskustveno prikazuje<br />
to stanje ljudskih promjena i obličja.<br />
88<br />
Prolazi…<br />
Prolazi radost, prolazi pjesma,<br />
Prolazi žića milotni čar,<br />
Zasuši bučna njegova česma<br />
O, kako brzo postaješ star!<br />
Gdje li je radost mladosti bujne,<br />
Bezbrige puste prpošni vir?<br />
Spomen tek osta i misli nujne,<br />
Jesenjih noći sumorni mir...<br />
Gasnu ti oči, nabire lice,<br />
Protkiva snijegom svaka se vlas,<br />
Grče se kosti baš nemilice,<br />
Gube se sile, mijenja se glas.